Izdvajamo

RECENZIJA: Možete li zamisliti Partibrejkerse bez Caneta?


Pojava vjerovatno najviše očekivanog albuma domaćeg rokenrola u zadnjih nekoliko godina, Antonovog „Rečeno, učinjeno ili ne, od toga sve zavisi“, snimljenog uz njegov novi bend Hevi Hipi Bejbi, je otvorila niz pitanja koja se nameću svakom iskrenom pokloniku Partibrejkersa.

OK, možda je neočekivanost nešto manja iz razloga što je 2016. godina donijela Canetove Škrtice kao prvi znak da u monolitnoj konstrukciji najčestitijeg ritam i bluz benda ovdje ipak postoje i prazni prostori. Praznih u smislu da ih je bilo nemoguće popuniti u matičnom bendu. Muzičko partnerstvo Nebojše Antonijevića i Zorana Kostića djelovalo je kao iskovano u vatrama Mordora. Prstena koji bi ih posvađao nije bilo, a ovo što smo sad dobili rađa brojna pitanja.

Godinama sam živio u uvjerenju da je tvorac smrtonosnih rifova Partibrejkersa onaj koji predstavlja žestoku stranu, dakle ritam, a da je mahniti ulični propovjednik onaj koji je zaslužan za onu, nešto blažu dakle bluz dimenziju. Sad je to uvjerenje uzdrmano jer, ne lezi vraže, prvo su Škrtice izašle sa žestinom a sada Anton sa bluz-albumom. Dobro, ne doslovno bluz, ali taj osjećaj je dominantan. Stihove poput „Sve što sam stekao ovako i onako, izbledeće uskoro/ a ljubav i prijateljstvo, sve ono što je bez cene za mene/ostaće zauvek život moj“ ne pjeva srećan čovjek. „Izgovorili smo reči od kojih se teško leči/I oporavlja“.

Teško se oteti utisku da je Canetu, izvornom pankeru, silina Partibrejkersa odgovarala kao što vam odgovara neki sako ili pantalone, ali ne bi bilo loše da ima neki tzv. međubroj. S druge strane neuredna ritam i bluz odora se sad otkriva kao salivena Antonu. Možda je to samo površni utisak ali je činjenica kako se on pojačava sa svakim novim slušanjem ovog albuma, koji kao istinski sporogoreći fitilj na kraju proizvodi eksplozivni efekat, ne baš očekivan nakon prvog slušanja.

Sponzorisano

Na to, dakle prvo slušanje, odmah vam zasmeta Antonov vokal jer navikli na Caneta pomislite kako je šteta što ove savršene pjesme nije otpjevao baš on. Ponovljenim slušanjem taj glas, baš kao i solo radovi Keitha Richardsa počinje da vam se uvlače u srce i pomislite kako je ustvari sreća što ih je onako krhke otpjevao baš njihov autor. Praviti paralelu Jagger & Richards vs. Cane & Anton je vjerovatno pretenciozno, ali nije bez ikakvog osnova. Mickovi solo albumi su odreda loši, „Škrtice“ to nisu, a Keithovi su odreda sjajni, pa vi sad vidite.

Rijetki trenuci u kojima su Partibrejkersi pokazivali svoju ranjivu stranu, za koje i dalje možda pogrešno mislim da su vezani za Caneta, sad su upitni, jer u npr. „Suvišnima“ čujete onu istu lomljivost kao u „Molitvi“. Stihovi „Pod ovom zemljom teškom, sijaju kosti od saća, tu biti čovek skupo se plaća“ se usjecaju duboko po njenom završetku i čine da o njima razmišljate dugo nakon što ova pjesma i cijeli album odu u fade-out a to je rijetka stvar koja prati samo velike albume, filmove ili knjige.

Ako ste zapitani da li najbolja gitara domaćeg rokenrola i dalje zvuči onako moćno, nemate razloga za brigu. Pored pregršti svježih rifova tu je i „Tako dragoceno“ gdje je Majstor dao sebi oduška po ko zna koji put dokazujući da ga ne treba porediti ni sa jednim od velikih gitarista pa zvali se oni Radomir ili Vlatko. Kako bi rekao moj uvaženi kolega Predojević: “Kod ove dvojice igranje na sigurno (čitaj etno) je pripomoglo. Anton je unikat unikata autentičnog zvuka, nije to ni Jimi ni Keith, ni blues ni punk, iako ima svega od toga.“ I baš tako, iako blues dominira ovim albumom, daleko od toga da je imenjak zapostavio ili zaboravio kojim je zvukom zakoračio na scenu početkom osamdesetih.

Anton i Cane

Nakon 35 godina prijateljstva, slobodno bih to nazvao i bratstva, došlo je do razdvajanja i potpuno je logično da je to dezintegrisalo bend u kojem se nije vagalo ko je više doprinio. Funkcionisalo je to baš kao što su funkcionisali svi veliki tandemi, gdje je sudar dvaju svijetova davao neke potpuno nove spojeve. Lenon & McCartney, Page & Plant, Strummer & Jones, kao i gorepomenuti Jagger & Richards su samo neki od tih eklatantnih primjera. Tamo gdje lična povezanost prevazilazi kompozitorsku ta sinergija je opstajala i davala bolje rezultate nego što su bili oni pojedinačni. „Blue & Lonesome“ je na kraju pokazao da je ta čarobna simbioza najbolji put. Međutim, kad ona nije moguća onda je definitivno bolje onako kako je to napisao Ian Curtis: “And we are changing our ways, taking different roads / Then love, love will tear us apart again.“

1983. godine Nebojša Antonijević skriven pod pseudonimom Riki Rif koproducirao je antologijski album koji je imao naslov gotovo jednake zvučnosti kao ovaj o kojem je danas riječ, „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno“. I kao što je ta ploča bila manifest umjetničke hrabrosti tako i ova kipti od slobode i ne robuje nikome. Najmanje onima koji su možda očekivali još jednu porciju Brejkersa a dobili potpuno razbarušenu i nesputanu kolekciju. Vrijeme je za novi krug, „Ricky Don’t Lose That Number.“

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Oboren rekord: 1000 gitarista sviralo u centru Beograda

DB

Varhelji i Konaković objavili zajedničko saopštenje o nacrtu rezolucije o Srebrenici

DB

Stanovnici BiH će u oktobru birati 3.200 odbornika i 142 načelnika

DB

Srušio se helikopter u kojem je bio predsjednik Irana

DB

Vučić: Znam kolika je sila koja nam prijeti

DB

NBA: Dalas je u finalu Zapadne konferencije (VIDEO)

DB

1 komentar

Sasa Srijeda, 7.02.2018., 11:55 at 11:55 am

Odlican tekst Nebojsa. Iskreno i strucno misljenje. Vidi se da si veoma dobro upucen u sve sto se izdogadjalo sa Partibrejkersima zbog cega je i dovelo do Skrtica i ovog genijalnog albuma Antona i Hevi Hipi Bejbi. Siguran sam da si imao i sto prokomentarisati i o pjesmi “Brate” ali…

Srdacan pozdrav sa ostrva
Sasa

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više