“Mektić je u pravu, bio je genocid u Srebrenici, to je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica, ja sam to rekao prije pet godina!” Zamislite da ovo kaže Milorad Dodik.
Ne mogu ni ja! Ali hipotetički, šta bi se stvarno desilo kad bi se desilo jedno ovakvo čudo i kako bi se ponašali u Sarajevu i Banjaluci?!
Iz Sarajeva bi poslije početne nevjerice nastavili po istim notama samo što bi pojačali zahtjeve za ukidanjem i samoukidanjem Republike Srpske, a kao argument bi koristili tvrdnju “Bože moj, eto priznali ste da je genocidna”. Dakle, šta god o Srebrenici rekli u Banjaluci, iz Sarajeva će uvijek tvrditi da je Republika Srpska nastala na genocidu i neće prestati NIKAD.
To je jasno i zato je mnogo zanimljivije pitanje šta bi rekla armija SNSD-ovih birača na gore navedenu hipotetičku izjavu svog lidera. Dobro, nije kompletna izjava hipotetička, jer je Dodik prije par godina o Srebrenici rekao gotovo isto što i Mektić prije par dana, ali nije to suština, niti pitanje koje se postavlja. Pitanje je kakvu bi konfuziju u glavama SNSD-ovaca izazvala Dodikova tvrdnja da je Mektić u pravu. Možete li da zamislite tu zbunjenost, recimo Mladih socijaldemokrata ili paniku i nevjericu urednika na RTRS-u?! Eto, ja mogu i naslađujem se njihovim zbunjenim i plačnim izrazima lica!
Ali da ostavimo hipotetiku na strani! Kakve stvarne posljedice je izazvala izjava nesrećnog Mektića, (srećan je što ga ne krstim nekim prigodnijim epitetom)? Dakle, Savezu za promjene i SDS-u je opštio sa najmilijim članom familije i vrijednost izbornih dionica srozao na najnižu tačku u posljednjih nekoliko godina. Ali je napravio štetu i Republici Srpskoj, jer je Srebrenicu i genocid vratio u javni diskurs kao centralnu temu. Doduše, u tome najznačajniju ulogu imaju oni mediji koji su uvjereni da će svakodnevnim ponavljanjem njegove gluposti doprinijeti boljem rezultatu vladajuće koalicije i njene najjače članice.
Naravno da hoće i ne može im se zamjeriti upotreba poklon bona koji im je dao Mektić, ali nije baš tačno da od viška glava ne boli. Ako se čovjek napije previše mlijeka, stomak će ga zaboljeti. Zato popustite malo, ne Mektića, nego Srebrenicu.
Toliko o tome, a još nešto što je obilježilo proteklu sedmicu, a što ide u prilog sarajevskoj histeriji svakako je napad na MUP RS zbog nabavke 2 500 automatskih pušaka i sumanute tvrdnje da se Dodik sprema za rat i bla, bla, bla…
Kakav bolan rat, o čemu bulaznite? U kakav se to rat ide sa 2 500 policajaca/vojnika, odnosno sa formacijom brojnosti jedne pješadijske brigade? Stvarno bih volio da znam šta se mota po glavama maloumnika koji iznose takve konstrukcije. Aman, nabavite slobodno automatske puške za policiju u Federaciji BiH, jer niko razuman ne vjeruje da će ih koristiti za rat protiv Republike Srpske. Ko u to vjeruje i ko proziva rat, dabogda mu rat u kući, čuj mene u kantonu bio.
Ono što je čudno u priči oko nabavke oružja je opet ponašanje opozicionara u Srpskoj. U pola glasa su rekli da podržavaju nabavku oružja, ali nije jasno zašto nisu rekli kakvu su oni imali ulogu u nabavci pušaka i zašto su imali glavnu ulogu. Kako? Pa zar nije SRNA poslije pres konferencije ministra unutrašnjih poslova stavila naslov „Lukač: Sve nadležne institucije BiH dale saglasnost za nabavku oružja!“ Zar te nadležne institucije, između ostalih, nisu Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo bezbjednosti?! I ko je na čelu tih ministarstava?!
Elem, prije će Milorad Dodik izgovoriti rečenicu sa početka teksta, nego što će Savez za promjene propustiti priliku da propusti priliku?! I zato ih, kako sada stoje stvari, 7. oktobra čeka (ne)prilika?!
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.