U jednoj od rijetkih situacija sa ofanzivnim nastupom Saveza za promjene i odbrambenim gardom SNSD-a, Predstavnički dom Parlamenta BiH prihvatio je inicijativu poslanika SDP-a Denisa Bećirovića da se uputi poziv nadležnim organima pet kantona u Federaciji da u roku od 30 dana izmijene ustave i obezbijede ravnopravnost Srba u domenu jezika i pisma.
Na sjednici održanoj 20. februara, inicijativa je prihvaćena sa 27 glasova za i osam glasova protiv. Od 14 poslanika iz RS, tri su bila odsutna, a jedan, Sadik Ahmetović, izabran na listi SDA, danas predstavlja Nezavisni blok, stranku sa sjedištem u FBiH. Od 10 preostalih iz Srpske, prisutnih u sali, pet se našlo u većini koja je stala iza Bećirevićevog prijedloga. To su Aleksandra Pandurević, Borislav Bojić i Nenad Lalić iz SDS-a, Momčilo Novaković iz NDP-a i Jovan Vukovljak, koji je u fazi povratka iz SDS-a u matični DNS. Pet je bilo protiv, a riječ je o Dušanki Majkić, Milici Marković, Staši Košarcu, Lazaru Prodanoviću i Miroslavu Milovanoviću iz SNSD-a.
Mada je partija Milorada Dodika, u okviru RS, uglavnom neprikosnovena u vještini spinovanja, ovog puta se u toj disciplini uspješno oprobao SDS. Maksimalno pojednostavljujući čitavu scenu, uz lansiranje listinga sa pojedinačnim glasovima, ovoj opciji pošlo je za rukom da predstavi konkurente kao demagoge sa punim ustima patriotizma, ali nespremne da to pokažu na djelu, jer su se izjasnili protiv konstitutivnosti Srba u Federaciji. Kada se tome doda činjenica da je uz kvintet iz SNSD-a bio još samo trio poslanika HDZ-a BiH, eto idealne prilike za obnovu opozicionih teza o prohrvatskoj politici vladajuće stranke na nivou RS.
Obične političke igre!
Međutim, da je čitava ova okolnost znatno kompleksnija od načina na koji je prikazana, potvrdilo se vrlo brzo. Da tu nešto ne štima, poručio je Dušan Golo, predsjednik Koordinacije srpskih organizacija u Mostaru i čovjek kojem niko iz RS, bar ne javno, do sada nije pripisivao partijsku obojenost.
– Ovo su obične političke igre u koje se pokušavaju uvući i predstavnici srpskog naroda, da se Srbi u FBiH nađu između čekića i nakovnja i da budu najveća žrtva u postizanju političkih poena nekih stranaka – rekao je Golo, dodajući da je prava adresa za rješavanje tog pitanja federalni parlament.
Naravno, u prepucavanju koje je uslijedilo u RS, njega gotovo niko nije čuo. U retorici Saveza za promjene, fokusiranoj na ortakluk SNSD – HDZ, nije se našao niko da objasni zbog čega čitavu stvar netačno predstavljaju kao odluku o konstitutivnosti Srba u FBiH. Jer, prvo, nije bila riječ o nikakvoj odluci, već o pukom apelu sa nivoa BiH upućenom vlastima pet kantona. Drugo, uopšte se nije glasalo o konstitutivnosti, već tek o jednom njenom aspektu – ustavnoj regulaciji položaja srpskog jezika i ćirilice u ovim kantonima. Usput, i „bosanskog jezika“, kako je nazvan u Bećirevićevoj inicijativi, a taj termin u RS zvanično ne priznajuni oni što su glasali za, ni oni koji su se izjasnili protiv njegovog prijedloga.
Inače, i sama promocija Denisa Bećirovića, godinama poznatog po bošnjačkom radikalizmu na kakvom bi mu pozavidjeli i mnogi „jastrebovi“ iz SDA, u naprasnog srbofila, izazvala je mnogo skepse. Na neobičan način, u zaštitu ga je uzeo lider NDP-a Dragan Čavić.
– Nakon 50 loših stvari, jednom se sjetio da nešto dobro uradi – rekao je Čavić o Bećiroviću, dodajući da je šokiran stavom SNSD-a i da je inicijativu poslanika SDP-a trebalo podržati, „bez obzira na to što ju je pokrenuo kontroverzan čovjek“.
Baš kao što je nalet SZP-a bio pun manjkavosti, ništa bolja nije bila ni kontrargumentacija. Defanziva Dodikove stranke bila je zasnovana na samo jednoj dimenziji. Naime, svi funkcioneri SNSD-a papagajski su ponavljali ocjenu da Parlament BiH uopšte nije nadležan za problematiku iz Bećirovićeve inicijative.
Parlament BiH ne odlučuje o tome!
Radovan Višković, šef poslaničkog kluba SNSD-a u NSRS, čak se pozvao na Ustavni sud BiH, isti onaj koji briše 9. januar i usvaja niz odluka s ciljem derogiranja Srpske.
– Nije Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se odlučuje o konstitutivnosti naroda u BiH. To je zagarantovano ustavom i postoji presuda Ustavnog suda BiH koja mora biti sprovedena i u kantonima u Federaciji BiH u kojima Srbi nisu navedeni kao konstitutivan narod – poručio je Višković, pominjući da je nesprovođenje odluka Ustavnog suda BiH krivično djelo, čime je, valjda, htio da zaplaši i kompletan vrh RS, koji ignoriše odluku tog tijela o Danu Republike.
Najbizarnije u svemu jeste to da su i SZP i SNSD u pravu u onom što govore. Status srpskog jezika i ćirilice, na čemu insistira SDS, jeste važan, baš kao što je bitno da se ne dozvoli uzurpacija nadležnosti sa nivoa BiH, što potencira SNSD. Međutim, bez potcjenjivanja, to je samo manji dio čitavog problema, jer nijedan blok ne ulazi u suštinu čitave nevolje. A ona je načeta sa adrese koja nije primjećena u ovoj polemici.
Čudo neviđeno
Činjenica da je Denis Bećirović preko noći postao najveći borac za srpska prava u FBiH nije jedino „čudo neviđeno“ sa posljednje sjednice Predstavničkog doma PS BiH, jer je za njegovu incijativu glasala i Diana Zelenika iz HDZ-a 1990, inače već godinama poznata po najagresivnijim stavovima prema RS među hrvatskim poslanicima.
S druge strane, HDZ BiH Dragana Čovića je bio protiv, a predstavnici ove stranke i dalje insistiraju na tezi da nisu protiv ravnopravnosti Srba u kantonima sa hrvatskom većinom, ali žele „cjelovito rješenje“ tog problema za čitavu BiH, u kojem će biti onemogućeno da srpski glasovi postanu „jezičak na vagi“ u sredinama sa izjednačenim odnosom snaga Hrvata i Bošnjaka.
Predrag Kožul, poslanik HDZ-a u Predstavničkom domu PS BiH, smatra da „SDP u kontinuitetu baca javnosti prašinu u oči“.
– Koliko je važno da se sada raspravlja o konstitutivnosti Srba u Zapadno-hercegovačkoj županiji, gdje Srbi uopšte i ne žive, niti su ranije živjeli?Daleko je važnije to raditi u Sarajevu, gdje Srba danas nema, a bilo ih je – kaže Kožul.
– Nije moguće da SDS i SZP ne razumiju podvalu nametnute konstitutivnosti svih na cijelom području BiH – glasio je tvit Rajka Vasića, ranijeg izvršnog sekretara SNSD-a.
Pri tome, Vasića je stranačka lojalnost, bez obzira na značajnu autonomiju u razmišljanjima sprečila da isto takvo, sasvim utemeljeno čuđenje, usmjeri i prema vlastitom jatu, gdje se takođe niko nije bavio gađanjem u centar mete.
A tamo se nalazi spoznaja da je tzv. konstitutivnost, uvedena dekretom OHR-a i verifikovana preglasavanjem u Ustavnom sudu BiH prije deceniju i po, jedan od najopasnijih mehanizama za pokušaje demontaže RS. Jer, jedina institucija u kojoj ona uistinu funkcioniše i zbog koje je, realno, i osmišljena, jeste Vijeće naroda RS, pošto Klub Bošnjaka nemilice zloupotrebljava famozni model vitalnog nacionalnog interesa i opstruiše usvajanje čitavog niza zakona u Narodnoj skupštini RS.
Ali, pošto je zapomaganje nad prosutim mlijekom jalova rabota, ni sa stanovišta „političkog realizma“ stanje nije povoljnije.
Konstitutivnost mrtvo slovo na papiru?
Čak i ako se prihvati naivna teza, kojoj su skloni mnogi u RS, da je konstitutivnost sjajno rješenje, samo ako se primjeni na Srbe u FBiH, elementarna provjera na terenu pokazuje da je to daleko od istine. Recimo, Srbi su formalno konstitutivni u Sarajevskom, Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom, Unsko-sanskom i Bosansko-podrinjskom kantonu. I, da li je to mrtvo slovo na papiru u kantonima sa bošnjačkom većinom ijednom Srbinu ovjerilo zdravstvenu knjižicu? Koliko je njih na osnovu takve „privilegije“ dobio zaposlenje? Jesu li „konstitutivna“ djeca roditelja srpske nacionalnosti u školama pošteđena od trauma prilikom pokušaja da se upoznaju sa minimalnim obilježjima vlastitog identiteta?
Ovo su obične političke igre u koje se pokušava uvući i srpski narod u FBiH, da se nađe između čekića i nakovnja
Dušan Golo
Ništa od toga ne rješava matrica „konstitutivnosti“, a eventualni pomaci ostvaruju se pukom snalažljivošću pojedinaca ili manjih udruženja. Dometi konstitutivnosti počinju i završavaju se na broju ministarskih mjesta u vladama i poslaničkih, odnosno delegatskih mandata u skupštinama. Posebno u Domu naroda Parlamenta FBiH. A tu na scenu stupa Bećirovićev SDP, kao glavni inkubator za liferovanje osoba sa srpskim imenima i prezimenima, ali i probošnjačkim političkim afinitetima. U matematici ovog tijela sa 58 članova, koje se popunjava po formuli 17+17+17+7 za tri naroda i ostale, nikako nije bez značaja ko će, iz bošnjačkog ili hrvatskog korpusa, dovesti u marionetski položaj srpski klub. Ionako nekompletan, jer u sadašnjem mandatu ima 13 delegata, pri čemu „najzastupljenijoj“ stranci iz RS – to je sada SNSD, a sutra će biti neko drugi – pripadaju tek tri mjesta. SDP ima šest, a DF, Naša stranka, Liberalna stranka i „Radom za boljitak“ po jedan mandat.
Bećirovićev plan – dominacija u mješovitim sredinama
Dakle, čitava poenta iznenadne Bećirovićeve empatije prema Srbima u Federaciji nije u očuvanju tragova ćirilice, sve rijeđih i u RS, a kamoli u kantonima FBiH, već u nastojanju da njegova partija i, generalno, „probosanske snage“, obezbijede dominaciju u onim mješovitim sredinama, od Mostara pa nadalje, gdje je svaki poslanički glas „poštenih Srba“ za potrebe Bošnjaka ili Hrvata dobrodošao. A ako stranke iz dva bloka u RS žele, na različite načine, ali sa istim efektom, da sunarodnicima u „većem entitetu“ učvrste status monete za potkusurivanje, neka im bude. U tom slučaju, poželjno je da publiku u Srpskoj bar poštede jeftinih egzibicija, u vidu međusobnih optužbi za izdaju. Jer, obe pozicije su deplasirane i svode se na dilemu da li je bolja asistencija iz RS za projekat uvezivanja četiri kantona sa hrvatskom većinom u treći entitet, koji se neće tako zvati, ili ista takva podrška za transformaciju FBiH u tvorevinu sa bošnjačkom dominacijom u svih 10 kantona.
Nema razloga da se Srpska priklanja nijednoj od ove dvije koncepcije. Zbog niza limita u okviru FBiH, jedini način da se izdejstvuje vidljivo poboljšanje statusa federalnih Srba moguć je baš na nenadležnom nivou BiH. Ali, ne u vidu „konstruktivnog“ hvatanja priključka sa SDP-om, SDA ili HDZ-om i nuđenja usluga ovim strukturama, već kroz ozbiljno upozorenje – mnogo puta najavljivano, ali nikada realizovano – da će svi predstavnici RS blokirati rad bh. institucija ako Srbi u FBiH i dalje budu tretirani kao najniža kasta „nedodirljivih“ u drevnoj Indiji. Ukoliko nema reakcije, u sljedećoj fazi rečeno biva učinjeno.
Naravno, unutar dva bloka u RS teško da ima spremnosti da se posegne za takvom „ljutom travom na ljutu ranu“. Pa, kada već niko od njihovih lidera ne želi da kvari vlastite „svadbe“ sa najjačim bošnjačkim i hrvatskim strankama i da kaže da ima nešto protiv izostanka stolica za goste „s mladine strane“, neka bar, kao u poznatom ritualu sa stvarnih vjenčanja – zauvijek umukne.
Saša Bižić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.