Konkurs za posao u republičkim institucijama i javnim preduzećima predstavlja najobičniju farsu. U gotovo sto odsto slučajeva, “najbolji” na konkursima su oni koji odavno rade na tim radnim mjestima, pa procedura služi samo za to da umjesto ugovora o radu na određeno vrijeme dobiju stalno zaposlenje.
Jedan od najboljih primjera je nedavni konkurs za posao u Republičkom zavodu za statistiku RS koji je prije dvadesetak dana zapalio društvene mreže i o kojem je brujala javnost u Srpskoj.
Rezultati na društvenim mrežama pet dana ranije!
Podsjećamo, riječ je o konkursu čiji rezultati su zvanično objavljeni 19. februara, dok je jedna od kandidatkinja objelodanila rezultate pet dana prije objavljivanja zvanične liste i na svom Facebook profilu napisala koje tri osobe će dobiti posao.
Vezana vijest:
Kako smo imena primljenih kandidata znali i prije konkursa?!
– Jutros se održavao intervju za sljedeća radna mjesta u Republičkom zavodu za statistiku: viši stručni saradnik za statistiku potrošačkih cijena, viši stručni saradnik za implementaciju standarda i metodologija anketnih i statističkih aktivnosti i viši stručni saradnik za praćenje kvaliteta statističkih istraživanja. Prije intervjua kandidati su uredno dobili informaciju da su mjesta raspisana za Aleksandru Đonlaga iz Banjaluke, Vladimira Lambeta iz Banjaluke i Anu Vujanović iz Prnjavora – napisala je 14. februara kandidatkinja G. D.
Kada je Agencija za državnu upravu RS, 19. februara objavila zvanične rezultate po kojima su najbolji na konkursu bili Aleksandra Đonlaga, Vladimir Lambeta i Ana Vujanović bilo je potpuno jasno da je riječ o još jednom konkursu koji je raspisan “pro forme”, odnosno za one koji su unaprijed znali da će biti najbolji i koji već rade na tim radnim mjestima.
To je praktično potvrđeno iz Republičkog zavoda za statistiku iz koga je na naša pitanja odgovoreno da su “Aleksandra Đonlaga, Vladimir Lambeta i Ana Vujanović u više navrata i po različitim osnovima u ovoj instituciji zasnivali radni odnos na određeno vrijeme”.
Odgovor koji ste dobili predstavlja nakaradno tumačenje zakona, jer se ne traže lični podaci, odnosno adresa prebivališta, datum rođenja ili jedinstveni matični broj.
Petar Kovačević
Međutim, iz ove institucije su odbili da odgovore na pitanje u kojim navratima, odnosno kada i po kojim osnovima su Aleksandra Đonlaga, Vladimir Lambeta i Ana Vujanović zasnivali radni odnos u Republičkom zavodu za statistiku.
Zašto izbjegavaju odgovore na upite?
– Zakon o državnim službenicima u članu 50. stav 3. taksativno propisuje u kojim slučajevima se radni odnos može zasnovati na određeno vrijeme, a to su: zamjena odsutnog državnog službenika, privremeno povećan obim posla, obuka pripravnika, te rad na projektu koji odobri Vlada. Članom 103. Zakona o državnim službenicima propisano je da su između ostalog podaci o datumu zasnivanja radnog odnosa i radnim mjestima na kojima je državni službenik radio od zasnivanja radnog odnosa dio centralne kadrovske evidencije. Prema članu 104. ovog zakona podaci upisani u centralnu kadrovsku evidenciju dostupni su rukovodiocima i drugim licima koja odlučuju o pravima i dužnostima državnih službenika, upravnim inspektorima i državnom službeniku na kojeg se podaci odnose – navodi se u odgovoru Republičkog zavoda za statistiku.
Ovakav odgovor najbolje pokazuje da u Republičkom zavodu za statistiku samo pokušavaju da prikriju ono što je potpuno očigledno, odnosno ono što je objelodanjeno, a to je da su rezultati konkursa bili unaprijed poznati. Problem je što pri tome suprotno interesu javnosti izbjegavaju da odgovore kako i po kojim osnovima su sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme sa navedenim zaposlenicima.
Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH Petar Kovačević kaže da podaci o datumu zasnivanja radnog odnosa i radnim mjestima ne spadaju u korpus ličnih podataka.
– U ovom konkretnom slučaju, član 104. Zakona o državnim službenicima ne može da služi nadležnima u Republičkom zavodu za statistiku da od javnosti kriju podatke koje ste tražili. Odgovor koji ste dobili predstavlja nakaradno tumačenje zakona, jer zakonska odredba koja kaže da su traženi podaci “dostupni rukovodiocima i drugim licima koja odlučuju o pravima i dužnostima državnih službenika, upravnim inspektorima i državnom službeniku na kojeg se podaci odnose”, ne znači da se oni ne smiju učiniti javno dostupnim, jer se ne traže lični podaci, odnosno adresa prebivališta, datum rođenja ili jedinstveni matični broj – objašnjava Kovačević.
Darko Momić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.