Sve prethodne predizborne kampanje u RS imale su bar jednu prepoznatljivu centralnu temu, a nadmetanja stranaka i njihovih lidera za glasove građana uglavnom su se odvijala u znaku rasprave o neformalnom ključnom pitanju.
Međutim, i takvom pravilu se bliži kraj, jer nepuna dva mjeseca uoči ovogodišnjeg izlaska na birališta u Srpskoj i BiH, 7. oktobra, nema indicija da ovdašnje partije i sada nalaze za shodno da se koncentrišu na jedan udarni problem.
Potrošene sve ideje?
Izgleda je potrošen sav potencijal polemika o referendumima, osmišljenim u manufakturi Milorada Dodika i SNSD-a, a osporavanim u miljeu opozicionih stranaka, sa kulminacijom u kampanji u jesen 2014. godine. Nema više ni entuzijazma za raspredanje o posljedicama svjetske ekonomske krize na domaćem terenu, što je bio lajtmotiv kampanje 2010. Odavno je arhivirana i priča o reformi policije, mada je 2006. djelovalo da će se još godinama nalaziti na dnevnom redu.
Ako se u narednim sedmicama najuticajniju vladajuću partiju bude pitalo povodom čega će se ukrštati koplja, Dodikov izbor će, po svemu sudeći, biti dilema – da li će se izbori uopšte održati? Pri čemu, smatra on, opozicija i strani faktor priželjkuju da se to na prostoru RS i ne dogodi. Posljednja teza koju je lider SNSD-a plasirao podrazumijeva navodni pokušaj političkih konkurenata da dan uoči izbora otmu određenu količinu glasačkih listića – u rasponu od jedne do 50 isporuka, svejedno – i da na taj način ugroze legalitet kompletnog izjašnjavanja birača.
Na taj način, Dodik je dao drugačiju dimenziju verbalnom nadgornjavanju sa suparnicima, očigledno procijenjujući da rutinsko etiketiranje SzP-a u skladu sa matricom “patriote – izdajnici” više ne daje očekivane efekte i da je kampanji njegove stranke potreban novi zamah. Povezujući okupljanja u Banjaluci pod motom “Pravda za Davida” sa djelovanjem opozicije, šef SNSD-a ipak je korigovao ranije navike, pa je SzP označio tek kao realizatora, a ne i projektanta dešavanja koje najavljuje. Ipak, da se niko ne bi zabrinuo zbog izmijenjenih manira, Dodik je precizirao da je opozicionare “amnestirao” u sopstvenim projekcijama samo zato što im pripisuje manjak inteligencije.
– Nije to vjerovatno ideja ovih iz opozicije, jer oni nemaju toliko pameti, ali neki iz BiH i regiona žele da naprave od Banjaluke “grad slučaj” kojim bi trebalo da se bavi cijela međunarodna zajednica. Јa im samo poručujem da se to neće desiti. Kada kažu neće biti izbora, onda se postavlja pitanje kako to misle da neće. Mi imamo veoma pouzdane informacije o planu koji pripremaju neki iz opozicije, prije svih, njihovi prvaci poput Borenovića. Svima je jasno da postoji njihova jasna koordinacija sa okupljanjem koje se vrši u Banjaluci, a sa namjerom da se dovedu u pitanje sami izbori – rekao je je Dodik.
Hoće li biti izbora 2018?
Ne objašnjavajući zašto javno predstavlja navodne namjere kvarteta SzP – Davor Dragičević – Sarajevo – Zapad, mada bi bilo logičnije da se posveti konspiraciji do 6. oktobra, predviđenog datuma famozne subverzije, a onda prepusti nadležnim strukturama da spriječe i raskrinkaju dušmane, Dodik ipak nije pronašao novu ključnu temu i tako obesmislio utisak sa početka ovog osvrta. Jer, preispitivanje bazične stavke – elementarnih mogućnosti za održavanje izbora – ne predstavlja kvalitativni skok unutar selekcije tema za kampanju u odnosu na ranije slučajeve, već, prije bi se moglo reći, puki povratak na svojevrsnu nultu tačku ove problematike.
Sa druge strane političkog spektra nije bilo konzumenata ove udice, a predsjednik SDS-a Vukota Govedarica najavu burnih dešavanja okvalifikao je kao besmislicu.
– Vjerujem da građani znaju da je istekao rok tom političaru koji se već 20 godina nalazi na političkoj sceni. Dodik građanima nema šta da ponudi, izuzev manipulacija. On živi u strahu i taj strah želi da useli u porodice i u domaćinstva u RS, kako bi građani u strahu od raznih najezdi, i spoljnih i unutrašnjih, opet dali podršku njegovoj politici. To je retrogradna politika, politika koju treba da zamijeni politika odgovornosti, politika koja će građanima i narodu
ratiti RS za koju su se borili – rekao je Govedarica.
Međutim, na javnoj sceni RS nema mnogo onih koji su impresionirani alternativnom ponudom tema za raspravu sa opozicionim potpisom. Kritike su stigle i sa adrese koja je za SzP, moguće, neočekivana, budući da im je potpuni manjak inventivnosti pripisao i Stefan Blagić, predsjednik nevladine organizacije „Restart Srpska“, inače vrlo kritičan prema aktuelnoj vladajućoj garnituri.
– Dok se vlast ne može gotovo ničim pohvaliti – njihovi glavni aduti u kampanji su novac od kredita kojim kupuju socijalni mir i izbore, kao i propaganda da je opozicija gora od njih samih – stranke Saveza za pobjedu ni u ovoj, kao ni u prethodnim kampanjama, ne djeluju proaktivno – uvjeren je Blagić.
Njegova zamjerka nije uopštena, pošto je nabrojao šta pod tim konkretno podrazumijeva.
Plandovanje na ljetnom raspustu
– Tokom ove godine, od SDS-a, PDP-a ili NDP-a nismo vidjeli nijednu peticiju, protest ili inicijativu koja bi zadala ozbiljan udarac možda i najnekompetentnijoj vladi u istoriji RS. Kako se može primijetiti, jedini savjet koji su opozicionari dobili jeste da u tekućem periodu obilaze manastire i stratišta, ali izuzev toga – ništa. Sve se završava na konferencijama za medije odakle se iznose, ruku na srce, uglavnom istinite optužbe na račun vlasti, ali čak ni one najozbiljnije optužbe, poput abnormalnog novca koji će se izdvajati za finansiranje elektronskih kartica u zdravstvu, završavaju samo na konferencijama za medije. I to je sve – smatra Stefan Blagić.
Plandujući na ljetnom raspustu koji će, sva je prilika, mimo kalendara, potrajati do redova na biralištima, opozicioni lideri ne pokazuju više ni naročitu gorljivost kada je riječ o njihovim varijacijama na slogan Zorana Đinđića iz sredine devedesetih – “Pošteno”. Rezonujući, valjda, da bi tu nesuđenu pozajmicu pratio sličan “zamor materijala” kao u slučaju Dodikovih “nacionalnih” odgovora na SzP-ovo jalovo stigmatizovanje “kriminalaca”, koje nije praćeno obećavanim dometima tandema Dragan Mektić – Perica Stanić, prve postave trougla SDS – PDP – NDP svode predizborna pojavljivanja na aposlutno personalni nivo.
Za SzP-ov sadašnji “koncept” jedini pandan mogao bi pronaći na nedavnim crnogorskim izborima, kada je Demokratski front odustao od pametovanja i glasačima jasno poručio šta im je činiti s vlašću Mila Đukanovića, kroz “maštovitu” parolu: “Mi ili on”.
Na sličnom kursu kao opozicija u Srpskoj nalaze se i najeksponiranije ličnosti iz SNSD-a, jer tretiraju vlastita očekivanja od 7. oktobra – trijumfalistička, naravno – kao samorazumljivi fenomen, kojem nisu potrebna nikakva dodatna objašnjenja. Takav gard ipak nije posebno originalan, pošto je Hrvatska demokratska zajednica Franje Tuđmana apsolutnu vlast u Zagrebu 1992. potvrdila idući na izbore za Sabor pod sloganom “Zna se – HDZ”. Sličnu nonšalanciju pokazala je partija još jednog pokojnika, Slobodana Miloševića, koja do pobjede Milana Milutinovića nad Vojislavom Šešeljem na predsjedničkim izborima u Srbiji 1997. stigla ne tražeći pretjerani mentalni angažman simpatizera, kojima je sa plakata sugerisano: “Što jes’ – jes’, najbolji je SPS”.
SNSD nije iskoristio šanse
Jedini pojedinac kojeg ljuti komotnost stranačkih kolega, kao i obično, jeste Rajko Vasić, raniji izvršni sekretar SNSD-a i sadašnji bloger. Ovaj “posljednji Mohikanac”, što se tiče posvećenosti ideološkim i organizacionim pitanjima u SNSD-u, sluti da će se indolentnost, prije svega, obiti o glavu političkim protivnicima, ali ni vlastitom političkom jatu ne nagoviještava spektakularne domete ako se ne trgnu.
– Stanje za SDS može da bude samo pogoršano. Stanje za SNSD, međutim, nije poboljšano. Jer, SNSD nije iskoristio SDS-ovu probosanštinu, poturištvo i izdaju. Kao što nije ništa učinio da revitalizuje organizaciju, čime bi smanjio odliv neopredijeljenih u onu kvotu koja će otići SDS-u po osnovu toga što nije za vlast ili je, za tu priliku, postala protiv. Niti je iskoristio odlazak dvadesetak značajnih aktera SDS-a – smatra Vasić.
U ambijentu opšte intelektualne pasivnosti, u jednom momentu – bez obzira na zakletve sa svih strana da ne treba miješati politiku s tim – činilo se da će pozicioniranje partijskih lidera u odnosu na smrt Davida Dragičevića imati značajnu težinu u očima građana. Ipak, od ove tragedije protekao je značajan vremenski period, pa je RS došla u situaciju da su oni koji je najčešće i najglasnije izjašnjavaju o tome potpuno zaboravili zbog čega je sve, ustvari, i počelo. Onda ne treba da čudi apsurdna situacija da se istina o poginulom sinu tretira kao drugorazredna obaveza u odnosu na detaljno analiziranje svakog poteza i rečenice živog oca.
Dižući ruke i od ovog bolnog pitanja, vlast i opozicija u RS bi najradije, bez ijedne dopunske riječi tumačenja, sažele sopstvene težnje tako što bi bilborde konkurentskih lidera prelijepili još jednom poznatom parolom iz matice: “Gotov je”. Međutim, u preostala nepuna dva mjeseca teško da će nekom u tim krugovima pasti na pamet da je za ostvarenje ovog slogana, odnosno za kraj protivnika – politički, a ne biološki, naravno – neophodan bar minimalni trud. A ne ogoljeno i isključivo bavljenje samim sobom, što je sada na sceni i što se, sve ukazuje na to, neće promijeniti do 7. oktobra.
Esma u raljama specijalaca
Mada je u Federaciji BiH u proteklim mjesecima bilo glasova koji su prognozirali da će duel Dragana Ćovića i Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uz sve prateće kontroverze, isplivati u prvi plan tamošnjih predizbornih polemika, to se ne dešava.
Očigledno, zato što su kandidaturom Denisa Bećirovića iz SDP-a za bošnjačkog člana znatno umanjene Komšićeve šanse da tu trku učini neizvjesnom.
Zbog toga će, za posmatrače, “najtraktivniji” detalj ostati česti borački protesti u ovom entitetu, sa Emilom Hamzić, poznatom i po estradnom pseudonimu Esma Turulja, kao neprikosnovenom zvijezdom.
Opskurna folk pjevačica i “ratni veteran”, za koju se pročulo po regionu kada je fizički napala kamermane i fotoreportere na sarajevskim ulicama, ipak će ostati zapaćena kao živi dokaz da i “federalci” svoje teoretičare zavjera za urnebesnu trku sa RS imaju. Do te titule, ova živopisna osoba stigla je kada je, usred haosa demonstracija, sabraću prepadala rečenicom:
– Dolaze Dodikovi specijalci u Sarajevo, Bakir zvao Milu i naručio ih da nas tuku – galamila je Emila zvana Esma u kameru, prije nego što su je odveli na saslušanje. Ne zbog verbalnog delikta, već zbog razbijenih objektiva i modrica nanesenih predstavnicima medija.
Saša Bižić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.