Džez umjetnica Bili Holidej pjesmu “Strange Fruit” snimila je 20. aprila 1939. godine, a BBC je 80 godina kasnije objasnio zašto se ta numera može smatrati najšokantnijom svih vremena.
Bili Holidej ušla u studio sa osmočlanim orkestrom kako bi snimila svoju verziju “Strange Fruit”. Ova stravična pjesma o užasima linčovanja na američkom jugu, ne samo da je bila najveći hit Bili Holidej, već je postala jedna od najuticajnijih pjesama 20. veka, koja nam i danas govori o rasnom nasilju, ističe novinarka BBC-a Aida Amoako.
Numera koju je “Tajm magazin” 1999. godine proglasio pjesmom vijeka, prvobitno se zvala “Bitter Fruit” i napisao ju je učitelj Ejbel Miropol, užasnut fotografijama linčovanja na američkom jugu.
– Napisao sam “Strange Fruit” zato što mrzim linčovanje, mrzim nepravdu, i mrzim ljude koji ga održavaju – objasnio je Miropol u jednom intervjuu 1971. godine.
Pjesma je 1938. godine ponuđena Bili Holidej koja je zajedno sa svojim pratiocem na klaviru Sonijem Vajtom i aranžerom Denijem Mendelsonom radila tri nedjelje na njoj, prije premijernog izvođenja u njujorškom kafeu Society.
– Prvi put kad sam je otpjevala mislila sam da je to bila greška. Nije bilo čak ni blagog aplauza kad sam završila. Onda je jedna osoba počela nervozno da tapše, i odjednom su svi tapšali – napisala je Holidej u svojoj autobiografiji.
Kako je pjesma postala dio njenog nastupa, Holidej se suočavala sa različitim reakcijama, od suza, do napuštanja koncerta i rasističkih provokacija. Radio stanice, kako u Americi tako i u drugim zemljama svijeta, odbijale su da emituju “Strange Fruit”, a njena izdavačka kuća “Kolumbija rekords” nije htjela da je snimi.
Pjesma je, međutim, odmah po objavljivanju ostavila dubok trag u američkom društvu. Iako nije bila prva popularna tema koja se bavila rasnim pitanjima, “Strange Fruit” se izdvajala po svom eksplicitnom sadržaju i istovremenom komercijalnom uspjehu.
Aktivisti su pjesmu poslali američkim kongresmenima kako bi podstakli na usvajanje zakona kojim bi se zabranilo linčovanje, a s vremenom je postala antirasistička himna.
– Linčovanje je postalo neka vrsta metafore i u tom smislu je pjesma u narednim decenijama postala više metaforička nego bukvalna – objasnio je pisac Dejvid Margolik.
Mnogi muzičari su je obradili, ali se izdvaja verzija Nine Simon iz 1965. čije je dijelove Kanje Vest koristio u svojoj pesmi “Blood on the leaves” iz 2013. godine.
– “Strage Fruit” je 2002. godine uvrštena u Nacionalni registar značajnih izdanja Kongresne biblioteke SAD. Njena sposobnost da šokira nikada nije izbledjela, i već decenijama inspiriše muzičare da pjevaju o nepravdi sa iskrenošću i svješću da pjesma može biti vanvremenski podsticaj za društvene promene – podvukla je novinarka BBC-a Aida Amoako.
BBC
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.