Srpska književnica i klasični filolog Anica Savić Rebac, profesorka Univerziteta u Beogradu, preminula je 7. oktobra 1953. godine.
Njena najpoznatija djela su: “Problemi antičke estetike”, “Antička demokratija i socijalni problemi”, “Problemi pretplatonske erotologije”, prevod i komentar spjeva Tita Lukrecija Kara “O prirodi stvari”, te mnoštvo prevoda na engleski (naročito Petra Drugog Petrovića Njegoša), njemački, francuski i italijanski jezik.
Završila je Srpsku osnovnu školu u Novom Sadu, srednjoškolski kurs u Srpskoj pravoslavnoj višoj djevojačkoj školi kao redovna učenica, te Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju, kao privatna učenica.
Već 1905. godine, kada je imala tek 13 godina, objavljen je njen prevod Bajronovog spjeva “Manfred”.
Među njenim prvim radovima su i prevodi Šelija, te Emila Verharna.
Paralelno se bavila i originalnim književnim stvaranjem. Prva njena ozbiljna ostvarenja su drame inspirisane antičkim likovima.
Godine 1906. u časopisu “Brankovo kolo” izlaze njene pjesme. Iz pisama koja su Anici upućivali Laza Kostić i Uroš Predić vidi se da je uživala veliku podršku porodičnih prijatelja, koji su redovno izražavali divljenje prema njenom pjesničkom talentu i nadahnutom prevodilačkom radu.
Život je završila u tragičnim okolnostima – nekoliko mjeseci nakon smrti svoga muža, Anica se ubila u svom stanu u Beogradu 1953. godine.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.