Sport

Teo, Raduljica – smjena generacija i oproštaj na Evrobasketu


Sad već davno djeluje ono vrijeme kad smo se zbog košarkaša Srbije hvatali za glavu jer su se nekoliko godina, umjesto sa peharima, sa takmičenja vraćali sa razočarenjima.

Bodiroga, Divac, Stojaković, Gurović… Svi još pamtimo ekipu koju je prije punih 19 godina napustio Svetislav Pešić sa oreolom prvaka svijeta.

Kad je domar zatvorio vrata Konseho Fildhausa u Indijanapolisu poslije finala sa Argentinom 2002, zatvorena je i jedna trofejna epoha Jugoslavije, koja će oživjeti tek sedam godina kasnije.

Te 2002, malo ko je od nas, mogao i da zamisli da će samo godinu kasnije Srbija doživjeti debakl na Evrobasketu u Švedskoj.

Sponzorisano

Šesto mjesto ‘eeeeej! Duško Vujošević je poveo ekipu sa Avdalovićem, Ostojićem, tu je bio i Stojaković, ali tu više nije bilo rezultata.

Od tada do 2009, a preko 2005. kreće kraća priča sunovrata reprezentativne košarke koji se nekako poklapao sa definitivnim raspadanjem Jugoslavije, a zatim Srbije i Crne Gore.

Prije 16 godina smo imali onu horor epizodu sa Evrobasketa u Beogradu, kada je trenerčina poput Željka Obradovića bila dotle revoltirana, da pola sata na konferenciji objašnjava kako ne može više da popamti ko sa kim u ekipi više ne razgovara.

Znalo se za sukob Marka Jarića i Igora Rakočevića, ali je jasno bilo da odnosi u košarkaškom timu nisu zdravi i da je to prvenstvo bilo ekser u kovčeg jedne epohe.

Tada je mega popularan bio i DVD “Zemlja košarke” koji je obuhvatio deset godina reprezentativnih uspjeha od kojih se zapravo sve svodi na sedam, od 1995. do 2002.

Poslije toga mrka kapa. Svjetska i evropska zlata, asovi poput Đorđevića, Danilovića, Paspalja, Savića… Htjeli, ne htjeli, razmaze vas.

Za vrijeme turbulencija i previranja u srpskoj košarci stasavali su neki novi momci koji su uglavnom prolazili kroz razvojni centar “Tulba” u Požarevcu i tamo se međusobno pripremali za najveće domete.

Raduljica, Labović, Kešelj, Paunić, Teodosić… Svi su u nekom trenutku prošli zajedničke kampove i pripreme i prošli su kroz dres nacionalnog tima u raznim fazama.

Dolazak autoriteta kakav je Dušan Ivković značio je početak uspona te generacije rođene od 1986, 1987. i 1988, onih koji su sada na zalasku.

Teodosić je, bez dileme nosilac i vodilja te generacije u kojoj je, štafetu dobio od Nenada Krstića, kada se čuveni centar povukao sredinom prošle decenije.

Ova generacija odrastala je gledajući kako Rusi 2007. podižu trofej namijenjen evropskom prvaku, dok Srbija osvaja titulu prvaka svijeta u mlađim kategorijama u Novom Sadu.

Godinu kasnije, 2008. Srbija osvaja Evropsko za mlade, 2009. i Univerzijadu i već se “kuvalo” nešto dobro.

Dvije godine će proći od Evrobasketa 2007. prije nego što će Ivković sastaviti tim koji će otići u Sloveniju bez prevelikih očekivanja.

Mi koji smo gledali kako nas Španci istresaju svaki put poslije 2002, bili smo u nevjerici i šoku kada smo vidjeli prvi meč grupne faze Evrobasketa u Sloveniji 2009. godine.

Takva defanziva, Španci tokom većeg dijela meča na konopcima i to u naponu snage, a nisu imali pojma šta ih je snašlo. Pau Gasol je bio povrijeđen i to je bilo dovoljno da Srbija iznenadi “furiju” sa 66:57.

Ovaj meč je bio naznaka jedne lijepe priče koja traje i 12 godina kasnije, ali koja će nažalost morati da se okonča uskoro.

Sva je prilika da će se to desiti na Olimpijskim igrama ovog ljeta i Evrobasketu 2022, jer, budimo realni, niko od momaka više nije u naponu snage.

Miloš Teodosić će 2022. napuniti 35 godina, Nemanja Bjelica 34, Miroslav Raduljica 34, Boban Marjanović 34, Vladimir Lučić i Dragan Milosavljević po 33, Stefan Jović 32, ali ga i sada muče povrede…

Vladimir Štimac se povukao, Milan Mačvan je u penziji, a svi oni su bili dio tima koji je osvajao medalje na velikim takmičenjima. A mogao je da bude još i jači.

U godinama koje su dolazile, mnogi su se povrijeđivali, neki poput Novice Veličkovića i teže, pa poslije 2010. nije imao veliku ulogu u dresu “Orlova”.

Ivković je poveo tim do finala te 2009. godine i Španci se ovog puta nisu opekli. Mlada ekipa koja je bila sastavljena od golobradih Novice Veličkovića, Uroša Tripkovića, Milenka Tepića, Stefana Markovića, Raduljice i ostalih, bila je pravo osvježenje prvenstva.

Valja napomenuti da su tada najstariji bili Nenad Krstić i Bojan Popović koji su imali tek 26 godina!

Prava poruka kakvim potencijalnom raspolaže srpski tim u kom je hladnokrvnost Teodosića odvela Srbiju u finale i borbu za zlato.

Zlato je ostalo nedosanjano, ali teško da je bilo ko od gledalaca bio razočaran. Ono što nije bilo razočarenje, godinu dana pretvorilo se u trans kada je Teo pogodio trojku protiv Španaca u četvrtfinalu Mundobasketa za 92:89.

Taj Istanbul će ostati upamćen po krađi protiv Turaka u polufinalu, mada još uvijek u tom trenutku nije vladala potpuna vjera šta naš tim može.

Ali sve se uveliko pokrenulo, pa je i Krstić ispričao da je Istanbul bio stvarno vrhunska atmosfera, sve ono što nije krasilo reprezentaciju s polovine prve decenije ovog vijeka.

Atmosfera i harmonija vidjele su se i po rezultatima. Jedina omaška su bili “neparni” Evrobasketi iz 2013. i 2015. kada se Srbija već smatrala jednim od favorita.

Onaj iz 2011. je puka nesreća i sveo se suštinski na jedan promašen zicer Duška Savanovića. Španci su srpske asove 2013. uhvatili nespremne i razbili u trenutku kada se vidjelo da će Bogdan Bogdanović preuzeti ekipu kao lider.

Dvije godine poslije toga, Litvanija je pretukla srpske košarkaše “prljavim” forama u polufinalu, a Bogdan je tada rješavao akciju u završnici susreta.

Sve mimo toga bilo je uspjeh. Dvaput su Srbiju zaustavljali Amerikanci u finalima – Mundobasketa 2014. i Olimpijskih igara 2016. godine.

Jednom je bolja bila Slovenija u finalu Evrobasketa 2017, a Kina 2019. je bila već zalazak Aleksandra Đorđevića i propuštena zlatna prilika za prvo zlato poslije 2002.

Bogdanović je u Kini pokazao da je on novi lider ekipe, sljedeće godine će napuniti 30 i trebalo bi da bude na vrhuncu karijere.

Po definitivnom povlačenju Teodosića, Raduljice i ostalih iskusnijih iz nacionalnog tima, on bi mogao da preuzme ulogu kapitena, a uloga iskusnijih će onda preći na Nikolu Milutinova, Jokića, Vasu Micića, Marka Gudurića…

Filip Petrušev je u petak protiv Gruzije pokazao sa kakvom lakoćom igra i za reprezentaciju, pa nema sumnje da će, uz Aleksu Uskokovića i još neke “klince”, biti dostojan nasljednik spomenutih asova kada i definitivno bude došlo vreme da i posljednji momci rođeni osamdesetih kažu “kraj” najdražem dresu.

Nova.rs

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Svečano otvorene Igre BRIKS-a (FOTO)

DB

Navijači, spremite se – EURO u “Boriku” počinje u velikom stilu! (VIDEO)

M B

Ponuda za Euro u Meridianu: Najjači specijali na jednom mjestu

SB

Dodik: Sportisti Republike Srpske pišu istoriju na Igrama BRIKS-a (FOTO)

DB

Pešić objavio spisak za Olimpijske igre

DB

Nikola Jokić igra za Srbiju na Olimpijskim igrama

SB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više