Krmine. Prava mala oaza u kanjonu Vrbasa. Prelijep je ovo kraj, predivno izgleda i ljeti i zimi. Fascinantan pogled pruža se sa Krminskih padina, prema kanjonu Vrbasa, prema kamenom mostu i Krupi.
– Na žalost ni sve ovo što je Krminama majka priroda dala, nije bilo dovoljno da narod ostane ovdje u ljepoti ovoj, da ostane na rodnoj grudi.
Priču upravo tako započinje Srbo Božić, mještanin i dugogogdišnji član savjeta mjesne zajednice ističući da se Krmine prvi put pominju još davne 1287. godine.
– Tada se ovdje dimilo iz osamdesetak dimanjaka – zbori Božić. – Živjelo se teško, isključivo od poljoprivrede. Ali ljudi su uvijek ovdje bili vrijedni. Mještani su šeezdesetih godina prošlog vijekaovdje, sami, i školu napravili – zbori Božić prisjećajući se te šezdeset i druge kada je upravo u ovim školskim klupama i sam učio prva slova i brojeve. Prisjeća Srbo se svog prvog učitelja, Rade Kremenovića, zboreći kako je tada ovu školu pohađalo, ni manje ni više do 110 đaka.
U ovoj istoj školi samo dvije decenije kasnije, prva slova i brojeve savladao je i Dragan Kovačević iz Stražbenice, malog ali pitomog sela koje pripada Krminama. Kaže Dragan da se i danas sa sjetom prisjetiti zna dugih kolona đaka iz Stražbenice na putu od škole do kuće.
– Ovdje sam pohađao četiri razreda osnovne škole. Tada, 1982. godine, u mom razredu bila su 22 učenika. Moj prvi učitelj je bio Ismet Hadžić, i zahvaljujući njemu, pojavili su se slova i brojevi i u mojoj glavi – veli Kovačević prisjećajući se sa sjetom svojih školskih dana. Govori nam Kovačević kako je najljepši dio djetinjstva bio taj put od kuće do škole i obratno, kada se grupica školaraca zajedno uputi blatnjavom cestom zbijajući šale, zgode i nezgode.
– E da, sada su druga vremena. Ništa nije kao prije. Danas djecu u školu dovoze automobilom. Sve je danas drugačije, teško se ono tada sa ovim danas uporediti može – kaže naš sagovornik, primjetivši da školu u Krminama danas pohađa tek 14 đaka.
Inače, ovdje je narod jako vrijedan, nastavlja priču Srbo Božić, Kaže da su imali dosta dobru podršku gradskih vlasti na izgradnji komunalne infrastrukture, od puta i vode do novog društvenog doma, koji, na žalost, još nije u potpunosti završen. Inače, dom se zbori Božić nalazi na istom mjestu gdje je bio i nekada, šezdesetih godina prošlog vijeka. Ovaj novi je izgrađen prije dvije godine, ali se još čeka da se priključi na vodovodnu mrežu.
– Pored toga što bi dom trebalo konačno privesti namjeni, od gradskih vlasti očekujemo, da se sportsko igralište uredi onako kako je prvobitno bilo planirano. Mještanima ovdje već godinama nedostaje i rejonska pijaca – zbori Božić.
U Krminama kažu da osim poljoprivrede ovaj kraj ima velike turističke mogućnosti, koje nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene.
– Znači ovuda, prema kamenom mostu, kako ljeti tako i zimi prolaze turisti. Uglavnom ovdje dolaze penjači. Iz cijelog svijeta. Zahvaljujući PK Extreme. Mi smo se više puta obraćali nadležnim institucijama da se ovdje sagrade dvije ili tri turističke ladare, kako bi turisti imali gdje odmoriti, a mi, mještani, da im možemo ponuditi domaći sir, kajmak, slaninu, uštipak, voće ili povrće – kaže Dragan Kovačević koji se inače bavi proizvodnjom krastavaca kornišona, a koji živi u neposrednoj blizini vidikovca sa kojeg puca nevjerovatan pogled na kameni most, kanjon Vrbasa i Krupu.
I eto domaćeg zadatka za sve one koji se turizmom u gradu na Vrbasu bave. Eto možda prilike i za Krmine, da se zahvaljujući prirodnim ljepotama koje se u neposrednoj blizini nalaze, i uz nešto malo ulaganja, upišu na turističku mapu najpoželjnijih destinacija u kanjonu Vrbasa. Na kraju, kao što nam rekoše mještani, majka priroda je puno toga Krminama dala, velika šteta bi bila, sve to ne iskoristiti.
ELTA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.