Društvo

SC arhiva: Naslijeđe Srba u FBiH – Razapinjanje između zuba vremena i nasilja!

Pripadnici srpskog naroda koji od 1995. godine žive na prostoru Federacije BiH sigurno ne bi mogli da uporede vlastitu sudbinu sa onom kakvu, recimo, imaju Šveđani sa Alandskih ostrva u sastavu Finske.

Ono što im se događa više od dvije decenije mnogo je sličnije egzodusu sunarodnika iz nekadašnje Republike Srpske Krajine, kada je riječ o ljudima, odnosno destrukciji ili zapuštenosti, čemu su uglavnom prepušteni spomenici na Kosovu i Metohiji, kada je u pitanju kulturno-istorijsko nasljeđe.

U ovoj drugoj kategoriji, dugačak je niz uništenih tragova srpskog postojanja u FBiH. Najdrastičnije je bilo u Hercegovini, gdje su još 1992. razoreni brojni hramovi Srpske pravoslavne crkve, od manastira Žitomislić u opštini Čapljina do Saborne crkve u Mostaru.

Mrtvi nemaju mira, živih nema

Obnova u Žitomisliću je uspješno završena, u Mostaru još traje, ali, čak i 22 godine nakon rata, na crnu listu stižu nove ruševine.

Ove sedmice (oktobar 2017, prim. ur) je obznanjeno da su demolirane nadgrobne ploče na pravoslavnom groblju u selu Karaula kod Kaknja. U ovom naselju mrtvi nemaju mira, a živih gotovo da i nema, pošto je u Karauli i Karaulskom polju po statistici iz 1991. živjelo 126 Srba, a prema posljednjem popisu iz 2013. godine – samo jedan.

Za dio srpskog nasljeđa u Federaciji koji i danas odolijeva zubu vremena ili nasilju nadležan je Federalni zavod za zaštitu spomenika. U međuentietskim odnosima u tom domenu nema isključivosti, kaže Slobodan Nagradić, direktor Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS.

Slobodan Nagradić

On ističe da se ni u instituciji na čijem je čelu, ni među kolegama iz Sarajeva, ne smatra spornim interesovanje i angažman na očuvanju spomenika sa druge strane linije razgraničenja Srpske i FBiH. Odgovarajući na pitanje o najvrednijim objektima u Federaciji sa značajnom prošlošću, kojima se, bez obzira na moguće poteškoće u nacionalnom definisanju, ne može osporiti srpski predznak, Nagradić izdvaja najveći grad u Hercegovini.

– U Mostaru postoje bar tri kuće iz druge polovine 19. vijeka za koje se i danas, čim se pomenu, zna da su pripadale Srbima. I u Sarajevu ima takvih starina, od Despića kuće iz sredine 19. vijeka, preko bivšeg hotela Central, izgrađenog početkom 20. vijeka, a tu je i više dućana iz tog doba – kaže Nagradić za SrpskaCafe.

Naš sagovornik objašnjava da je srpsko nasljeđe u Federaciji uglavnom vezano za hramove

U Karauli kod Kaknja, gdje su prije par dana uništene nadgrobne ploče na pravoslavnom groblju, mrtvi nemaju mira, a živih gotovo da i nema

SPC, kao i pokretnu imovinu, poput starih knjiga, koje su, opet, najčešće prepisivane u pravoslavnim manastirima. U tom kontekstu, smatra Nagradić, važno je pomenuti i crkvenu školu u Livnu, sagrađenu još 1820. godine, skoro pola vijeka prije pokretanja ostalih ozbiljnih ustanova te vrste, što se događa pred kraj turske vladavine i na početku austrougarskog prisustva na prostoru BiH.

Paradoksalno je da je status takvih objekata bio neupitan u doba koje slovi za mnogo rigidnije od aktuelnog perioda. U sadašnjosti, Srpska pravoslavna crkva neuspješno nastoji da izdejstvuje povrat niza vrijednih građevina, prije svega Bogoslovije, utemeljene 1917. godine, u kojoj je “privremeno”, još u SFRJ, smješten prvo Tehnički, a kasnije Ekonomski fakultet. Međutim, ono što je u drugom entitetu omogućeno Islamskoj zajednici i Katoličkoj crkvi – denacionalizacija, ne važi za SPC.

Vanja Jovanović

– Kada je u pitanju vraćanje imovine SPC ni do danas nije ništa učinjeno, kako u Federaciji BiH, tako i u Sarajevu. Naravno, kurtoazno-legalistički odgovor glasi da nema zakona o restituciji. Ovaj odgovor bio bi prihvatljiv kada bi se situacija u kojoj se mi nalazimo odnosila i na sve ostale. Dakle, imovina je u “dobroj volji” vraćena drugima, ali ne i SPC – rekao je nedavno sarajevski paroh Vanja Jovanović.

Respektabilno nasljeđe, svakako, ima i srpska zajednica u onim sredinama u FBiH gdje je većinska – u tri opštine u Livanjskom i jednoj u Unsko-sanskom kantonu. I na tom prostoru Srpska pravoslavna crkva je podigla najprepoznatjivija obilježja duhovnog identiteta, od manastira Rmanj u Martin Brodu iz 1443. godine do Hrama svetih apostola Petra i Pavla iz 1890. u Petrovcu, sjedištu ovdašnje eparhije.

Otimanje svetinja

Pored sakralnih objekata, nezaobilazan je i Stari grad u Glamoču sa ostacima tvrđave Tabije, bez obzira na vjerovatne polemike o tom kompleksu, zbog turske kule na ovom mjestu. Međutim, nema dileme da je prije 1538. i dolaska Osmanlija tu bio zamak koji je kralj Ostoja II dao na upravljanje porodici Klešić, tako da je nesporan hriščanski, a samim tim srpski karakter čitave lokacije.

Glamoč, Tabija

Takođe, bez obzira na ideološke razlike, nema razloga da se ignoriše Titova pećina u Drvaru, sa turističkim potencijalom i istorijskim značajem koji je imala u bivšoj državi, a nije ga definitivno izgubila sa protokom vremena.

Osim artefakata čije nacionalne odrednice niko ne osporava, u Federaciji i čitavoj zemlji sigurno ima i nasljeđa oko kojeg se vode višedecenijske rasprave. Tu se naročito izdvajaju stećci, a o razlozima nesaglasnosti povodom njih dovoljno govori činjenica da je UNESCO sa prostora BiH, pored Starog mosta u Mostaru i Mosta Mehmet-paše Sokolovića u Višegradu, jedino ove nadgrobne spomenike iz srednjeg vijeka uvrstio u listu svjetske baštine. Mnogo prije tog priznanja, u sarajevskoj istoriografiji, ali i politici, začeta je škola mišljenja zasnovana na tvrdnji da su stećci ostali iza bogumila, a da su bogumili vjerska i etnička prethodnica današnjih Bošnjaka, donedavnih Muslimana sa velikim M.

– Koplja su se najviše lomila oko toga da li se Crkva bosanska može tretirati kao posebna konfesija, ravnopravna sa dvije hrišćanske crkve na ovom prostoru, Srpskom pravoslavnom i Katoličkom. Bio sam protiv te teze, a sa istim argumentima napisane su i ozbiljne knjige. Iza najrelevantnije među njima stoji beogradski autor Miodrag Petrović, čovjek koji je imao dva doktorata, iz teologije sa Sorbone i prava. On je čvrsto potkrijepio zaključak da nije bilo Crkve bosanske kao odvojene vjerske zajednice, već je bila riječ o pravoslavnoj crkvi, pri čemu je Bosna u nazivu bila teritorijalna odrednica, dok su je u etničkom smislu činili Srbi – kaže Nagradić.

On dodaje da tu konstataciju potvrđuje i sama odluka UNESCO-a, pošto se odnosi na stećke u četiri države – Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH, a u prve tri sigurno nije bilo nikakve Crkve bosanske. Takođe, u BiH, objašnjava Nagradić, stećci nisu bili građeni samo na prostoru današnje Federacije.

Radimlja

– Ima ih i u blizu 10 opština u RS, od Kalinovika, Nevesinja i Gacka, pa sve do Prnjavora, a ovo posljednje dokazali smo istraživanjem rađenim prije dvije godine. Dakle, pogešan je utisak koji se pokušava stvoriti – da stećaka, maltene, ima samo na prostoru opštine Stolac. Može se samo reći da oni imaju najbolji marketing i da su u selu Radimlja kod Stoca stećci najdostupniji ljudskom oku, budući da se tu s puta može vidjeti oko 300 grobnica – kaže Nagradić.

Sve to, po svemu sudeći, u dovoljnoj mjeri ne uzima u obzir Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je glavni institucionalni autoritet za ovu problematiku na nivou BiH. Jer, analizom objekata koje je ovo tijelo označilo kao najvažnije nasljeđe – osim stećaka sa svim pratećim kontroverzama – može se primijetiti apsolutna dominacija džamija, što je nesrazmjerno religijskoj i etničkoj strukturi zemlje, ali i neutemeljeno u istorijskim činjenicama.

Biće, ipak, da se, osim majorizacije, tu radi i o sindromu megalomanije, koji je naročito došao do izražaja prilikom neuspješne kampanje da UNESCO, osim stećaka, sa prostora BiH kao dio svjetske baštine prihvati i tzv. kraljevski grad, odnosno staru čaršiju, kako je narod zove, u Jajcu.

– Većina ljudi, i individualno i kolektivno, vole da o sebi misle ljepše od stvarnog stanja. Ja sam pristalica realizma. Naravno, to što imamo treba čuvati i revitalizovati, ali, prava istina je da BiH u cjelini nema epohalno kulturno-istorijsko nasljeđe, ni u balkanskim, a pogotovo ne u svjetskim okvirima. Međutim, malo ko hoće da prizna da je fusnota u istorijskim procesima, pa se kod nas o građevinama od 100 godina, a pogotovo o onim malobrojnim, starim nekoliko vijekova, govori kao da su iz daleke prošosti. Ali, šta je to u poređenju sa Grčkom ili Italijom, i njihovom zaostavštinom, koja potiče od prije 2 000 i više godina – zaključuje Nagradić.

U BiH izgrađena 2 143 spomenika žrtvama posljednjeg rata

Pored građevina sa pečatom vijekova, kao kulturno-istorijsko nasljeđe u BiH u doglednoj budućnosti, nema dileme, biće tretirani i brojni spomenici podignuti nakon posljednjeg rata. Udruženje za društvena istraživanja i komunikaciju (UDIK) krajem 2016. predstavilo je Centralnu evidenciju spomenika (CES), jedinu takve vrste u BiH, sapodacima o svim obilježjima posvećenim ratnim stradalnicima u oba entiteta, koji su bili dostupni realizatorima tog projekta. Prema istraživanju čije je rezultate tada predstavio Edvin Kanka Čudić, prvi čovjek ove NVO iz Sarajeva, u BiH postoje 2 143 spomenika žrtvama sukoba iz devedesetih. Od ovog broja, na teritoriji FBiH se nalazi 1 428 spomen-obilježja, u RS – 664, a u Brčko distriktu – 51. Jedine tri opštine bez ovakvih spomenika nalaze se u Srpskoj. To su Trnovo, Ljubinje i Istočni Drvar.

Saša Bižić

(Napomena: Tekst je izvorno objavljen na portalu SrpskaCafe 22. oktobra 2017. godine. Reobjavljen je bez naknadnih intervencija)

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

Možda vas zanima

GrO PDP Banjaluka bogatiji za 500 novih članova

SB

Kriza gasi auto-škole

SB

Budimir: Pokrenuta inspekcija svih visokoškolskih ustanova u Srpskoj

JMS

Sastali se predstavnici Ministarstva rada i Saveza sindikata (FOTO)

JMS

“Djevojčica iz kade” ima samo 10 kilogarama, plače kada vidi muškarca

JMS

Opštine i gradovi duguju više od 360 miliona

JMS

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više