“Žagrović. Prelijepo, pitomo mjesto u dolini rijeke Butižnice. Ona ovdje dijeli, ona spaja Žagrović i Knin, ali ona je ovdje izvor života, moj ti brate”, kaže Gajo Radmilović zboreći kako su upravo Žagrović i njegovi zaseoci i danas žila kucavica Kninskog kraja.
Nekada je istina u Žagroviću bilo daleko više mještana. Oluje i ratovi progrmjeli su ovuda. Posljedice svega toga još su vidljive. Ipak mladih ljudi ima. I oni žele živjeti ovdje, jer za ljepše mjesto ne znaju, veli naš sagovornik Gajo Radmilović. Ljudi su uglavnom vrijedni, pa uspijevaju pristojno živjeti.
– Ovdje se dobro živi. Ovo je bogat kraj. Vodom. Ovdje ima sedam rijeka, što potoka, što izvora, ovdje je plodna zemlja, ovdje su dobri ljudi. Ovdje je za stoku odlična pozicija, i ko radi taj stvarno i ima. Ovdje u stvari i nema nezaposlenih. Ovdlje ljudi uglavnom rade u Kninu, ili su kod kuće i bave se poljoprivredom. Ovdje ne radi samo onaj ko neće, a onaj ko hoće on ima posla. Ovdje ima svega samo nam nedostaje ljudi – više sa sjetom zbori Gajo Radmilović.
Naš domaćin kaže da je sve više vinograda, sve više OPG-ova na ovom prostoru, jer je današnji čovjek prepoznao domaći proizvod.
– Mlijeko, sir, basa, domaći pršut i domaće vino su sve traženiji. I sve je skuplje. Cijena sira raste iz dana u dan. Bijelog vina skoro više da i nema. I sve više se radi na novim nasadima, ljudi otvaraju svoje farme, jer u svakom slučaju bolje je biti svoj na svome, nego lutati po bijelom svijetu. Tako da u Žagroviću sigurno gladan nisi, a za sve ostalo, grad Knin je blizu – zbori naš domaćin.
Istina, grad Knin je blizu. Žagrović je na samo 3 kilometra od grada. Blizina grada i gradskog načina života pomogla je mještanima da ipak opstanu ovdje zbori Radmilović.
– Ono što je najvažnije je da je u Kninu zelena pijaca na kojoj mi plasiramo svoje proizvode, Tu su dvije osnovne škole, srednja škola, gimnazija, djeca sada imaju prevoz, nemaš brige. Moja kćerka ide u školu u Knin, po nju dolazi autobus, ima besplatnu hranu, ima besplatne knjige, njeno je samo da uči – kaže Gajo Radmilović koji je odnedavno kupio imanje u zaseoku Kolundžije. Kaže nam na kraju da je samim tim i titulu Bega dobio, jer je upravo na tom mjestu stolovao izvjesni Beg Jusuf.
Žagrović je iznjerdio mnoge znamenite ljude. Jedan od njih je svakako Milan Bradaš. Rođen je u ovom, kako kaže kršu Žagrovića. Milan je čovjek koji je glumio u brojnim filmovima, njih čak 26. i čovjek po kojem je ovo pitomo selo danas prepoznatljivo. Život ga kaže nije mazio. Valjalo je sa ovog Kninskog krša, životnu priču napraviti, zbori, ali je, i pored svega ipak nešto iza sebe ostavio.
– Moja prva uloga? To je bilo pedesetih godina, kada je ovdje bilo kulturno-umjetničko društvo. Ja sam jedini živi član od te glumačke ekipe, koja je tada bila ovdje. Tih pedesetih godina. Ja sam tada bio dijete. Mi smo naime išli u Liku, da im dajemo predstavu. I nakupilo se naroda, nema mjesta. A ja sam igrao u toj predstavi dijete. Moja sestra od strica je igrala ljubavnicu a moj komšija Stevo ljubavnika. A blagajnik iz Dinarke, pokojni Vlade Bojanić je igrao kipa. I usput jeo napolitanke. Koje su meni dali da ih čuvam. Na kraju, mene su optužili da sam pojeo napolitanke, što, ipak nije bilo tačno. Jednoj sam novinarki jednom rekao, da sam počeo glumiti zbog tih napolitanki – kaže Milan Bradaš.
Pamti Milan mnogo toga, kaže biti glumac iz Žagrovića, u ono vrijeme bila je čast. Tada su se u ovome kraju vestern filmovi snimali a ko nije u kaubojcu glumio kao da glumac nije ni bio. I to nije sve zbori naš sagovornik.
– Otišao sam u Osijek. Igrao sam u Kazalištu u Osijeku. Jedno vrijeme. Pogine mi otac, ostanu mi majka i sestra bez novčanih primanja. Evo ima 55 godina kako mi je poginuo otac. I zbog njih dvije ja dolazim u moj Knin. Dolazi tada Zgrebački magazin Ivica Šerfezi. I vodim taj program u mome Kninu. On me najavljuje u mome Kninu. I tako je to tada bilo. Mogao si uspjeti ako si imao talenta. A ja sam ga uistinu imao, jer takvo je ovo podneblje. Iz ovog sela je Jovan Kolundžija, violinista, zatim njegova sestra Dušanka, Moja Kolundžija glumica, pa Jovica Novković pjevač, frulaš Dule, puno je tih ljudi po kojima se za selo čulo… – kaže Milan Bradaš, glumac.
Poslije Milana Bradaša osta muk. Osta ćutanje, koje smo razumjeli. Osta priča koju smo ispričali, ostaše riječi koje smo prenijeli. Priča je to o glumcu iz Knina, čovjeku po kojem je ovaj grad i danas prepoznatljiv. Priča o glumcu koji je to oduvijek bio. Od rođenja. Priča je to selu Žagroviću, selu koje danas živi nekim svojim novim životom, jedino mu kako reče Gajo Radmilović još samo ljudi nedostaje.
Ljubinko Spasojević/SrpskaCafe.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.