Veliki srpski i svjetski fizičar, elektrotehničar i pronalazač Mihailo Pupin, naučnik svjetskog glasa, umro je 12. marta 1935. godine.
Pupin je rođen 1854. godine, a iz rodnog Idvora, u Banatu, poslije školovanja u Pančevu i Pragu, otišao je 1874. u SAD, gdje je završio Kolumbija univerzitet u NJujorku.
Tu je, potom, bio profesor teorijske fizike i 40 godina predsjednik Instituta radio-inženjera.
Električni rezonator, pomoću kojeg je preko istog provodnika moguć istovremeni prenos vijesti na različitim talasnim dužinama, bio je prvi od njegovih mnogobrojnih pronalazaka.
Svojim najvećim otkrićem – samoindukcionim kalemovima (Pupinovi kalemovi) omogućio je prenos telefonskih razgovora na veliku daljinu.
Takođe, otkrio je sekundarne radijacije rendgenskih zraka, elektromagnetske detektore i napisao univerzitetski udžbenik termodinamike.
Pupin je za naučni rad 1920. godine odlikovan Edisonovom medaljom. Napisao je knjigu o svom životu “From Immigrant to Inventor”, prevedenu pod naslovom “Od pašnjaka do naučenjaka”.
Godine 1924. dobio je Pulicerovu nagradu, a njegovo ime nose laboratorije fizike Kolumbija univerziteta.
Kraljevina Srbija imenovala je 1912. godine Pupina za počasnog konzula u SAD.
Ovu dužnost obavljao je sve do 1920. godine. Sa te pozicije on je mnogo doprinio uspostavljanju međudržavnih i širih društvenih odnosa između Kraljevine Srbije, kasnije Kraljevine Jugoslavije, i SAD.
Pupin je po završetku Prvog svjetskog rata, kao tada već poznati i priznati naučnik, ali i politički uticajna figura u Americi, uticao na konačne odluke Pariske mirovne konferencije, kada je odlučivano o određivanju granica buduće Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.