Koliko puta dnevno zagrlite dragu vam osobu? Počnite to raditi malo češće.
Danas zaglite nekog, zagrljaj otklanja depresiju, loše raspoloženje i čini vas srećnijim. Ne štedite na zagrljajima, oni su besplatni.
Međunarodni dan zagrljaja je godišnji praznik “ozvaničen” 1986. godine u Mičigenu, a obilježava se 21. januara.
Pet do šest zagrljaja na dan učiniće Vam život dužim i ljepšim, smatraju psiholozi. Da grljenje ima u najmanju ruku ljekovita svojstva, potvrđuju i riječi psiholga Virginije Satir da je čoveku potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio, osam zagrljaja dnevno treba nam da bismo se održali, a dvanaest zagrljaja na dan da bismo napredovali.
Svjetski poznati psiholog Jack Canfield u svojoj teoriji o grljenju navodi kako je grljenje zdravo, sasvim prirodno i praktično savršeno.
O zagrljajima i o tome šta svakome od nas može da znači kratki emotivni kontakt, govorila je i psiholog Mirjana Vuksanović.
– Zagrljaj je oblik neverbalne komunikacije i spada u haptičku (dodirujuću) komunikaciju – objašnjava Mirjana Vuksanović.
Zagrljajem govorimo mnogo više nego riječima. Grliti se mogu dvije ili više osoba istovremeno – porodica, sportski tim, prijatelji…
– Zagrljaj svima puno znači zato što predstavlja pripadanje, ljubav, donosi radost. Vrlo je nezahvalno govoriti o učestalosti grljenja. Postoje neki tekstovi koji savjetuju koliko puta treba nekoga da zagrlite, ali treba nekoga da zagrlite ili vas neko da zagrli, kada to osjeti kao potrebu, kada vam prija, kada vam je drago. Bitan je kvalitet, a ne kvantitet, jer ima i zagrljaja koji nisu prijatni – napominje psiholog.
U trenucima kada nas neko grli ili kada osjećamo da neko ima potrebu da nas grli, ili kad osjećamo da nekoga volimo i da nas neko voli i da nekome pripadamo, luče se endorfini, dopamini, serotonin, takozvani hormoni sreće koji su toliko jaki da mogu da nam umanje čak i fizički bol.
Stručnjaci smatraju i da će djeca koju su roditelji češće grlili biti inteligentnija od one koja su manje grljena. Psiholozi smatraju da u tome ima logike zato što ljubav i podrška koju izražavamo i zagrljajem, između ostalog, služe kao katalizatri razvoja, i psihičkog, i fizičkog, i emocionalnog.
Bonton grljenja
Bonton grljenja je dio opšteg bontona.
Prvo i osnovno, ne bi trebalo da grlimo nekoga ko to ne želi.
Zatim, zagrljaj treba da bude odmjeren i pristojan, da ne prelazi granicu komunikacije, jer zagrljaj može biti prijateljski, ljubavni i kolegijalni.
– Tačno treba znati na koji način i kojim intenzitetom grliti neku osobu u određenoj situaciji – napominje Mirjana Vuksanović.
Tokom pandemije mnogima je upravo nedostajao fizički kontakt sa dragim ljudima i to je značajno uticalo na mnoge ljude koji su za to vrijeme izgubili kontakte sa drugim ljudima, izgubili samopouzdanje, prije svega starije osobe.
Zagrljaj doprinosi i našem zdravlju
Slobodno se može reći da smo zdraviji kada se češće grlimo zato što tada stičemo i samopouzdanje i sigurnost u sebe. Razvijamo optimizam, gledamo drugim očima na dan pred nama, na ljude oko sebe, povećava nam aktivnost.
– Sam taj optimizam i povećana aktivnost predstavljaju jako pozitivan efekat na čitav organizam. Zdravlje je jedno, mada ga mi iz nekih razloga dijelimo na fizičko, psihičko i socijalno, ali zdravlje je jedno, kao što je čovjek jedna cjelovita osoba. Ono što utiče na naš fizički ili emocionalni aspekt, to utiče na čitavu osobu – ističe Vuksanovićeva.
Lako se prepoznaju osobe koje nisu grljene u djetinjstvu
Može se vidjeti ko je u djetinjstvu rastao pored hladne, suzdržane majke ili one koja nije bila u stanju da pokaže ljubav. To su osobe koje kada odrastu ni same često ne iskazuju ljubav, ne grle se, nemaju dodire sa drugim ljudima, nesigurne su, oprezne su, za njih je svijet neprijateljsko mjesto u kome se treba čuvati drugih ljudi.
– Kako ćete to primijetiti? Pođite ka nekome rukom da ga zagrlite, on će da se trgne jer prije očekuje udarac nego zagrljaj. To je strah – objašnjava psiholog.
Nažalost, postoje osobe, uglavnom su u pitanju bolesni i stari, nemoćni, kojima nedostaje zagrljaj. To su uglavnom ljudi koje je društvo malo distanciralo, a i sami su se odvojili od okruženja. Za njih je preporuka da se njihova uža, ali i šira društvena sredina angažuje.
– A možemo da zagrlimo i sebe, kao što možemo i da volimo sebe – naglašava na kraju psiholog Marija Vuksanović.
RTS
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.