Tu podno gorostasnog Velebita, skrasio se manastir Medak. Primirio se u svom miru i tišini. Smješten u skrovtiom dijelu naselja Medak, odolijeva vjetrovima sa Velebita, evo već više od tri vijeka.
Manastir je tu, da Ličane pod svoje skute primi, da ih sa obje ruke prigrli. I tako je to ovdje vijekovima, veli na početku priče Dragan Mihajlović, paroh Gospićko smiljanski.
– Još krajem sedamnaestog vijeka, mitropolit Atanasije Ljubojević, došao je ovdje u Medak, osnovao eparhijski dvor, koji je izgrađen 1695 godine. Imamo podatke da je na ovom prostoru ranije bio drveni hram, istina na jednoj drugoj lokaciji, te za ovaj, na ovom mjestu, iz 1724. godine, koji je kasnije obnavljan, a osveštao ga je Teofan Živković 1884 godine. Hram je i tokom posljednjih ratova skrnavljen, ali i danas sa njega zvone zvona – veli jerej Dragan Mihajlović
Medak jednom godišnje oživi. Na Ivanjdan. Skupe se Ličani, odavde do Raduča da se u manastiru svome Bogu pomole, da se vjerom napoje.
-Današnji hram je više puta skrnavljen, ali je uvijek nanovo obnavljan. Hram je osveštan, kao što već rekoh, za vrijeme Teofana Živkovića i Danila Trbojevića 1884 godine. Status manastira dobija 2006. godine odlukom episkopa Gornjokarlovačkog, vladike Gerasima, kaže paroh Dragan Mihajlović podsjetivši da se mještani ovdje u velikom broju okupe na Ivandjan, na praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja, dođu iz Srbije, iz Republiike Srpske, sa svih strana, svi koji su rodom odavde, dođu u svoj rodni kraj.
Tada u Medak dođe foklor, “KUD Krajina” iz Beograda, Božo Travica protjera konje kroz selo, a sa svih se strana skupe Ličani. Sve nas je, sve ovo što se dešavalo zadnjih nekoliko godina malo poremetilo, veli na kraju paroh Dragan Mihajlović, napomenuvši da će i pored svega na Ivanjdan ovdje sigurno biti lijepo vjerujući da će se mještani ovog prelijepog mjesta podno Velebita, u kojem je, na žalost, tišina sve glasnija, ipak okupiti na Ivanju.
Ljubinko Spasojević/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.