Kada je prije četiri godine preminuo Božidar Vukadinović, apsolutni gospodar jugoslovenskih “zidova smrti”, iza njega su ostala samo dva nasljednika, pedesetogodišnja braća Zoran i Draško Milojković.
“Zid smrti” se u Banjaluku vratio nakon 20 godina, a s njim i Zoran i Draško. Oni su glavna atrakcija ovogodišne “Motorijade” koju organizuje Moto klub “Istok“. Braća Milenković za SC kažu da su ovim poslom počeli da se bave prije 30 godina.
– Prvo smo počeli u Srbiji, a onda smo krenuli dalje. To je naš porodični posao. Učili smo ga od oca, a kasnije i od punca, čuvenog Bože Vukadinovića. Draško i ja smo oženili njegove kćerke blizanke – priča Zoran.
Vožda u “zidu smrti” se, dodaje on, trenira cijeloga života. Savladava se prepreka po prepreka, metar zida po metar zida. Danas, kaže, nemaju vremena za trening. Dođu tamo gdje su pozvani, odvezu svoje i odlaze dalje.
– Naš program traje 10-15 minuta. Mora da se sjedi sa strane, mora da se stoji na motoru. Sve manje i manje nastupamo. Radimo po zborovima i većim vašarima u Bijeljini, Derventi, Prnjavoru, Gradiški – kaže Zoran.
Padove i lomove više i ne broje. Bilo je, kažu, svega. Njihov kolega je prije nekoliko godina stradao u Njemačkoj u “zidu smrti”. Pao je, slomio rebro, a potom je to slomljeno rebro bukvalno probolo srce.
Koliko je “zid smrti” opasan posao najbolje zna Draškova supruga. Ona je 1997. godine pala sa kartinga koji se zapalio. Izgorjele su joj obje ruke i lice. Zaradila je opekotine četvrtog stepena i jedva je živa ostala.
– I tetive su izgorjele. Sve do kostiju. Imala je operaciju za operacijom. Četrdeset dana je bila u životnoj opasnosti. I Božo je nastradao dok ju je izvlačio, ali su njegove povrede bile površinske – priča Draško.
Zid je visok šest metara, a vozi se brzinom od 40 do 70 kilometara na čas. To je, pričaju braća, velika brzina za tako mali prostor, pogotovo kada dvojica voze odjednom.
– Nema tu para kao što je bilo, ali mi to volimo. I narod poštuje to što radimo. U “zidu” nema foliranja. Tu je sve istina – ističe Draško.
Najopasnija tačka podrazumijeva trojicu učesnika u “zidu”. To su nekada radili sa Božom. Sada su samo njih dvojica, ali je i dalje to više nego opasna zabava. Na “zidu” su uvijek dva motora ili motor i karting.
– Vozimo klasične motore. Naši su stariji, od 1943. do 1963. godine. Naučili smo na njih i pokazali su se dobro. Mi smo zadnji koji to rade u bivšoj Jugoslaviji. Poslije Banjaluke idemo za Bijeljinu. Radićemo dok budemo mogli, odnosno dok drže noge – kazao je Zoran Milenković.
Goran Dakić/Srpskacafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.