IQ je počeo da se prati zahvaljujući Francuzu Alfredu Binetu, kojeg je Vlada zamolila da osmisli i razvije test inteligencije koji će pokazati da li je ljudima potrebna pomoć oko edukacije.
Tek kasnije taj test je počeo da se umnožava pod imenom “test inteligencije”.
– Tom nazivu se protivio i sam Binet, koji je rekao da to nisu testovi inteligencije, nego svojevrsni test određenih sposobnosti. Dakle, Binet je osmislio testove koji su kasnije postali testovi za merenje IQ-a i predstavljaju način mjerenja nečije inteligencije na skali od jedan do 100 – kaže dr Boni Evans.
Ono što se kasnije dogodilo, dogodilo se s druge strane Atlantika, kada su te testove usvojili američki psiholozi. Oni su odlučili da je IQ urođen, da se s njime rađamo i ne postoji ništa čime ga možemo promijeniti. Oni su utvrdili i da različite etničke i socijalne grupe stanovništva imaju različit urođeni IQ.
Kako su 1915. novi imigranti pristizali u SAD, trebali su ispunjavati test. Pokazalo se da Aškenazi, Jevreji koji potiču iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Evrope, imaju veću učestalost nižih rezultata, zbog čega su ih obeshrabrivali i nastojali da spreče useljavanje.
S druge strane, ljudi iz nordijskih zemalja imali su češće viši rezultat, njih su ohrabrivali na useljavanje.
Takav pristup istraživača koji su provodili rane testove u SAD-u kasnije je odlučno odbačen. Zanimljivo je da su Aškenazi u vrijeme Prvog svetskog rata imali relativno slabe rezultate na tim testovima, dok su u vreme Drugog svjetskog rata pokazivali rezultate bolje od prosjeka.
Smatra se da je razlog tome to što su imali bolju edukaciju, kvalitetniju ishranu, kao da su roditelji u prosjeku postali bolje obrazovani od predaka, što je uticalo na rezultate djece.
To je dovelo u pitanje testiranje IQ, jer razlog zbog kojega različite grupe mogu ostvariti različite rezultate ovisi o činjenici da ti testovi mjere apstraktnu inteligenciju.
Tačnije, vašu sposobnost da se nosite s apstraktnom logikom. A to je često određeno time što ste doživjeli u ranim godinama, kažu stručnjaci.
– Ako dolazite iz sredine gde se puno raspravlja, djeca se podstiču na čitanje i raspravu o stvarima, veće su šanse da će ta zajednica u prosjeku imati viši IQ – kaže dr. Gevin Evans.
Ti testovi su se u istoriji često koristili u političke svrhe, zavisno o tome koju su političku opciju htjeli da poguraju. IQ testovi korišćeni su kao podrška. A tu ideju da su to naučni rezultati, zato što daju mjerljive rezultate, iskorištavale su mnoge vlade. U ranom 20. vijeku žene ponekad, ne uvijek, ostvarivale su lošije rezultate.
Taj test temelji na pitanjima koja traže da nešto upotpunimo, na primjer puzle, i na vremenu koje je za to potrebno, pa ako se prije toga nisu bavili tom aktivnošću, ako je, na primjer, riječ o djevojci koja nikada nije slagala puzle – može biti potrebno više vremena za snalaženje, pojašnjava ona.
Jedan od nesporazuma vezano uz te testove jest i to da ljudi misle da se njime mjeri nivo inteligencije, a u stvari mjeri se sposobnost razumijevanja apstraktne logike, dok emocionalna i praktična inteligencija, i dugoročna memorija i mudrost, u to nisu uključeni.
Dodaje takođe da nije automatski protiv tih testova, smatra ih korisnim u mjerenju sposobnosti za savladavanje matematike, nauke i IT tehnologije, jer oni mjere slične osobine koje meri i IQ test.
– Glavna zabuna koncepta IQ testova jest da je to odraz inteligencije, ali nije. Vidjeli smo da se može i mijenjati. Na primjer, ako često ispunjavate IQ testove, rezultati se mogu poboljšati. Uslovi okoline i edukacija mogu takođe uticati na IQ, on nije zadan – kaže dr Gevin Evans.
Inteligencija je višeslojan pojam i svi njeni aspekti ne mogu se izmjeriti i izraziti brojčano, ni kroz samo jedan broj, što je rezultat takvog testa.
A na genetsku sliku inteligentne osobe utiču na hiljade gena, što pokazuje da je riječ o mnogo složenijoj stvari od one koja se može izmjeriti takvim testiranjem, zaključuju stručnjaci.
Krstarica.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.