Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg u svojim novoobjavljenim memoarima “On My Watch: Leading NATO in a Time of War” (Na mojoj straži: Vođenje NATO-a u vrijeme rata“) otkriva dosad nepoznate detalje o tenzijama unutar Saveza nakon što je Turska 2015. godine oborila ruski ratni avion, kao i o razgovorima iza kulisa tokom rata u Ukrajini.
Stoltenberg, koji je na čelu NATO-a bio skoro deset godina, u knjizi posebno ističe kompleksan odnos sa predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoganom, kojeg opisuje kao „čvrstog i odlučnog sagovornika“ koji je često insistirao na razumijevanju turskih bezbjednosnih prijetnji.
– Bilo je neosporno da je Turska jedna od članica NATO-a koja je najviše pogođena terorizmom – navodi Stoltenberg, prisjećajući se kako je više puta podržao Erdoganovu zabrinutost zbog terorističkih napada u zemlji i hiljada izgubljenih života.
Stoltenberg otkriva i da je unutar NATO-a postojala napetost oko odnosa prema kurdskim grupama PKK i YPG. Dok su SAD i neke zapadne zemlje pravile razliku između njih, Turska je obje organizacije smatrala terorističkim.
– Nakon što su SAD i druge zemlje NATO-a naoružale YPG, više nije bilo moguće tvrditi da su teroristi – zapisao je Stoltenberg, ističući koliko je ova tema bila izvor neslaganja u Savezu.
„Kukuruz“ sa Erdoganom
U knjizi se nalaze i lični detalji iz susreta sa turskim predsjednikom. Stoltenberg evocira jedno neobično sjećanje iz Ankare, kada mu je Erdogan tokom razgovora neočekivano ponudio kukuruz.
– Pitao me: “Voliš li kukuruz?” Kad sam odgovorio da volim, rekao je: “Onda ćemo jesti kukuruz”, i dao nalog da se donese. Osam do deset ljudi jelo je kukuruz zajedno – prisjeća se bivši generalni sekretar NATO-a.
Erdogan je, navodi Stoltenberg, tokom jednog susreta insistirao da Turska ima isto pravo kao i SAD da sprovodi vojne operacije u Siriji, podsjećajući ga da su hiljade turskih građana ubijene u terorističkim napadima.
– Još jednom, Erdogan je bio u pravu. Kroz koaliciju podržanu od NATO-a vodili smo opsežne operacije na kopnu i u vazduhu kako bismo uništili ISIL. Djelovali smo prema principu legitimne odbrane – zapisao je Stoltenberg.
Finska, Švedska i „ključ u Erdoganovim rukama“
Posebno poglavlje Stoltenberg posvećuje procesu pristupanja Finske i Švedske NATO-u, navodeći da je upravo Turska imala odlučujuću ulogu.
– Ključ je bio u Erdoganovim rukama – piše Stoltenberg, dodajući da je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Stokholmu dovelo do privremenog zastoja u pristupanju Švedske.
U dijelu knjige koji se bavi ratom u Ukrajini, Stoltenberg opisuje razgovor sa tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom tokom leta iz Kijeva. Porošenko je bio zadovoljan turskom podrškom u vidu Bajraktar dronova, ali razočaran što zapadne sile nisu bile spremne da isporuče oružje.
Bivši šef NATO-a prisjeća se i posjete Ankari nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine.
– U Velikoj narodnoj skupštini Turske vidio sam gomile betona i ruševina, sa velikom rupom iznad mene koju je napravila bomba. Te noći je oko 300 ljudi izgubilo živote, a više od 2.000 ih je ranjeno – napisao je Stoltenberg.
Dodao je da su mnogi u Turskoj smatrali da je reakcija Zapada bila mlaka.
– Turski narod je osjećao da se prema njima postupa drugačije nego prema drugim saveznicima. Erdogan i javnost doživjeli su taj pokušaj puča kao teroristički čin i očekivali su snažniju podršku – naveo je bivši šef NATO-a.
Na kraju, Stoltenberg zaključuje da je Turska bila jedna od ključnih zemalja tokom njegovog mandata na čelu NATO-a, ne samo zbog borbe protiv ISIL-a, već i zbog njenog značaja u procesu proširenja Saveza.
– Turska je postala fokus moje pažnje tokom mog vremena kao generalnog sekretara NATO-a – poručio je Stoltenberg u memoarima koji nude rijetki uvid u odnose unutar Alijanse i lične dileme jednog od njegovih najdugovječnijih lidera.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.