Dvije godine nakon pompezno donesenih deklaracija na kongresima političkoh partija – nezavisnost Republike Srpske, BiH sa pet regija i četiri federalne jedinice, ostale su samo zaboravljene pisanije na deponiji populističkih dokumenata.
Deklaracije koje su u trenutku samo poslužile za radikalizaciju već radikalnih politika koja se do sada pokazala kao najbolji recept za iskorištavanje i homogenizaciju biračkog tijela, danas su ili odbačene ili ostavljene da se kisele u fiokama.
Da od ovih deklaracija neće biti ništa, onima koji imalo prate politička dešavanja u BiH bilo je jasno čim su donesene. Najbolji pokazatelj da su deklaracije u stratu bile osuđene na propast je činjenica da većina partija na neki način koalira sa drugim i zajednički učestvuju u vlasti, a sadržaji deklaracija kojim bi se trebali voditi četiri najjače političe opcije SNSD, SDS, SDA i HDZ su potpuno različiti po pitanju pogleda na budućnost BiH i njeno ustavno uređenje.
Prema mišljenju stručnjaka, ove deklaracije u kojima se zagovaralo mijenjanje unutrašnjih granica u BiH ne počivaju na realnim osnovama i to je bilo jasno i političarima, koji su na ovaj način samo pokušavali napraviti još veće podijele među nacionalnim biračkim tijelom.
Sudeći prema stanju dvije godine poslije u tome su i uspjeli.
Prvi koji je pokazao da su deklaracije služila smo u svrhu podizanja nacionalnih tenzija i stvaranja veće krize unutar BiH je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. On je samo dvije godine poslije potvrdio da se odustaje od glavnih ciljeva u njihovoj deklaraciji, odnosno od raspisivanja referenduma o nezavisnosti.
Da nisu mislili ozbiljno ni u SDA kad su izdali deklaraciju u kojoj se navodi da će se zalagati za novi Ustav koji bi definisao “Republiku BiH” sa tri nivoa vlasti, od kojih bi regionalni nivo činilo pet ili više multietničkih regija, pokazali su predstavnici ove partije koji ni jednim potezom nisu doprinijeli ispunjenu obećanog.
Isti slučaj je i sa hrvatskim političkim blokom odnosno Hrvatskim narodnim saborom BiH koji je prije dvije godine na 6. zasjedanju u Mostaru usvojio je deklaraciju kojom se predlaže nova međunarodna konferencija u BiH te promjena Ustava koji će, kako se navodi, kreirati simetričnu federalnu državu u odnosu na tri konstitutivna naroda, da se BiH uredi kroz četiri federalne jedinice. Dvije godine kasnije od federalne BiH ni traga ni glasa.
Jedino u SDS-u nisu odustali od svoje programske deklaracije, koja je koncentrisana na kontriranje stavovima SNSD-a, te ona i nije neki respektabilan dokument za evaluaciju.
Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu od početka je upozoravao da sve stranke koje su nastale na ovim prostorima poslije 1990. godine tradicionalno nikad nisu provodile programe koje su zacrtavali i predstavljali biračkom tijelu, te da ni one od prije dvije godine neće biti izuzetak.
– Pisanje deklaracija i njihovo predstavljanje na saborima i kongresima stranaka se može posmatrati u vidu jednog etno-nacionalnog vokabulara koji služi za pozicioniranje na političkoj sceni BiH. Na ovaj način većina tih partija koje su donijele deklaracije teže da budu prepoznatljive po nečemu, a kao najbolji način za to im je novo krojenje granica koje uvijek ima odjeka. Nadam se samo da će poslije četvrtine vijeka dominacije ovakve politike biračko tijelo napokon prozrijeti da su ove priče i ove deklaracije samo obične političke manipulacije bez realnog temelja – rekao je Mujkić.
Slavo Kukić, politički analitičar i profesor Univerziteta u Mostaru objasnio je pojavu donošenja deklaracija među političkim partijama zakonom spojenih posuda, gdje radikalni potezi jednih dovode do istih postupaka kod drugih.
– U normalnom društvu politike opcije čine sve za bolje sutra svojih građana, za stvaranje uslova napretka i ekonomskog razvoja, dok kod nas su te stvari na margini, a u prvom planu je navodna borba za nacionalna pitanja i zastrašivanje naroda iz svog nacionalnog korpusa nekim atacima iz redova drugih naroda. Iz toga proizilazi i logika deklaracija kao osnova djelovanja političkih partija u kojima svako na svoj način kroji granice u BiH. Ni jedna ova deklaracija, da li ona zagovara otcijepljenje RS ili brisanje entiteta i stvaranje federalnih jedinica nema realno uporište i to znaju i političari koji su ih pisali. Njima one služe samo za homogenizaciju biračkog tijela. To se vidi na svim ovim primjerima – zaključio je Kukić.
Dvije godine od velikih riječi ispisanih u famoznim deklaracijama koje su kao glavne ciljeve navodile ustavnu reorganizaciju BiH i poigravale se sa novim granicama, jedino što su stvarno pokazale jeste da su političari u BiH klasični makijavelisti koji ne vjeruju u svoje stavove, ali ih iznose kroz ove deklaracije da bi izazvali nemire kod birača, privolili ih na svoju stranu, a kasnije sve to odbacili bez imalo griže savjesti.
J. Škrbić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.