Iako naviknuti na svakodnevne neprincipijelnosti domaćih političara, neke ipak malo više “bodu oči”. Jedna od njih je, zbog višegodišnjeg medijskog forsiranja, i SNSD-ova “smjena” Šefika Džaferovića, zamjenika predsjedavajuće PDPS BiH!
Da je SNSD ikada iskreno želio Džaferovićevu smjenu, usvajanje akciza je mogao biti sjajan povod da se na njoj i istraje. Naime, usvajanje akciza je očajnički trebalo i samoj SDA, ali i ostalim strankama koje čine vlast u entitetima, a bez SNSD-a to se nije moglo ostvariti, pa bi “smjena Džaferovića za akcize” već bio ozbiljniji potez najveće stranke u Srpskoj.
E pa nije “sve to politika”
Slično smatra i novinar Žarko Marković.
– „Sve je to politika“, reći će vam neki Košarac ili Majkićeva, kada ih upitate zašto im je Džaferović sada partner. E pa nije politika. Jer ne dovodi se Džaferović u vezu sa nezakonitim branjem trešanja u komšijinom dvorištu pa da njegov slučaj može da bude tek kusur u političkoj borbi, već sa najbrutalnijim zločinima nad Srbima u Zenici i Zavidovićima, zločinima za koje niko nije odgovarao i zločinima koji sjajno služe za unutrašnju političku borbu i podsjećanje da sudovi, od haškog, preko sarajevskog, sude samo Srbima i samo za zločine nad Bošnjacima. Da je postojao makar trun principa i morala, ova situacija je mogla da bude iskorištena da se Džaferović, a preko njega i cijelo pravosuđe koje, tvrde u SNSD-u, kontroliše SDA, do kraja istjera na čistinu, razgoliti i raskrinka tako što bi se svima u tom kolu poručilo: „Gospodo, ova država će da bude blokirana, dok balans u procesuiranju ratnih zločina ne bude uspostavljen“. Međutim, nakon akciza, svaka dalja reakcija u vezi sa zločinima za svaku osobu koja ima imalo mozga u glavi, biće označena kao klasično licemjerje – ističe, između ostalog, Marković.
A kampanja zvana „Džaferović“, koju su iz SNSD-a godinama maksimalno potencirali, počela je gotovo prvog dana uspostavljanja nove državne koalicije 2014. godine, u kojoj nije bilo mjesta za SNSD. Primjetno je bilo da je njihova kampanja bila više usmjerena na funkcionere Saveza za promjene, te se neprestano vršio pritisak da oni napuste državne organe jer, kako su govorili, u njima sjedi Džaferović.
Kampanja je bila visokog intenziteta, poslanici najveće stranke u Srpskoj su napuštali sjednice Parlamenta, ali su sve aktivnosti naglo splasnule u maju 2015. godine. Prema tadašnjim medijskim izvještajima, glavni razlog za to bio je visoki SNSD-ov funkcioner Nikola Špirić.
Odlasci i vraćanja
Podsjećamo, na Zajedničkom kolegijumu oba doma Parlamentane skupštine BiH tada su Šefik Džaferović i Staša Košarac, uz podršku predstavnika drugih bošnjačkih i hrvatskih stranaka, izglasali prijedlog da Nikola Špirić bude član Zajedničke komisije za nadzor rada Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH.
Poslanici SNSD-a su se vratili u Parlamentarnu skupštinu čime su pogazili vlastita obećanja, koja je u više navrata davao i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
– Naši poslanici će na svakoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH tražiti smjenu predsjedavajućeg tog zakonodavnog tijela Šefika Džaferovića, a ako se ta tačka ne uvrsti u dnevni red, napuštaće zasjedanja, a isto će učiniti i ako se ne izglasa smjena Džaferovića – govorio je u januaru 2015. godine Dodik, a njegove riječi su u tom periodu konstantno citirali i ostali članovi njegove stranke.
Iako su pogazili obećanje i vratili se u Parlament, funkcioneri ove stranke i u narednih godinu dana sa zahtjevom za Džaferovićevu smjenu idu po principu “hoću-neću”. Kada bi se otvorila mogućnost izbacivanja SzP-a iz zajedničkih organa i ulaska SNSD-a u državnu vlast, “ostavka Džeferovića” se ne bi spominjala, a sve bi se vratilo na dnevni red nakon spoznaje da promjena na državnom nivou neće biti.
Tako sredinom decembra prošle godine šef poslaničkog kluba SNSD-a u PD Parlamentarne skupštine BiH Staša Košarac ističe da se nastavlja na insistiranju Džaferovićeve smjene ili, u suprotnom, napuštanju sjednice, a razlozi su isti kao i ranije – Džaferovićeva ratna prošlost, odnosno optužbe da nije ništa učinio da spriječi ratne zločine nad Srbima.
Napuštanja su trajala mjesecima, ali se stavljanjem akciza na dnevni red SNSD definitivno vratio u skupštinske fotelje i zajedno sa Džaferovićem i njegovom SDA, zatim SBB-om i dva HDZ-a, radio sve da se one, nakon neuspješna četiri puta, na kraju i usvoje.
Zaboravili na Čubrilovića
Sa druge strane, SNSD ima sreću zato što se ni njihovi koalicioni partneri, a što im je sigurno još važnije, ni opozicija okupljena oko Saveza za promjena, nije pokazala pretjerano principijelna i spremna da istraje na zahtjevima koje jednom objelodane.
Tako je DNS, nakon drame oko pokušaja prodaje RŽR Ljubija, brzo zaboravio na smjenu ministra industrije i energetike RS Petra Đokića, koju su prvobitno zatražili.
Isto kao i Savez za promjene u slučaju smjene predsjednika Narodne skupštine RS Nedeljka Čubrilovića i ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača, nakon što je policija intervenisala na septembarskoj sjednici, kada im je zabranila ulazak u malu salu, gdje je sjednica nastavljena bez njihovog prisustva. O nizu zahtjeva izrečenih na protestima održanim u maju prošle godine, a koji redom nisu ispunjeni, ne treba ni govoriti. U opoziciji su od njih, izgleda, odustali.
Slično SNSD-ovom pristupu prema smjeni Džaferovića, tako su i poslanici opozicije na „hoću-neću“ krenuli sa Čubrilovićem. Iako je jedan od osnovnih uslova, nakon dvije uzastopne blokade Parlamenta, za povratak u Skupštinu opozicije bila smjena Čubrilovića, prema ovom uslovu nisu ostali principijelni.
Prisustvovali su sjednici kada je suspendovan referendum o bh. pravosuđu a potom ponovili zahtjev za smjenom prvog čovjeka Parlamenta. To im nije smetalo da sjednu za isti sto sa predstavnicima vladajućih partija, baš na Čubrilovićev poziv, iako su nešto slično prethodno odbili na poziv predsjednika Srpske Milorada Dodika. Opozicija je prisustvovala i na posljednjoj sjednici, kada je usvojen budžet RS za 2018. godine. Doduše, poslanici Saveza za promjene su napustili sjednicu i prije usvajanja dnevnog reda, ali zato što predloženi budžet nije prebačen u nacrt, umjesto da se usvaja po hitnom postupku. Smjenu Čubrilovića nisu spominjali. Ali jesu nakon te sjednice, a smjena Čubrilovića i Lukača ponovo je na dnevnom redu. I tako u krug.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.