Bajke obično počinju sa bio jednom jedan kralj, ali pošto ovo nije obična bajka, a ni ja nisam Hans Kristijan Andersen, ispričaću vam nešto što nije baš prava bajka, ali nije ni daleko od nje.
A bajka je počela time što su vrli zaposlenici RTRS-a došli do „top secret“ dokumenata u kojima se navode detalji složene obavještajno-medijske operacije u kojoj jedna zapadna obavještajna služba želi da dođe do promjene vlasti u Republici Srpskoj. Poslije toga meni je pošlo za rukom da dođem u posjed tajnih dokumenata obavještajnih službi Južne Osetije i Abhazije u kojima se navode detalji složene obavještajno-medijske operacije u kojoj te službe ne žele da dođe do promjene vlasti u RS.
Iz tih dokumenata jasno se vidi da su sa akcijom ovih obavještajnih službi do detalja upoznati pojedinci bliski vladajućoj strukturi među kojima su dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić i njegova sjenka Dževad Galijašević, profesor Fakulteta političkih nauka i savjetnik predsjednika Srpske Aleksandar Vranješ, kao i visoki funkcioner vladajuće strukture Srđan Mazalica (visok preko dva metra).
Zbirku kolumni Darka Momića Čkalje “Elem” možete pronaći u knjižarama “Kultura” i poslovnicama Pošte Srpske
Uprkos tome što je Ćeranić označen kao ključna karika za sprovođenje plana u dokumentima se ipak podsjeća da je Ćeranić svojevremeno posjetio sjedište CIA u Lengliju, te se upozorava vrh vlasti u Srpskoj na staru narodnu mudrost „jednom CIA, uvijek CIA“ i pita da li je zbog toga Ćeranićeva omiljena pjesma Cecin hit „Zaboravi“. (Ne govori se ništa o Galijaševićevoj ratnoj, ni Vranješovoj srednjoškolskoj prošlosti, kao ni o Mazaličinoj budućnosti).
Pored toga, u dokumentima se otkriva da je ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić u petak imao tajni susret sa njemačkim sudijom Feliksom Brihom, a rezultate tog sastanka smo vidjeli isto veče na utakmici Srbija-Švajcarska, čime se potvrdio izdajnički karakter funkcionera Saveza za promjene.
Južnoosetijski obavještajci su pokazali svoju sposobnost i time što su uspjeli da se domognu i dokumenata zapadnih obavještajnih službi koje je prethodnih dana objavljivao RTRS, a koji su takođe u mom posjedu. Iz tih dokumenata se vidi da je izvještavanje RTRS-a bilo vjerodostojno, jer se sve što su objavili zaista nalazi u dokumentima, ali vjerovatno grubom greškom urednika gledaocima nije rečeno da na kraju dokumenata ima fusnota sa napomenom „pročitati brzo ili neka vam pročita Dane Malešević“ u kojoj stoji: – Ko vjeruje u ovo oslobođen je participacije i neka se obrati svom ljekaru i farmaceutu!
Za razliku od RTRS-a, ja ću objasniti zašto ne mogu da pokažem nijedan faksimil i dokažem vjerodostojnost dokumenata „koja su u mom posjedu“. A objašnjenje glasi: „Kćerka jednog mog prijatelja kojoj je dosadilo da joj stalno zvocaju o školi, jednog dana je odbrusila roditeljima: – Ma da, svi su imali sve petice, i mama i tata i djed i baba…, a niko knjižice ne pokazuje“. Pametnom dovoljno.
A na kraju ću da vam ispričam i pravu bajku o Miloradu i magičnom ogledalu koja kaže.„Milorad Dodik je svakoga dana stajao ispred magičnog ogledala i pitao:
– Ogledalo, ogledalce moje kaži mi ko je najbolji i najveći Srbin na svijetu?
– Milorad Dodik je najbolji i najveći Srbin na svijetu – dobijao je svakoga dana odgovor!
– Ogledalo, ogledalce moje, koja stranka je najbolja na svijetu?
– SNSD je najbolja stranka na svijetu – glasio bi odgovor.
– Ogledalo, ogledalce moje, kaži mi ko će pobijediti na izborima?
– Milorad Dodik i SNSD će pobijediti na izborima – svakoga dana je slušao Milorad.
I tako je bilo iz dana u dan, dok ga jednog dana nije ugledala njegova supruga Snježana i rekla mu: – Mile, bolan, šta to radiš, nije to ogledalo, to je Dnevnik RTRS-a!“
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.