Među malobrojnim poslanicima SDS-a koji su u Narodnoj skupštini RS ostali „među svojima“ je i privrednik Željko Babić koji se prije nekoliko godina iz Italije vratio u Banjaluku, tačnije u Slatinu. Babić je ujedno i 27. i najmlađe dijete svoga oca Ignjatija koji ga je dobio u 78. godini!
– Moja majka je bila očeva druga supruga i brinula je o svima. Često mi kažu da nije nikakvo iznenađenje što sam dobio poslanički mandat u Narodnoj skupštini, jer sam 27. dijete svoga oca, a to znači veliko glasačko tijelo. Naravno, nisu svi u familiji glasali za mene, jer ima i onih koji više vole “drugu stranu” – kaže za SrpskaCafe Babić.
On je, po davno utvrđenom redu, nosio ono što je preteklo od braće i sestara. Tada se, kaže, siromaštvo nije mjerilo time da li neko ima nove patike ili ne.
– Nismo bili siromašni, jer smo drugačije gledali na te stvari. Čovjek je bogat onoliko koliko mu je široka duša, a ne na osnovu toga da li je za ručak pojeo kilogram ili sto grama mesa – priča Babić.
Oca, kaže, gotovo i ne pamti, jer je umro kada je Željko imao četiri godine. Majku pamti kao osobu punu topline i nježnosti, ali i velikog domaćina.
– Poslije očeve smrti majka se više nije udavala. Okupila je djecu oko sebe i s nama je živjela. Bila je stub porodice. Moj otac je imao 27 djece, ali ne mogu da zamislim da i ja to uradim. Imam dvije kćerke i sina i očekujem prinovu sljedeće godine – kazao je Babić.
Babić je napustio srednju školu, krenuo put Slovenije, a onda ka Italiji. Prije osam godina se vratio „na svoje“, u Slatinu, pored Banjaluke. Tu je podigao ranč na kojem se danas nalazi 450 ovaca i hiljadu jaganjaca.
– Porodica je najvažnija. Slavska i božićna trpeza u mojoj kući podrazumijeva 44 najmilijih i najbližih. Tu su i oni koji su glasali drugačije, ali ne smeta. Nekad padne i teška riječ, ali se brzo izmirimo – rekao je Babić.
Željkov najstariji brat Slavko ima 94 godine. Živi takođe u Slatini, u jednoj trošnoj kućici, ali to mu ne smeta i da na pragu stote godine sam cijepa drva.
– On je dosta radio i mnogima je pomogao. Kad niko nije imao dinara, bilo je kod Slavka. Zato mu i danas mnogi pomažu. Često ga gledam i pitam se da li je moguće da neko ko je odrastao u uslovima u kojima je on odrastao i u tim godinama može i dalje da podiže sjekiru i udara po bukovima panjevima – ističe Željko Babić.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.