Petak je. Napolju je gadno. Mokri snijeg pao, pa poledio. Ni zec iz „Bambija“ ne bi dobro prošao na takvoj poledici. Advokat Dalibor Mrša privodi kraju još jednu pravnu sedmicu. Pripreme za ročišta i suđenja su i iza i ispred njega.
Čini se da se advokat u Mrši umorio. Stoga ostavlja papire po strani, odlazi na drugi kraj kancelarije, pali pojačalo, iz futrole vadi bas-gitaru i počinje sa vježbanjem. Pojačalo ne pojačava do kraja da ne bi uznemirio saradnice i komšiluk. Tek toliko da odmori dušu.
Mrša je basista, vokal i frontmen grupe „Subverzija“ koju je osnovao prije dvadesetak godina i od koje je, kada je u pitanju prvobitni bend, danas ostalo samo ime. Prvo je, kaže on za SrpskaCafe, svirao klasičnu gitaru i to kad je bio podjednako daleko i od muzike i od prava.
– Muzička škola je bila želja mojih roditelja, a ne moja potreba. Imao sam nastavnika koji nije bio dobar pedagog i ubrzo sam napustio muzičku školu. Nedugo nakon toga drug me pitao da sviram s njim. Nedostajala mu je ritam gitara. Tako da je izvjesno da od muzike nisam mogao pobjeći – rekao je Mrša za naš portal.
On kaže da je njegova ljubav podjednako raspoređena i da je ima dovoljno i za muziku i za pravo. Muzika je, dodaje on, inspirativnija, ali i pravo u rukama dobrog advokata može da bude umjetnost.
– Ponekad vježbam u kancelariji, ali radim to tiho. Ne želim nikome da smetam. Uglavnom su to „samostalne“ probe kada ostanem sam ili pred kraj radnog vremena. Muzičar mora imati vrijeme za sebe – ističe Mrša.
Nakon srednje škole i fakulteta je počeo da radi, onda su došla djeca i nije mogao da nađe s kime bi svirao. A tekstovi i muzika su, kaže, bili spremni.
– Vratio sam se sa jednog porodičnog skupa. Dogovorio sam se sa suprugom i nastavio sam da sviram. Četvrto dijete je bilo na putu, ali muzika je neukrotiva energija. Ako tu energiju ne ispoljite, ona buja kao čir. Ili će se zagnojiti ili će izaći napolje i rana će zarasti – kazao je Mrša.
Banjalučka publika je, dodaje on, „veoma specifična“. Ljudi se žale da nema koncerata i živih svirki, a onda koncert i žive svirke ne budu posjećene.
– A onda kad se najmanje nadaš, u sred radne sedmice – pun pab. Nedavno smo svirali u KSET-u. Bila je srijeda i KSET je bio pun. Svirali smo i u Doboju i bilo je izvanredno. Mi sviramo pank, ali ne robujemo žanru. Prije podne sam u kravati, a popodne u kožnoj jakni i daleko se ugodnije osjećam u kožnoj jakni, to je moj prirodni ambijent. I da ti pravo kažem – od panka se teško živi, ali je teško bez panka – rekao je Mrša.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.