Svakog ljeta ista priča, djeca nam se kupaju u kanalizaciji, Vrbas smrdi, zagađen je i samo je u glavama ljudi iz gradske vlasti, bistar i čist. U 21. vijeku nemamo postrojenja za prećišćavanje otpadnih voda. Na žalost, Vrbas je prljav, ne zato što stanovnici Banjaluke ne ulažu u njega, već zato što novac koji građani izdvajaju za tu namjenu, ne ide na pravo mjesto. Gdje idu pare – upitao je u razgovoru za SrpskaCafe magistar ekologije Željko Aleksić iz Banjaluke i kandidat SDS-a za odbornika u Skupštini grada pod brojem 19.
– Jedna trećina od računa za vodu koje plaćamo, zove se „nadoknada ze prečišćavanje i sakupljanje otpadnih voda“ ide firmi a. d. Vodovod Banjaluka, koja je u većinskom vlasništvu grada i troši se nenamjenski. Gdje ide taj novac? Za prečišćivače, sigurno ne. Zamislite, koliko se prečišćivača otpadnih voda moglo napraviti, do sada, da novac ide tamo gdje je namijenjen. Novac mora biti usmjeren, tamo gdje je namjenjen, da ne bi svake godine pričali o Vrbasu koji je zagađen, već pravili plaže, šetališta i vratili Vrbas stanovnicima Banjaluke – kaže Aleksić.
Olakšati informisanje o životnoj sredini
Prije nego što smo započeli razgovor o konkretnim problemima i mogućim rješenjima vezanim za ekološku sliku našega grada, Aleksić je naglasio da se ni ekologija kao ni veliki dio problema iz drugih oblasti ne može riješiti samo lokalno, ali se može bar započeti na lokalnom nivou.
– Za razliku od politike koja i te kako poznaje granice, voda koju pijemo, vazduh koji dišemo kao i hrana koju jedemo njih ne poznaje. Ne postoje nikakve prepreke da zagađeni vazduh iz Banjaluke ne ode u Laktaše ili nama u Banjaluku dođe iz, recimo Zenice. Nema prepreka da Vrbas kada prođe kroz naš grad i pokupi sve komunalne i industrijske vode stigne do Lijevča polja pa da se ta voda koristi za navodnjavanje hrane koju mi jedemo – upozorava naš sagovornik.
Izazov u današnje vrijeme jeste kao prvo, navodi on, šta izabrati kao prioritet, jer je toliko toga potrebno uraditi, i kao drugo okupiti pravi tim, ljude koji znaju i žele da rade.
– Jedan čovjek ne može sam ali može započeti i pokazati svojim primjerom i voljom da nešto može da se uradi ma koliko vremena bila teška. Kada želite da vidite kakvo je to stanje životne sredine u Banjaluci prva poteškoća sa kojom se susrećete jeste ta, da teško možete doći do određenih podataka, vi novinari to vrlo dobro znate, te je neophodno uspostavljanje jedinstvenog sistema informisanja o životnoj sredini, ne samo u Banjaluci nego u Republici Srpskoj i u BiH – kaže on.
Nužno obezbjediti prečišćavanje otpadnih voda
Aleksić dalje navodi da su ključne mjere potrebne za zaštitu i poboljšanje stanja životne sredine prvenstveno vezane za vodu tj. izgradnja centralne jedinice za prečišćavanje otpadnih voda i izgradnja kolektorskih sistema za odvodnju otpadnih voda do centralne jedinice za prečišćavanje otpadnih voda te uspostavljanje sistema monitoringa podzemnih i površinskih voda.
– Alarmantan podatak predstavlja činjenica da još od 2009. godine voda na profilu gradska plaža pokazuje veliko organsko opterećenje da je kvalitet vode u IV, odnosno V klasi, što je preko granica propisanih zakonom! Svi parametri pokazuju da je profil pod ozbiljnim uticajem komunalnih otpadnih voda, jer su se u svim ciklusima ispitivanja nalazili u najgoroj V klasi kvaliteta, da je situacija alarmantna i da hitno treba da se preduzmu određeni koraci za poboljšanje stanja, ali se uprokos tome, 2009. godine, izbacuje mjerni profil gradska plaža iz obaveznog mjerenja i javnosti nisu dostupni podaci o stanju ovog dijela rijeke Vrbas sem sporadičnog mjerenja određenih pojedinaca ili institucija, što opet ne predstavlja zvanične podatke. Situacija je na datom području u najboljem slučaju mogla ostati ista ili se pogoršati jer nikakve mjere sanacije i zaštite ovog dijela nisu preduzete – tvrdi Aleksić.
Naš sagovornik ističe da je još jedna ključna stavka smanjenje količine otpada za finalno odlaganje u Gradu, a kroz podizanje javne svijesti, čistiju proizvodnju, smanjenje količine otpada na deponijama putem recikliranja i uvođenjem naprednih tehnologija.
– Prema najnovijim podacima Evropska komisija traži da se do 2030. godine mora 65% komunalnog otpada reciklirati a 75% ambalažnog! A gdje je naša statistika i gdje smo mi prema tim parametrima?! Tu dostižemo 100% neučinkovitosti!
Organska hrana
Aleksić naglašava da je povećanje poljoprivredne proizvodnje ključno za našu egzistenciju.
– Moramo stimulisti proizvodnju zdrave, organske hrane. Prvi uslov je da proizvođač ima gdje da ponudi svoju robu. Gdje to naši poljoprivrednici mogu da prodaju svoje proizvode? Izgleda samo na Tržnici…. Koliko pijaca mi to imamo? Šta je sa pijacom u Mejdanu/Obilićevu? Zatvorena. Šta je sa pijacom u Budžaku/Lazarevu? Devastirana. Šta je sa pijacom na Starčevici? Nikad nije ni postojala. Treba otvoriti vrata našeg grada za naše poljoprivrednike.
Neophodno je izvršiti i revizije namjene prostora na urbanom ali i ruralnom području grada, naglašava on, u skladu sa stanjem i potrebama organizacije gradskih aktivnosti.
Vratiti imidž „grada zelenila“
– Ubrzanim razvojem grada „pejzažna arhitektura“ je doživjela značajne transformacije i nažalost, u posljednjih nekoliko decenija evidentno je nestajanje ovih dragocjenih zelenih struktura sa tendencijom koja je nastavljena i danas. Utisak je da se u posljednje vrijeme ovom segmentu ne posvećuje dovoljno pažnje, naročito kada je u pitanju izgradnja stambeno-poslovnih prostora. Ohrabruje činjenica da u Banjaluci sve više jača pokret za zaštitu životne sredine i da je sve više pristalica uređenog i očuvanog prostora, što daje nadu da bi grad i dalje zadržao imidž „grada zelenila“ a ne kako ga građani sve češće nazivaju „grad betona“ – kaže Aleksić i dodaje da i dalje ostaju otvorena pitanja zagađenja vazduha koja su u gradu sve gora zahvaljujući Toplani i saobraćaju, energetske efikasnosti, pitanje šuma, opasnog otpada kao i još mnoga pitanja jer zaštita životne sredine predstavlja jedan složen i zatvoren lanac koji obuhvata i vodu i vazduh i zemljište ali i čovjeka.
Dodaje i da je svake jeseni ista priča, rasprave, varničenja oko Toplane, da li ćemo imati grijanje ili ne, kakve će nas cijene dočekati, koji po redu ćemo kredit uzeti…
– I tu ne postavljamo prava pitanja. Šta je sa energetskom efikasnošću? Šta je naš grad uradio kako bismo manje trošili i bolje iskorištavali to što imamo? Da li smo izmjerili gubitke toplotne energije objekata u vlasništvu Grada? Da li je iko napravio plan za poboljšanje energetske efikasnosti objekata, u vrijeme kada svaka peta, šesta zgrada renovira fasadu, kako da smanji gubitak energije? Koliko je grad iskoristio sredstava iz EU fondova za projekte iz oblasti ekologije i poboljšanje energetske efikasnosti. Problemi toplane se riješavaju podizanjem cjena usluga grijanja, zagađenje se zbog korištenja mazuta lošeg kvaliteta povećava a sadašnja vlast ne vidi dalje od nosa i čašom vode gasi pošar koji bukti. Tu su potrebne korjenite promjene – kaže Aleksić.
Naglašava i da u Banjaluci niko ne može da kaže kakav je kvalitet vazduha danas.
– Na sajtu grada, možete da vidite kakav je bio prije mjesec dana, iako se velika sredstva odvajaju za monitoring i mjerenje kvaliteta vazduha i dobijamo informaciju koja nam samo u statističke svrhe služi. Koga interesuju te bajate informacije?! U vrijeme informacionih tehnologija mi podatke dobijamo sa mjesec i više dana kašnjenja. Za iste pare koje već dajemo možemo da imamo tačnu i u stvarnom vremenu informaciju recimo na stranicama gdje je vremenska prognoza, pročitanu u jutarnjem programu radija, televizije…kao što je to svugdje u svijetu, pa i u malim gradovima u Federaciji. Isto vrijedi i za informaciju o koncentraciji polena. Šta nam vrijedi informacija da je npr. koncentracija ambrozije bila velika prije tri – četiri dana? Mi imamo pravo da to znamo u trenutku kada nam je to potrebno, u krajnjoj liniji da smanjimo broj djece koja na hitne intervencije dolaze u bolnicu, zato što smo ih pustili vani onda kad to nismo smjeli.
Skreće pažnju i na to da su poslovi ćišćenja, košenja, održavanja zelenila našeg grada posebna priča.
– Sve nam to rade privatne firme. Za te poslove makar ne treba visoko softisticirana tehnologija i velika sredstva. Za te poslove grad treba formirati posebno odjeljenje, koje bi se bavilo ovim poslovima i sigurno bi nam grad bio uredniji i ljepši, a uštede bi bile ogromne.
Željko Aleksić je republički koordinator radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom u RS, spoljni saradnik Ministarstva za zaštitu zdravlja i socijalne zaštite RS (edukator za kurs Upravljanje medicinskim otpadom u zdravstvenim ustanovama), te odgovorno lice za upravljanje medicinskim otpadom i stručni saradnik za medicinska pitanja iz oblasti ekologije pri Kliničkom centru Banjaluka.
Ognjen Tešić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.