Grčki novinar prešao je Zastavinim Jugom 55L starim 35 godina 1 300 kilometara od Minhena do Kragujevca i o tome objavio reportažu na sajtu atinskog dnevnika Proto tema.
– Tri decenije pošto je taj automobil u čiju se pouzdanost i izdržljivost sumnjalo, proizveden u državi koja više ne postoji, počinjem da sumnjam da je poslije propasti tamošnje automobilske industrije izgubljeno nešto izvanredno, kao što su jednostavnost konstrukcije i niska cijena – piše grčki novinar.
Stari žuti Jugo 55 novinar je za 2 000 evra kupio od belgijskog penzionera srpskog porijekla, i dao još 2 850 evra za popravke, servis, osiguranje i drugo. Međutim, auto se pokvario već na putu iz Belgije ka “zvaničnom startu” u Minhenu.
Popravku je na putu obavio Turčin, Jiksel Avčiturk, i rekao da je Jugo sjajan primjer, izgrađen za mehaničare stare škole poput njega, a ne za računarske stručnjake koji trostruko naplaćuju samo da bi povezali auto s uređajem za dijagnostiku.
Dva sata kasnije, motor je oživio i nagovijestio da je u stanju da pređe 1 300 kilometara od Njemačke do Srbije, kroz Austriju i Mađarsku.
– Iskustvo vožnje Jugom na njemačkim auto-putevima jedinstveno je. Nalazite se u malom, laganom i sporom vozilu koje za ostale vozače ne postoji – potpuno su ravnodušni prema njegovoj zastarjelosti – piše novinar.
Pojavili su se i drugi problemi – otpadanje kablova radija, klimanje unutrašnjeg retrovizora, lom naslona sjedišta vozača
Ali, na sporednim putevima situacija se drastično mijenja. Dok Jugo prolazi kroz sela i male gradove, vozači i prolaznici ga pozdravljaju osmijesima, mahanjem i beskrajnim pravljenjem selfija što čine uglavnom vozači kamiona sa istočnoevropskim registracijama, kao da vozimo zlatni McLaren P1.
Na početku putovanja je najveća brzina Juga s naporom bila 105 kilometara na sat, indikator goriva je bio “crven” uprkos punom rezervoaru, zbir buke od vetra i guma je bio tragičan, dok se potrošnja goriva lako mogla porediti s Porscheom 911 – dostizala je 12,8 litara na 100 kilometara.
Ali, nekim čudom se situacija poboljšavala tokom putovanja, te je još prije dolaska do Beča maksimalna brzina porasla na znatno iznad 130 kilometara na sat. Ali, smrad benzina u kabini nije nestao, piše autor i navodi da je to bio čest problem Juga, kao i to što se oseća svaka neravnina na putu i svaki trzaj svakog od dijelova vješanja i prenosnog mehanizma.
Pojavili su se i drugi problemi. Iznenadno povremeno paljenje lampice upozorenja na punjenje akumulatora, otpadanje kablova radija, a potom i ispadanje zvučnika, klimanje unutrašnjeg retrovizora i lom naslona sjedišta vozača.
– Na sve ostalo nema pritužbi. Sve je radilo savršeno – piše grčki novinar.
Zbog gužve na glavnom putu ka Budimpešti, temperatura motora Juga je dostigla opasnu, a auto se potom na sporednim putevima mučio da pretekne još sporija vozila.
Jugo je odahnuo tek u dugačkoj koloni na granici Srbije, gde je tokom dugotrajnog čekanja imao vremena da se ohladi.
U Srbiji, piše novinar, u domovini Juga, naišli smo na njegove rođake jer tamo još postoji duboka ljubav prema njemu, iako je bio ozloglašen zbog nerazumno brzog rđanja i zbog gadnih dječijih bolesti. Jugo po savremenim bezbjednosnim standardima nije pouzdan automobil i nema, u najmanju ruku, podnošljiv kvalitet, ali na svoj način pokazuje jednostavnost – piše grčki novinar.
Posle veoma naporne 10-satne vožnje od Minhena, na putu ka Beogradu se po kiši i susnježici pokazalo da brisači vjetrobrana, kočnice i gume Juga u današnje vrijeme nisu dorasli zadatku.
Napokon, po dolasku u Kragujevac, gdje je nekada proizveden, tokom “očajničke potrage” za hotelom u kojem je grčki novinar rezervisao prenoćište, Jugo je jedva išao uz sve veće probleme s motorom koji je ponekad radio s dva, ponekad s tri cilindra, a na svakom semaforu se gasio bez razloga.
– Na kraju je proradio, posle opsežne dvočasovne popravke uz zamjenu niza dijelova. Sljedećeg jutra, iako “odmoran”, Jugo više nije upalio – napisao je on.
Pojavio se lokalni heroj, majstor Aleksandar, okorjeli automehaničar – nekadašnji radnik Zastave, u pratnji svojih prijatelja. Zaprepašćeni pričom o putovanju Juga čak od Belgije do Kragujevca, bacili su se na motor, kočnice, kablove, vješanje i izveli svoje čarobne trikove.
Jugo je još jednom proradio posle opsežne dvočasovne popravke uz zamenu niza dijelova, a sve za manje od 100 evra.
Pred radionicom su se okupili drugi vlasnici Juga i čudili se prvobitnoj ideji grčkog novinara da svog pokloni gradskoj upravi Kragujevca jer, kako su mu rekli, ne samo što ih je tamo mnogo, nego im je cijena gotovo smiješna – ne više od 600 evra.
Šta je konačna sudbina žutog Juga, ne piše u članku na sajtu atinskog dnevnika Proto tema.
Beta
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.