Situacija u Crnog Gori je stabilna bez obzira što se širom zemlje, već sedmicama, litijama protestuje zbog usvajanja Zakona o vjeroispovijesti, poručuju iz Podgorice, ali se sve češće pozivaju i na činjenicu da su članica NATO-a.
Čuveni peti član NATO povelje, koju potpisuje svaka država kada pristupa ovom vojnom savezu, glasi da je napad na jednu napad na sve članice. Da li u alijansi ono što se dešava povodom spornog zakona tumače kao ugroženost svoje članice? I koliko su u Podgorici uspješni u ubjeđivanju NATO saveznika da su žrtva hibridnog rata koji protiv njih vodi Srbija, kako je to prije nekoliko dana rekao Predrag Bošković, crnogorski ministar odbrane?
– Od eksperata iz NATO zemalja, koji su upoznati s dešavanjima u Crnoj Gori, dobili smo veoma korisne savjete i smjernice koji će nam pomoći u daljem jačanju institucionalnih kapaciteta za suočavanje sa hibridnim prijetnjama – objasnio je Bošković.
Iz NATO-a su do sada kao prijetnju Crnoj Gori označili samo Rusiju. Polovinom januara na sjednici Vojnog komiteta alijanse odlučeno je da se u Crnu Goru uputi NATO kontrahibridni tim za podršku. Kako je objasnio predsedavajući Vojnog komiteta NATO-a, maršal Stjuart Pič, alijansa se direktno suočava s nastojanjima ruskih hibridnih napada pa se u Crnu Goru upućuje tim “sa ciljem da pomogne u jačanju sposobnosti zemlje i odvraćanju hibridnih izazova”.
Prema nezvaničnim saznanjima lista Politika, u Podgorici su pokušali različitim kanalima da još više aktiviraju NATO. Tako su, navodno, za pomoć molili i direktora Direkcije za istočnu i jugoistočnu Evropu i centralnu Aziju Ministarstva spoljnih poslova Belgije Luka Liboa (nekada ambasadora u SCG, a zatim i u Hrvatskoj, na Kipru, u Grčkoj) da njegova zemlja podrži stav o neophodnosti većeg angažmana NATO-a, ali ih je on, prema tim informacija, odbio s obrazloženjem da alijansa neće reagovati povodom vjerskih pitanja.
Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin odbacuje optužbe iz Podgorice na račun Beograda i poručuje da “nema ni najmanje sumnje da Srbija niti pokreće niti je pokretala ni jednu jedinu aktivnost koja bi mogla da se tumači kao hibridna prijetnja prema Crnoj Gori” i dodaje da nije razlog da se zbog prirodne vezanosti Srba u Crnoj Gori za Srbiju poziva na NATO povelju.
U Vašingtonu i Briselu se do sada drže prilično suzdržano kada je riječ o dešavanjima u Crnoj Gori. Iz njihovih poziva “obema stranama na suzdržanost i traženje rješenja u vezi sa zakonom” dalo bi se zaključiti da ih zvanična Podgorica nije potpuno uvjerila da nema ničega spornog u Zakonu o vjerskim slobodama. Uz opasku da bi Beograd trebalo da traži pojašnjenje Boškovićevih riječi i da odavno nije vidjela tako lošu i neprimjerenu izjavu, Jelena Milić, predsjednica Centra za evroatlantske studije, kaže i da je problem sa Srbijom što ne shvata da je Crna Gora punopravna članica NATO-a.
– To podrazumijeva mnoge stvari, institucionalnu razmjenu znanja i iskustva. Podsjetila bih da je NATO još prije nekoliko godina osnovao Centar za strateške komunikacije sa sjedištem u baltičkim zemljama, a s pojačanim nivoom hibridnih operacija koje dolaze iz Rusije, Evropska unija i NATO u Helsinkiju su osnovale Centar za borbu protiv hibridnih operacija – objašnjava Milićeva i dodaje da je Crna Gora prošla neprijatnu situaciju 2016.
Ona ističe da je Crna Gora mala i s entitetskim izazovima vrlo podložna raznim vrstama hibridnih operacija i s obzirom na to da idu izbori, mora da deluje kontrahibridno.
– Bitno je da Srbija shvati da je NATO još prije par godina usvojio sajber, odnosno informatički prostor kao četvrti domen rata. Dakle, ako vam se desi sajber-napad, to je osnov da se pokrene kolektivni odgovor NATO-a. Srbija to mora da ima u vidu i Crna Gora to ima u vidu jer se osjeća ugroženo. Ona nije tražila da NATO zarati sa Srbijom, već razmenu informacija i iskustvo – kaže Milićeva.
I Crna Gora i NATO iskoračuju iz normalnog ponašanja, smatra Vladislav Jovanović, bivši ministar spoljnih poslova SRJ.
– Crna Gora je svoje osjećanje oslabljenosti zbog poteza koji je povukla počela da NATO-u predstavlja kao ugroženost od Srbije. A NATO, ne provjeravajući, to koristi kao izgovor da najavljuje svoju podršku Crnoj Gori kao članici. Ili je Crna Gora ovo što se dešava s litijama NATO-u predstavila kao neku vrstu drugog imena za miješanje u unutrašnje poslove ili je NATO uzeo to za izgovor da se pojavi kao zaštitnik Crne Gore u trenutku kada ona ima svoj unutrašnji problem – objašnjava Jovanović za Politiku.
On dodaje i da Podgorica pokušava da unutrašnji problem koji ne može da riješi prebaci na leđa Srbiji.
– To bi bilo vrlo rastegljivo tumačenje člana 5 Povelje NATO-a. Ja u ovome vidim ozbiljnu zaplašenost NATO-a zbog razvoja unutrašnje situacije u Crnoj Gori, gdje je vlast izazivačkim potezom podigla na noge veliki dio populacije, pogotovo one koja osjeća privrženost Srbiji – smatra Jovanović.
Politika
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.