Globus

Francuzi na današnji dan 1808. ukinuli Dubrovačku republiku


Francuzi su 14. oktobra 1808. godine ukinuli Dubrovačku republiku (koja je dijelom bila vezana za uspon srpske države), nastalu u 15. vijeku od Dubrovačke opštine.

U početku je Dubrovačka republika obuhvatala grad sa neposrednom okolinom, a kasnije su joj srpski vladari iz dinastije Nemanjić prodali ili ustupili poluostrvo Pelješac, ostrvo Mljet i Konavle u gradskom zaleđu, a kralj Bosne Ostoja primorje od Orašca do Stona.

Francuska je okupirala Dubrovnik 1806. godine, a u sastav Austrije je ušao 1815, na osnovu odluke Bečkog kongresa.

Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca Dubrovnik je pripao 1918. godine, a 1991. otcijepljenoj jugoslovenskoj republici Hrvatskoj, u kojoj nikad nije bio do 1939. godine i stvaranja Banovine Hrvatske, kao dijela Kraljevine Jugoslavije.

Nakon pada Carigrada u ruke krstaša 1204. godine, Dubrovčani su bili prinuđeni da od 1205. priznaju vrhovnu vlast Venecije, pod čijom vlašću ostaju sve do 1358. godine. Za to vrijeme, Dubrovčani podižu tri bune, ali nisu uspjeli da se oslobode mletačke vlasti.

Godine 1295. u Dubrovniku se dogodio veliki požar, koji je uništio cijelo predgrađe Dubravu i veliki dio grada. Zbog toga su se oba naselja spojila u jedno i više nisu smjele da se grade drvene kuće.

Zahvaljujući jačanju srpske kraljevine, a kasnije i carstva, Dubrovnik se teritorijalno proširio na Lastovo, Pelješac sa Stonom, Mljet i cijelo Konavle.

Srpski car Dušan je 1357. godine poklonio Dubrovniku ostrvo Mljet sa pravoslavnim Manastirom Presvete Bogorodice.

Svoj vrhunac, Dubrovačka republika dostigla je tokom 14. i 15. vijeka, zahvaljujući trgovačkim privilegijama u Srpskom carstvu, a kasnije i njegovim nasljednicama.

U doba svog najvećeg obima, Republika je zahvatala prostor od Pelješca do Prevlake, sa dijelovima Konavla i Popovog polja.

Dubrovnik je zbog granice i svoje trgovine imao mnogo neprilika sa susjedima. Dolaskom srpskog cara Dušana na vlast, grad uživa privilegije u Srpskom carstvu, ali plaća i godišnji danak od 2 000 perpera.

Mogi ugledni rimokatolici izjašnjavali su se kao Srbi. Monah franjevac Ljudevit Vuličević umro je u Napulju 1916. godine, a na grobu mu piše – srpski pisac.

Isti slučaj je sa Antunom Fabrisom i Medom Pucićem.

Srba je u Dubrovniku bilo mnogo i dolazili su iz svih društvenih slojeva. Svi su bili rimokatoličke vjeroispovijesti, ali njihov rimokatolicizam ih nije sprečavao da budu Srbi.

Poznata je anegdota o dolasku čuvenog srpskog komediografa Branislava Nušića u Dubrovnik.

Nušić je sreo dječaka i pitao ga: “Gde je ovde srpska crkva?”, a mali mu je odgovorio: “Gosparu moj, ovdje su vam sve crkve srpske, valjda mislite pravoslavna”.

Među dubrovačkim Srbima bilo je i vrlo istaknutih rimokatoličkih sveštenika, kakav je bio Ivan Stojanović (1829–1900). On je doživotno bio predstojnik dubrovačkog rimokatoličkog dekanata.

Srbi su bili i don Petar Franasović i Andro Murat.

Ti umni ljudi, koji su činili veliki dio dubrovačkog stanovništva, bili su i Srbi i rimokatolici.

Srna

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Sutra je Aranđelovdan

K2

Savjet fakulteta 23. novembra odlučuje o smjeni Patrika Drida

K1

Tramp otvara NLO arhivu: Objavljuju 40 dokumenata i tri snimka

K1

Duane Allman: Samo 24 godine i gitara za vječnost

K1

POSKOK podigao optužnicu protiv Nikšića, Isaka i Munjića

K1

Dodik: Tražićemo odbijanje odluka krnjeg Ustavnog suda BiH

K1

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više