Potonuće Titanika do danas je ostalo jedna od najvećih pomorskih katastrofa koju svijet pamti. Nju je, srećom, preživio Srbin iz Like Nikola Lulić, koji je tog kobnog 12. aprila 1912. bio putnik treće klase na putu ka Americi.
Nikola Lulić imao je 29 godina kada je uspio da nabavi kartu za najveći putnički brod toga doba. Rođen je 24. februara 1883. godine u Konjskom Brdu nadomak Perušića u Lici, gdje je živio sa porodicom sve dok ga nisu regrutovali u austrougarsku vojsku.
Nije želio da služi nijednoj vojsci osim sprske, posvjedočio je njegov praunuk Marko Lulić u intervjuu prije nekoliko godina, zbog čega je dezertirao i pošao put Amerike 1902. godine.
Četiri godine radio je u rudniku u Minesoti, nakon čega se vratio kući kako bi obišao porodicu. Zbog posla 1907. ponovo se vratio u Ameriku, ali u jesen 1911. Nikola se ponovo vraća u rodno mjesto.
Kako nije mogao da nađe posao, odlučio je da se ponovo otisne na drugi kraj svijeta. Tada je nabavio kartu za Titanik za 170 tadašnjih franaka.
– Tog kobnog 14. aprila Nikola se kao i obično spremao za spavanje, ali se oko ponoći čuo potres. Pričao je da je osjetio samo malo podrhtavanje, ali je to možda bilo zbog pozicije njegove kabine koja se nalazila tačno na sredini broda. Posada je uvjeravala putnike da se ništa ozbiljno nije dogodilo. Putnici treće klase za katastrofalni sudar “Titanika” sa ledenim bregom saznali su tek kad su vidjeli da voda nadire u hodnike – ispričao je svojevremeno Marko Lulić.
Bilo je manje čamaca za spasavanje nego što je bilo potrebno za 2 000 putnika. Kapetan je tražio da se prvo ukrcaju djeca i žene. Nikola se našao u vodi.
– Postoje dvije verzije kako se on ukrcao u čamac i spasao. Jedna je da je na glavi imao oficirsku kapu i da su ga zbog toga izvukli iz vode. Druga, u koju više vjerujem, jeste da je iz jednog od čamaca u vodu palo dijete, a da ga je Nikola vratio. Majka djeteta, Norvežanka, pružila mu je ruku i on se popeo u čamac – rekao je Marko.
Ubrzo pošto je ušao u čamac za spasavanje broj 15, po Nikolu i druge preživjele došao je brod “Karpatija”, koji ih je prevezao do Njujorka. Nikola je do kraja Prvog svjetskog rata radio u Minesoti, a zatim se zauvijek vratio u Liku.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.