Nedavno je Svjetska meteorološka organizacija objavila da je koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi ove godine dostigla rekordnu vrijednost. Iako su ljudi znatno smanjili emisije gasova sa efektom staklene bašte, to nije ni blizu dovoljnog da se preokrene trend koji je pokrenut industrijskom revolucijom i većom upotrebom fosilnih goriva.
Kao što je poznato, veća količina gasova sa efektom staklene bašte u atmosferi dovodi do zagrijavanja planete koje izaziva klimatske promjene.
Kako bismo izbjegli najteže posljedice biće neophodno da, za početak, u narednih 10 godina svake godine smanjujemo emisije gasova sa efektom staklene bašte u sličnoj mjeri kao što se to dogodilo ove godine. Kako bismo znali kako na najbolji način možemo izvesti taj zadatak, neophodno je da znamo iz kojih sektora dolazi najviše emisija, a pažnja koju određene oblasti dobijaju u medijima nije uvijek odgovarajuća uticaju koji imaju na klimatske promjene.
Energija
Iako je posljednjih godina proizvodnji hrane, posebno mesa, u medijima posvećeno mnogo pažnje, ubjedljivo najveći izvor emisija gasova sa efektom staklene bašte je energetski sektor koji je 2016. bio odgovoran za skoro tri četvrtine svih emisija, čak 73 odsto.
Jednostavno, energija je neophodna za svaki aspekt modernog života: proizvodnju struje, grijanje, transport, kao i pravljenje svih proizvoda koje koristimo, od kompjutera i veš-mašina do odjeće i obuće. Dok god naš sistem u ogromnoj mjeri zavisi od fosilnih goriva, čijim sagorijevanjem se oslobađaju gasovi sa efektom staklene bašte, energetski sektor će ostati glavni pokretač klimatskih promjena.
U okviru energetskog sektora najviše emisija dolazi od proizvodnje struje i grijanja, koji su odgovorni za 30,4 odsto ukupnih svjetskih emisija, zatim slijede saobraćaj sa 15,9 odsto, proizvodnja i građevinarstvo sa 12,4 odsto i ostali izvori poput poput industrijskih procesa i odbjeglih emisija koji su zajedno odgovorni za 14,3 odsto ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte na svjetskom nivou.
Transport
Jedna od oblasti energetike koju vrijedi pažljivije pogledati je transport. U okviru ovog sektora najveća količina emisija dolazi od drumskog saobraćaja, otprilike tri četvrtine svih emisija iz sektora transporta, što odgovara udjelu od 11,9 odsto u ukupnim svjetskim emisijama. Zatim slijede avio-saobraćaj, morski i na posljetku željeznički saobraćaj.
Avio-saobraćaj trenutno vjerovatno izaziva najviše pažnje u medijima iako je odgovoran za oko dva odsto ukupnih svjetskih emisija. Razlog za to je što, posmatrano po broju putnika, avioni zagađuju daleko više od autobusa i automobila, a ovaj vid prevoza takođe bilježi i najveći porast, tako da se može očekivati da u budućnosti postane još značajniji izvor emisija.
Kako možemo smanjiti emisije iz energetskog sektora
Kada razmišljamo o načinima za smanjenje ovih emisija, sektor proizvodnje struje i grijanja je najjednostavniji za rješavanje i tu već sada imamo tehnologiju zasnovanu na obnovljivim izvorima koja je dostupna i dovoljno jeftina tako da u velikoj mjeri može zamijeniti fosilna goriva. I zaista, sektor proizvodnje struje se u ovom trenutku najbrže dekarbonizuje, međutim, kako se udio obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji električne energije bude povećavao to će rađati nove izazove koje treba riješavati.
Činjenica da sve veću količinu struje sada možemo da proizvodimo pomoću obnovljivih izvora značiće i ostalim dijelovima energetskog sektora, pošto je put za smanjivanje emisija u njima elektrifikacija, odnosno korišćenje električne energije za sve aktivnosti, umjesto direktnog sagorijevanja fosilnih goriva.
U nekim oblastima, kao što je saobraćaj, to je relativno jednostavno izvodljivo i već sada imamo priliku da vidimo da električna vozila postaju sve popularnija i očekuje se da u narednim godinama počnu da preuzimaju primat. Sa druge strane, u teškoj industriji je elektrifikaciju dosta teže sprovesti i tu još treba pronaći efikasna rješenja koja će omogućiti upotrebu struje umjesto direktnog sagorijevanja fosilnih goriva.
Poljoprivreda i upotreba zemljišta
Udio poljoprivrede u ukupnim svjetskim emisijama gasova sa efektom staklene bašte iznosi 11,8 odsto. Otprilike polovina tih emisija otpada na stočarstvo u okviru koga životinje tokom varenja oslobađaju velike količine metana. Metan je višestruko snažniji gas staklene bašte u odnosu na ugljen-dioksid, ali na sreću se i mnogo kraće zadržava u atmosferi, oko 12 godina, dok ugljen-dioksid u atmosferi može da preživi i do 1 000 godina.
Istovremeno, upotreba zemljišta je odgovorna za 6,5 odsto svih emisija gasova sa efektom staklene bašte, i u najvećoj mjeri podrazumijeva deforestaciju i promjenu namjene zemljišta iz šumskog u poljoprivredno.
Tako da, iako se ova dva sektora „broje“ odvojeno, njih je korisno posmatrati pridruženo zato što su u službi proizvodnje hrane. Prema podacima sajta „Aur vrld in data“, ukupne emisije koje nastaju zbog proizvodnje hrane (ovde se ubrajaju i emisije koje nastaju korišćenjem goriva i električne energije za transport i obradu hrane) iznose otprilike četvrtinu svih svjetskih emisija.
Međutim, ne oslobađa se jednaka količina gasova sa efektom staklene bašte prilikom proizvodnje svake vrste hrane. Meso uglavnom ima dosta veći uticaj na životnu sredinu u odnosu na voće i povrće, a ubjedljivo najveće emisije gasova sa efektom staklene bašte nastaju prilikom proizvodnje govedine.
Kako se svijet razvija i kako siromašne države sve više podižu svoj standard, očekuje se i da će se proizvodnja mesa znatno povećati, što bi moglo znatno da pojača uticaj ovog sektora na emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Kako bi se emisije iz poljoprivrede i upotrebe zemljišta smanjile, prije svega je neophodno koristiti održivije poljoprivredne prakse, zatim smanjiti potražnju za mesom i čuvati postojeće šume.
Industrijski procesi i otpad
Industrijski procesi učestvuju sa oko 5,6 odsto u ukupnim svjetskim emisijama, dok je udio otpada približno 3,2 procenta.
Industrijski procesi podrazumijevaju razne hemijske procese koji se dešavaju pri proizvodnji različitih vrsta proizvoda. Na primjer, prilikom proizvodnje cementa se kalcijum-karbonat zagrijeva na temperaturi od preko 1 450 stepeni Celzijusa, čime se dobija živi kreč i oslobađa ugljen-dioksid. Ova hemijska reakcija je odgovorna za oko tri odsto ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte, a kada se tome doda i količina fosilnih goriva koja se sagorijeva kako bi se dobila visoka temperatura neophodna da se cijeli proces obavi, jasno je da je industrija cementa, pojedinačno posmatrano, jedan od većih zagađivača na globalnom nivou.
Kako bi se smanjile emisije iz ovih izvora, uglavnom će biti neophodno osmisliti nove procese i načine proizvodnje. Na primjer, u ovom trenutku razni istraživači se trude da razviju „ekološki beton“, koji u svojoj smjesi nema cement, već druge materijale.
Emisije iz otpada uglavnom nastaju prilikom raspadanja organskog otpada, kada se u atmosferu oslobađa metan.
Put do ugljenične neutralnosti
Naučnici su saglasni da je do 2 050. neophodno ostvariti ugljeničnu neutralnost kako bi svijet uspio da zagrijavanje zadrži na granici od 1,5 stepeni Celzijusa. Ovo neće biti lak zadatak i zato je važno što prije krenuti sa povećavanjem kapaciteta obnovljivih izvora energije koji nam mogu pomoći da u velikoj mjeri smanjimo emisije iz energetskog sektora, a paralelno sa tim razvijati nove procese kako bismo se riješili i emisija iz sektora koje je teže deugljenizovati, prenosi portal „Klima 101“.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.