Prošla su dva mjeseca otkako su Libijci počeli da izlaze na ulice. Stotine ljudi je stradalo u brutalnim sukobima vladinih snaga i pobunjenika koje podržava NATO, ali u hotelskoj sobi udaljenoj par hiljada kilometara zaraćene strane vodile su tajne pregovore o okončanju rata.
Povjerljivi razgovori uz posredovanje Norveške, čije detalje otkriva “Independent” na desetu godišnjicu NATO bombardovanja, bili su možda jedina nada za mirno okončanje libijskog građanskog rata 2011. godine.
Dvije strane dogovorile su se o nacrtu teksta u kojem se navodi da će Moamer Gadafi, koji je Libijom vladao 42 godine, odstupiti sa vlasti i napustiti politiku, ali da će držati državne institucije ostati mjestu.
Razgovori su na kraju propali i pobunjenici su uz NATO podršku uhvatili i ubili Gadafija. Prema novom istraživanju monitoru civilnih žrtava “Airvars”, tokom rata ubijeno je više od 1 000 civila.
U deceniji koja je uslijedila, Libija je bila u neprekidnim sukobima o postala je druga najveća baza ISIS-a. Ove sedmicu zakletvu je položila privremena vlada jedinstva, što je najnoviji politički pokušaj zaustavljanja nasilja u zemlji.
U svom prvom intervjuu za međunarodne medije u vezi sa pregovorima 2011. godine, tadašnji norveški ministar spoljnih poslova Jonas Štore, koji je posredovao u dogovoru, optužio je Francusku i Britaniju da su se protivile pregovaračkom rješenju.
Tada su britanski premijer Dejvid Kameron i francuski predsjednik Nikola Sarkozi dugo optuživani da su tražili promjenu režima po svaku cijenu, što oni negiraju.
– Smatrao sam da u načinu razmišljanja Londona i Pariza nije bilo mjesta za diplomatske opcije. Da li su Francuska i Britanija bile voljne da razmotre nešto izvan vojnih rješenja? Odgovor ne znamo. Da je u međunarodnoj zajednici postojala spremnost da se tim putem krene, vjerujem da bi manje dramatičan ishod i izbjegavanje propasti libijske države bilo moguće – rekao je Štore.
U februaru 2011. brojni Libijci slijedili su primjer drugih arapskih država i izašli na ulice zahtevajući kraj Gadafijeve vladavine. Bezbjednosne snage su brutalno su gušile pobunu i Gadafi je obećao da će slomiti “pacove na ulicama“.
Ujedinjene nacije su 17. marta te godine izglasale intervenciju kako bi spriječile Gadafija da vrši nasilje nad sopstvenim narodom, a NATO avioni su u narednih sedam mjeseci izveli više od 7 000 napada na libijske snage.
I Gadafijevi saveznici takođe su potajno tražili pregovore. Iako je javno obećavao da će slomiti pobunu, Gadafijev omiljeni sin Sajf al Islam pozvao je najviše norveške zvaničnike u Tripoli.
Norveške diplomate su na kraju izradile “sveobuhvatan plan“ za okončanje krize.
Prva rečenica je glasila: “Pukovnik Gadafi je odlučio da napusti vlast i okonča prvu fazu revolucije.“
Štore je čak telefonom razgovarao sa Sajifom al Islamom kako bi potvrdio da ovaj plan ima podršku na najvišim nivoima u Libiji.
Međutim, ono što će se dogoditi sa Gadafijem ostalo je ključna prepreka. Čuveni lider odbijao je da napusti Libiju, pristao je da napusti politiku, ali ne i da ode iz zemlje.
– Ljudi vrlo bliski Gadafiju, ljudi u pravnom aparatu, u njegovoj porodici, podržavali su ono što je bilo na stolu. Ali Gadafi je podvukao crtu kod egzila – rekao je Stale Vig, Štoreov biograf iz Norveške koji je prvi otkrio postojanje pregovora godinama nakon rata.
Nakon rata 2011. Libija je skliznula u novi građanski rat, koji je trajao veći dio posljednje decenije. Zemlja je postala ratište za rivalske regionalne sile, a Barak Obama je kasnije opisao nedostatak postkonfliktnog plana kao “najgoru grešku“ svog predsjedavanja.
Tokom ratne decenije stotine civila je umrlo, a UN su samo posredovale u sporazumu o obnovi mira prošle godine.
Nova.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.