Novak Đoković se nikada nije zadovoljavao prosječnošću, nikada nije stremio ničem drugom osim vrha “bijelog sporta”. Kada neko pokazuje toliko ljubav prema sportu kojim se bavi, očekivano je da želi da ga promijeni tako da i ostalima bude bolje.
Neočekivano je da nailazi na toliki (katkad pasivni, katkad aktivni) otpor.
Kao što se to obično i dešava pred velike grend slem turnire, politika je naprosto dobila centralno mjesto u tenisu. Đoković i Vasek Pospišil su na US Openu 2020. godine javno objavili da su formirali Asocijaciju profesionalnih tenisera (PTPA), a fotografija igrača sa terena “Artur Eš” dugo je bila misteriozna.
Trebalo je da prođe 10 mjeseci prije nego što je PTPA objavila šta su njeni ciljevi i šta zapravo žele da promijene u tenisu.
Za Izvršnog direktora imenovan je Adam Leri, čovjek sa dugogodišnjim iskustvom rada u asocijaciji NHL igrača.
Keri Gerlak Sesil će voditi brend i odnose sa javnošću, dok će u Savetodavnom odboru biti Bil Ejkman, Majkl Hiršfeld, Rebeka Mekdonald (Ubavka Mitić), Katarina Pijetlović i Anton Rabi. Sedište udruženja će biti u Kanadi.
Najviše pažnje privukao je Ejkman, američki milijarder čije se bogatstvo procjenjuje na tri milijarde dolara, a on je osnivač i generalni direktor “Peršing skver kapital menadžmenta”.
Uspio je Đoković da spriječi ATP da progura 30-godišnji plan koji bi potencijalno stavio okove na sadašnji poredak i barem još neko vrijeme zamrznuo stanje u tenisu takvo kakvo jeste.
Status quo je Novak oduvek želio da izbjegne, pa nije bio spreman da popusti ni pred ATP. Muška teniska organizacija je iskoristila nekoliko trikova u rukavu kako bi poručila šta misli o Novakovoj odmazdi.
Najbolji primjer bila je promjena pravila nakon koje Novak nije mogao da postane član Savjeta igrača ATP.
To praktično znači da je Novak, koji je nekada bio predsjednik ovog tijela, isključen iz donošenja odluka bitnih za sve igrače, a njegovo mjesto kao igrača koji predstavlja Top 10 tenisere zauzeli su Rodžer Federer i Rafael Nadal.
I dva velika teniska imena nisu uradila ništa kako bi pomogli slabije plasiranim igračima, kako bi se izjednačile zarade između muškaraca i dama (iako će Nadal pomalo pakosno reći da se on ne hvališe time kao neki, već da to radi tajno), kako bi promijenili tenis na bilo koji način.
Tenis ima brojne probleme, a jedan od gorućih je pitanje navijača. Po jednom istraživanju prosječan navijač ima oko 65 godina, što je zaista poražavajuće za sve koji vole “bijeli sport”. Novak je predlagao da se reformiše i igra kako god da treba da to bude zanimljivije mlađima.
Najčešće se pominjao model po kome bi se setovi igrali do četiri osvojena gema uz još neke promjene, pa mečevi ne bi trajali po pet, šest sati.
Nadal i Federer su odlučili da gledaju Evropsko prvenstvo, žale zbog Španije i Švajcarske i da ih ne zanima previše što su igrači koji su izvan Top 100 u doba zaključavanja zbogo koronavirusa bili primorani da rade u supemerkatima i magacinima.
Odlučili su da ih ne dotiče što zarade nisu jednake za dame i muškarce, ali su nakon promjene načina raspodjele nagradnog fonda na Australijan openu (prva velika Novakova pobjeda ove godine) po kome su igrači u ranijim kolima dobijali više novca nego ranije (do 19 odsto više) preuzeli dio zasluga.
Tačnije, nisu odlučili da ih pripišu Novaku.
Srpski as je krenuo u borbu za promjene, pa iako je sam rekao da ima podršku više od 70 odsto igrača za revoluciju mu trebaju imena iz Top 10. Sporadično se jave igrači mlađe generacije koji smatraju da bi njegova ideja mogla da prođe, ali ne i preostala dva člana “Velike trojke”.
Nakon što ih je Novak dostigao po broju grend slem trofeja, možda će doći do ekspanzije njihovog aktivizma. Možda sada shvataju kakvo nasljeđe ostavljaju generacijama iza njih ili možda shvate koliko je Novak više učinio.
Nova.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.