Nekako odavno sam, ponajprije sam sebi, pa i svojim priajteljima najavljivao, drugo izdanje knjige o banu Tisi Milosavljeviću. Prošlo je blizu osamnaest godina. To prvo izdanje je 2004. godine objavljeno i ubrzo je nestalo, iz ponude knjižara u kojima se moglo nabaviti. Istina nestalo je i tih knjižara, u kojima se u tadašnjoj Banjaluci ta knjiga mogla nabaviti, tako priču o novom, dopunjenom izdanju knjige o banu Svtislavu Tisi Milosavljeviću, počinje autor Zoran Pejašinović.
– Vjerujem da postoji mnogo Banjalučana, pogotovo mlađih koji ovu knjigu nikada nisu ni vidjeli. To je bio razlog da pripremimo, drugo dopunjeno izdanje. Sama činjenica da je promocija upriličena za katedrom vijećnice Banskog dvora kojeg je upravo on izgradio i za katedrom gdje je o nekada sjedio, rukovodio Vijećem i Vrbaskom banovinom čini me srećnim. I prvo izdanje je promovisano ovdje – kaže Pejašinović.
Ovo drugo, dopunjeno izdanje, ugledalo je svetlo dana, pored ogromnog truda i rada samog autora, istoričara Zorana Pejašinović, zahvaljujući Arhivu Republike Srpske, Udruženju arhivskih radnika i Narodnoj i univerzitetskj biblioteci Republike Srpske, koja je bila izdavač i prvog izdanja.
– Ja sam, radeći na knjizi, imao tu priliku da čitam jako puno rukopisa, privatnih, pa pomalo i itnimnih, Svetislava Tise Milosavljevića. Imao sam priliku da drugujem i razgovaram sa njegovim sinom Petrom Milosavljevićem, koji mi je jako puno pomogao, pozajmljujući mi, pa čak i poklanjanjući neke njegove rukopise, na osnovi kojih sam gradio taj životopis njegovog oca. I kroz razgovor mi je pomagao. Bili su u Banjaluci, šetali gradom, sjedjeli upravo ovdje u Vijećnici. U Toploskoj 24 u njihovoj kući smo puno puta razgovarali. Ona mi je, u cijeloj priči, bila baš nekako zanimljiva. Nju je gradio upravo Svetislav Tisa Milosavljević, još dok je bio general, prije nego što će, po prvi put postati ministar. Kuća je nekako skrivena u toj Topoloskoj ulici nekim rastinjem, i sa ulice čovjek uopšte nije svjestan, da je to u stvari jedna lijepa porodična vila, koja je sačuvala mnogo toga autentičnog, čak i namještaj, porodične stvari, posuđe i slike. Kada sam po prvi put ušao u tu kuću, vjerujte mi, osjećao sam se kao da sam zakoračio u istoriju – zbori Pejašinović.
Svetislav Tisa Milosavljević je dosta pisao. Ostavio je puno vrlo vrijednih i zanimljivih rukopisa. O svemu tome više možete pročitati u ovom drugom dopunjenom izdanju knjiige Ban Tisa Milsoavljević, kaže autor, napomenuvši da je bilo tu i rukopisa i saznanja za koja ga je Petar molio da se ne publikuje za njegovog života.
– Zašto? Pa, gledajte, ima tu mnogo toga što se neće baš svima svidjeti, pogotovo rojalističkim krugovima dodaje Pejašinović. Evo ovo je bila prilika da to najavimo putem vaše televizije i da ćemo to, ako Bog da, ove godine štampati – dodaje autor.
Pejašinović je podsjetio da je premijerom filma o banu Tisi Milosavljeviću cijela priča dobila dodatni impuls.
– Ja moram stvarno da čestitam, prije svega Predragu Jelenkoviću, direktoru Studentskog kulturnog centra u Nišu, s kojim sam zahvaljujući upravo tom filmu, postao prjatelj. On je prije nekoliko godina pokrenuo tu priču, slabo su bilo šta znali o Tisi. Saznali su naravno, od nas iz Banjaluke. –Mi smo tada radili jednu izložbu u Nišu, ja sam predstavio knjigu, i tako je nekako sve krenulo. Upoznali smo se, i shvatili su da je potpuno neprihvatljivo da Nišlije ništa o tome ne znaju. Evo odlučili su da svakog sedmog septembra, na godišnjicu rođenja Svetislava Tise Milosavljevića naprave nešto njemu u čast, da pozovu Banjalučane, pa tako je Branka Radošević Mitrović sa Gudačkim kamernim orkestrom “Ban Svetislav Tisa Milosavljević” išla u Niš, ja ću, ako Bog dan u septembru ići tamo, tako da, drago mi je zbog toga – veli Pejašinović.
Banjaluka danas jeste zrela, za manifestacije tipa Dani Vrbaske banovine, ili za Dane Svetislava Tise Milosavljevića koje bi bile dobro osmišljene, kvalitetne, a sve sa ciljem da se iznova iznova govori o banu Tisi Milosavljeviću.
– Ako bi sve to dobro osmislili, ako bi imali kvalitetan sadržaj, ako bi to bila lijepa manifestacija, čak i da se u tu cijelu priču uvežu neki centri. Ja sam prije nekoliko dana gostovao u jednoj radijskoj emisiji u kojoj su učestvovale radijske stanice iz Niša, Beograda, Novog Sada i Banjaluke, i onda sam se sjetio da upravo Svetislav Tisa Milosavljević ima veze sa sve četiri ta grada, i možda bi takva jedna, međugradska, regionalna, pa i međunarodna priča mogla da se uokviri tim prelijepim nazivom – kaže na kraju Pejašinović, podsjećajući da je dobro uvijek iznova govoriti o prvom banu Vrbaske banovine, pogotovo zbog mlađih naraštaja, jer je Tisa Milosavljević zaslužio da se o njemu puno piše i govori.
Ljubinko Spasojević/ SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.