Pod svjetlima reflektora, po pljusku koji je uporno i sve jače natapao zemlju, pred ljudima skamenjenim od bola, a koji su nepomično stajali oko grobnice, nešto poslije 16 sati položen je najprije kovčeg Mirka, potom bijeli sanduci braće Jovana i Vukana.
Glasovi bližnjih iznureni, od bola stegnuti, zaparali su nakratko tišinu, da dostojno isprate žrtve bezumnog čina na Cetinju.
Suton je označio osmi čas tuge i bola, u kojem je danas čitav grad bio ujedinjen. Poslije trećeg, najtežeg pokopa, ljudi su se razišli. Tek se treba suočiti, tek treba pojmiti besmisleno, ničim izazvano zlo koje je sijalo smrt po gradu gdje su riječi čast, brat i djeca svetinja.
Danas su sahranjeni najprije Jošo Otašević (56), potom Dragana Drašković (53), a na kraju Mirko Vuletić (45) i djeca Jovan (14) i Vukan (9).
Nevjerovatna je saosećajnost koju su pokazali Cetinjani. Ujedinjeni u bolu, bez pogovora, stajali su u dugim redovima. Kiša je počela tek popodne, jaka i hladna, vjetar je šibao. Niko se nije pomakao.
Ta najbolnija sahrana počela je u 16 sati. Baš tada posljednji građani odali su poštu žrtvama i saučešće ožalošćenima.
Izlazili su iz kapele stegnutih usana, crvenih očiju, gušili su se u jecaju koji su, ipak, iz poštovanja, zadržavali za sebe.
Aco Martinović, podsjetimo, prvog dana ove godine, počinio je stravičan zločin, ubivši 12 osoba, a ranivši četiri, nakon čega je izvršio samoubistvo.
Telegraf
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.