Na Redditu se nedavno povela zanimljiva diskusija o životu u Evropskoj uniji, nakon što je jedan korisnik iz Srbije pitao Hrvate o iskustvima života u Njemačkoj, Austriji, Irskoj, Francuskoj i drugim državama.
Odgovori su pokazali koliko iskustva migranata mogu biti različita, od uspješnih karijera i ušteđevina do osjećaja izolovanosti i statusa „stranca“.
Život u Njemačkoj
Jedan korisnik opisao je da prosečna neto plata u Nemačkoj iznosi oko 2.700 evra, ali troškovi života brzo pojedu većinu prihoda.
– Stan od 1.200 evra može lako porasti na 1.500 evra sa režijama. Ako ti ostane 200 evra mjesečno, dobro si prošao – navodi.
Dodaje i da je posao teško naći čak i sa iskustvom, jer industrija stagnira, IT sektor je blokiran zbog očekivanja vezanih za vještačku inteligenciju, dok industrija oružja ide dobro.
Njegovu sliku dopunila je druga korisnica:
– Isprva nisam vjerovala kada su mi govorili da ćeš uvijek biti građanin druge klase, dok to nisam iskusila. Iako govorim njemački od malih nogu i izgledam kao domaća, čim vide papire, odnos se mijenja.
Iskustvo iz Švedske
Jedan korisnik je opisao Švedsku kao zemlju u kojoj se trud isplati.
– Počeo sam kao skladištar sa 2.200 evra neto, danas sam šef skladišta sa 3.200 evra. Supruga i ja svakog mjeseca štedimo cijelu platu, oko 3.000 evra.
Dodaje da nije osjetio diskriminaciju:
– Šveđani cene kada se trudiš da se uklopiš. Problemi su uglavnom kod onih koji to odbijaju.
Osvrnuo se i na priče o getima:
– Da, postoje kvartovi sa više imigranata i tamo su problemi sa kriminalom. Ali ako ih izbjegavaš, nećeš imati problema.
Ipak, ni Švedska nije idealna. Ljeti je svjetlo gotovo do 2 ujutro, što otežava spavanje. Saobraćaj mu se ne dopada, a zdravstveni sistem je loše organizovan, nemaš svog ljekara, zakazuješ termine preko medicinske sestre, ponekad ti samo kažu da odmaraš kod kuće. Pivo je skupo.
Život u Luksemburgu
Jedan korisnik već šest godina živi u Luksemburgu. Početna plata mu je bila 2.800 evra neto, danas zarađuje duplo više uz bonuse, ali standard života mu se nije dramatično promijenio.
– Cijene proizvoda u prodavnicama ne primijećujem jer koristim Amazon za mnogo toga. Elektronski uređaji su znatno jeftiniji nego u Hrvatskoj. Društvo je okej, svi su stranci, svi se žale na kišu i svi slično cvile.
Napominje da problem nije novac, već sigurnost.
– U Zagrebu sam jednom bio opljačkan kroz auto i spriječio provalu u stan, ali bih ipak rekao da je grad ultrasiguran. Ovdje mi se nikad ništa nije desilo, ali centar grada ima “virus” koji se širi, nazivam ga Afrika, i čini mi se da je nulti pacijent van Luksemburga. Sličan problem vidim i u Frankfurtu, gdje sam praktično postao domaći jer sam tamo bio šezdesetak puta.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.