Obilježavanje Badnjeg dana i Božića predstavlja najsvečaniji period u srpskoj tradiciji, ispunjen simbolikom, porodičnim okupljanjima i običajima koja si prenose generacijama.
Za razliku od Nove godine koja se uglavnom slavi na ulicama i u restoranima, Božić je vezan za dom i porodicu. Praznik se provodi u krugu najbližih, uz poštovanje tradicije koja spaja duhovnost i narodne običaje.
Na Badnji dan rano ujutru domaćin odlazi u šumu po hrastovo drvo – badnjak. Badnjak simbolizuje drvo koje su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu Josifu i Mariji da nalože vatru.
Badnjak se unosi u dom na Badnje veče uz posipanje žitom. Ispod stola ili u uglove prostorije stavlja se malo slame, što simbolizuje jasle u kojima je Hrist rođen. Deca „pijuču“ prizivajući blagostanje.
Večera na Badnje veče je posna. Tradicionalno se služe prebranac, posna sarma, riba, med, orasi, suve šljive i smokve.
Smatra se da broj jela na stolu treba da bude neparan. Uveče se porodica okuplja ispred crkve na zajedničko paljenje badnjaka, što je u gradovima postao centralni društveni i vjerski događaj.
Božić je porodični praznik koji se provodi kod kuće, a prvi gosti se primaju s posebnom pažnjom.
Prvi gost koji uđe u kuću na Božić naziva se položajnik. On simbolizuje Mudrace sa Istoka.
Položajnik prilazi ognjištu, džara vatru i izgovara želje za zdravlje i napredak domaćinstva: „Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica, toliko parica…“
Rano ujutru domaćica mijesi česnicu – poseban hljeb u koji se stavlja novčić. Česnica se ne siječe nožem, već se lomi rukama među ukućanima za ručkom. Vjeruje se da će onaj ko pronađe novčić imati sreće i novca tokom cijele godine.
Božićni ručak je prvi mrsni obrok nakon višenedjeljnog posta. Glavno jelo je obično pečenica. Atmosfera je svečana, a ukućani se pozdravljaju riječima: „Mir Božiji, Hristos se rodi!“, na šta se odgovara: „Vaistinu se rodi!“.
Položajnik je najvažniji gost kojeg jedna porodica prima tokom cijele godine. To je prva osoba koja pređe kućni prag na Božić, 7. januara, i smatra se glasnikom sreće, zdravlja i napretka za dom i ukućane u narednoj godini.
Tradicionalno, porodica se često unaprijed dogovori sa nekim koga smatraju „srećnim“ i dobronamjernim da im bude položajnik. To je najčešće dijete (zbog nevinosti i čistote duše) ili dragi prijatelj porodice.
Vjeruje se da će onakva kakva je osoba koja prva uđe u kuću, takva biti i cijela naredna godina za to domaćinstvo.
Položajnika domaćica posipa žitom i daje mu da okusi česnicu i vino. On ostaje u kući kao počasni gost na božićnom doručku. Prije nego što ode, domaćini ga daruju.
Nekada su to bili jabuka, orasi, čarape ili košulja, dok se danas položajniku najčešće daruje novac, slatkiši ili neki prigodan poklon u znak zahvalnosti što je u dom unio blagoslov.
Uloga položajnika je jedna od retkih tradicija koja se podjednako vjerno čuva i u selima i u gradovima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.