Dok je Nikolas Maduro vjerovao da čvrsto drži vlast u Karakasu, sudbina Venecuele mjesecima se krojila hiljadama kilometara dalje, u luksuznim salonskim prostorijama Dohe.
U tim tajnim razgovorima, vođenim uz posredovanje visokog člana katarske kraljevske porodice, budućnost zemlje razmatrana je bez glavnog aktera.
Umjesto Madura, za stolom su sjedili njegova najbliža saradnica i potpredsjednica Delsi Rodrigez i njen brat Horhe, predsjednik parlamenta.
Prema navodima Miami Heralda, lista i izvora sa snažnim vezama u Latinskoj Americi, upravo je Delsi Rodrigez još tokom prošle godine stupila u kontakt sa Vašingtonom, nudeći sebe kao „prihvatljiviju“ alternativu kompromitovanom lideru.
Taj plan, u diplomatskim krugovima opisan kao „madurizam bez Madura“, podrazumijevao je očuvanje sistema, ali bez čovjeka koji je postao teret i za sopstveni režim i za međunarodne pregovarače.
„Njega nisu srušili, oni su ga predali“
Sumnje da je Maduro uklonjen kroz unutrašnju operaciju, a ne isključivo spoljnim pritiskom, dodatno su se rasplamsale nakon njegovog hapšenja od strane američkih snaga u Karakasu i prebacivanja u SAD, gdje se suočava sa optužbama za narko-terorizam.
Bivši potpredsjednik Kolumbije i nekadašnji ambasador u Vašingtonu, Fransisko Santos Kalderon, otvoreno je izjavio da je „apsolutno siguran“ da je Maduro izdat iznutra.
– Njega nisu srušili, oni su ga predali – rekao je Santos, tvrdeći da je Delsi Rodrigez omogućila da Maduro bude uhvaćen bez ozbiljnog otpora.
Prema njegovim riječima, svi elementi ukazuju na pažljivo pripremljen scenario u kojem je Maduru ostavljena uloga žrtvenog jarca, dok je stvarna moć prešla u ruke njegovih najbližih saradnika.
Donald Tramp nije pokušavao da sakrije svoje zadovoljstvo novonastalom situacijom. Američki predsjednik je poručio da će SAD „voditi Venecuelu“ tokom tranzicije, uz privremenu vladu na čijem čelu se nalazi Delsi Rodrigez.
Paralelno s tim, američke naftne kompanije već se pripremaju za povratak na venecuelanska naftna polja, što je bio jedan od ključnih zahtjeva Vašingtona tokom pregovora.
„Voljna da uradi ono što je potrebno“
Iako je tokom Trampovog prvog mandata bila pod američkim sankcijama zbog podrivanja demokratije, Delsi Rodrigez sada se predstavlja kao pragmatična figura, spremna na dogovor.
Tramp je izjavio da je ona „voljna da uradi ono što je potrebno“, dok izvori iz administracije tvrde da je viđena kao neko sa kim se može sarađivati „profesionalnije nego sa Madurom“.
Biografija Delsi Rodrigez govori u prilog toj procjeni.
U politiku je ušla ubrzo nakon dolaska Uga Čavesa na vlast, a tokom godina obavljala je gotovo sve ključne funkcije u sistemu, od ministarke spoljnih poslova, preko predsjednice ustavotvorne skupštine, do potpredsjednice i faktičke upraviteljke naftnog i finansijskog sektora.
U posljednjim godinama bila je lice ograničene ekonomske liberalizacije koja je pomogla Venecueli da se izvuče iz najdublje faze krize, čime je stekla naklonost dijela poslovne elite.
Bliskost sa Katarom
Njene veze sa Katarom dodatno su učvrstile njenu poziciju. Doha je postala prirodno mjesto za tajne kontakte sa Vašingtonom, uključujući razgovore o obavještajnoj i ekonomskoj saradnji.
Prema istim izvorima, upravo su katarski posrednici ponudili Delsi Rodrigez kao jednu od dvije moguće opcije za tranzicionu vlast, uz uvjerenje da će garantovati američke energetske interese.
Posljednji potezi nove vlasti dodatno podgrijavaju sumnje u pravi karakter „tranzicije“. Tramp je na svojoj mreži Truth Social objavio da je Venecuela prihvatila da novcem od nafte kupuje isključivo američke proizvode – od hrane i lijekova do opreme za energetsku mrežu.
Pritisak SAD
Prema njegovim riječima, odluku je donijela vlast predvođena Delsi Rodrigez, očigledno pod snažnim pritiskom iz Vašingtona.
Još ranije, Tramp je naveo da je Venecuela pristala da preda između 30 i 50 miliona barela nafte SAD-u, uz dogovor da prihod ide direktno američkoj strani.
Maska domoljublja
Iako se Delsi Rodrigez u javnim nastupima trudi da zadrži prkosan ton i zahtijeva oslobađanje Madura i njegove supruge, realni potezi njene vlade ukazuju na duboko preusmjeravanje zemlje ka Vašingtonu.
U Karakasu i širom regiona zato sve glasnije odzvanja pitanje: da li je pad Nikolasa Madura bio posljednji čin dugog spoljnog pritiska ili hladno isplanirana izdaja iz samog vrha režima?
Sve više indicija ukazuje na to da je ključni udarac došao iznutra, a da je Delsi Rodrigez, koristeći trenutak i podršku SAD, preuzela vlast.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.