Iako je slučaj nestanka dvogodišnje Danke Ilić pun kontroverzi i neodgovorenih pitanja, činjenica da je Apelacioni sud u Nišu potvrdio optužnicu protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića govori u prilog tome da vjerovatno postoji još neki dokaz koji potkrepljuje ovu optužnicu, izjavio je danas direktor Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Igor Jurić.
On je istakao da javnost ima pravo da gaji nadu da je djevojčica živa sve dok tijelo ne bude pronađeno, ali je istovremeno ukazao na propuste u koordinaciji na terenu koji moraju poslužiti kao velika pouka za društvo.
Govoreći za Tanjug o slučaju Danke Ilić, koja je nestala 26. marta 2024. godine u Banjskom polju kod Bora, Jurić je priznao da je lično očekivao da će tijelo djevojčice biti pronađeno ukoliko je ona zaista stradala kako to tvrdi tužilaštvo. On napominje da je ovaj slučaj pun kontroverzi jer, osim samog priznanja optuženih, nema mnogo materijalnih dokaza.
– Biće jako teško dokazati cijeli ovaj slučaj ukoliko tužilaštvo nema još nekih dodatnih materijalnih dokaza, ali ja vjerujem da i sama potvrda ove optužnice govori o tome da postoji još nešto čime bi se mogla ova optužnica potkrijepiti – ocijenio je Jurić.
On je poručio da na mjestu roditelja ne bi prestao da traži dijete dok ne bi bio siguran da je mrtvo. Ipak, statistika i iskustva drugih zemalja pokazuju da su, sa protokom vremena, male šanse da je dijete preživjelo. Jurić dodaje da su pojedini slučajevi u svijetu pokazali da se nestale osobe pronađu i nakon 20 godina, zbog čega kao čovjek ima pravo da gaji nadu u čudo.
Prvi momenti potrage kao velika pouka za društvo
Na pitanje da li je potraga za djevojčicom bila dovoljno dobra, Jurić je naglasio da ovaj slučaj mora da bude opomena da se svakom nestanku djeteta pristupi maksimalno ozbiljno od samog starta. Prema njegovoj ocjeni, u prvim momentima je napravljen propust koji je kasnije bilo vrlo teško ispraviti.
Uprkos tome što je ishod i dalje neizvjestan, pokretanje sistema “Pronađi me” u ovom slučaju pokazalo je svoju veliku vrijednost jer se u tom momentu pokrenula cijela država. Ipak, ključni nedostatak bio je na samom terenu.
– Ono što je u tom slučaju nedostajalo je dobra koordinacija na terenu, pogotovo u ruralnim predjelima. Tu nemamo dobru koordinaciju, imao sam razgovor i sa premijerom i sa ljudima iz MUP-a gdje smo o tome razgovarali, i mislim da se taj segment potrage za nestalom djecom mora unaprijediti – poručio je Jurić.
Neophodan javno dostupan registar nestale djece
U Srbiji se svake godine prijavi nestanak između 1.500 i 1.800 djece, ali javnost na kraju nema precizne informacije o tome koliko se te djece zaista pronađe.
Jurić je zbog toga zaključio da bi od izuzetne važnosti bilo uspostavljanje javno dostupnog registra nestale djece, putem kojeg bi javnost u svakom momentu mogla jasno da zna da li je potraga za nekim djetetom uspješno okončana.
Tanjug
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.