Iako se Čikago činio kao savršen kandidat unutar zajedničke kandidature Kanade, Meksika i SAD-a za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u fudbalu, grad se iznenada povukao iz cijele priče.
Glavni krivac za to je tadašnji gradonačelnik Ram Emanuel, koji je detaljno proučio ugovor svjetske fudbalske organizacije i zaključio da je riječ o poslu u kojem grad preuzima sav rizik, dok FIFA uzima svu zaradu.
Čikago je imao sve adute na papiru
Kako piše ugledni sportski medij The Athletic, Čikago je na papiru imao apsolutno sve predispozicije za ovaj turnir. Kao treći najmnogoljudniji grad u SAD-u, sa sjajnom saobraćajnom povezanošću i velikim sportskim renomeom, bio je viđen kao jedan od ključnih domaćina.
Grad ima klubove u svim glavnim američkim profesionalnim ligama, a njegov legendarni stadion “Soldier Field” bio je rasprodan za posljednju pripremnu utakmicu američke reprezentacije protiv Njemačke uoči prvenstva.
Takođe, Čikago je već uspješno ugostio šest utakmica Svjetskog prvenstva 1994. godine. Ipak, u martu 2018. godine, tri mjeseca prije službene potvrde domaćina, grad je prelomio i odustao.
“Mislite da ću dopustiti da poreski obveznici budu naivčine?”
Model krovne fudbalske organizacije podrazumijeva da najveći dio prihoda od ulaznica, televizijskih prava, sponzorstava i parkinga ide direktno FIFA-i, koja od ovogodišnjeg turnira očekuje zaradu veću od 11 milijardi dolara.
S druge strane, gradovi domaćini sami snose troškove javnog prevoza, osiguranja, medicinskih i vatrogasnih službi, policije, pa čak i VIP pratnje.
U razgovoru zaThe Athletic, Ram Emanuel, bivši šef kabineta predsjednika Baraka Obame i savjetnik Bila Klintona , otvoreno je objasnio svoje rezerve:
– Na početku smo bili u nepovoljnom položaju, ali na kraju smo mi bili ti koji su dobro prošli. Pitao sam ih: ‘Ne znam šta rade drugi gradonačelnici i guverneri, ali očekujete li vi od mene da dopustim da poreski obveznici Čikaga budu naivčine za pregovaračkim stolom? Šalite se?’
Zauzvrat za milionske troškove, predsjednik FIFA-e Đani Infantino obećavao je pozitivan ekonomski efekat i dobit od 30 milijardi dolara za američku ekonomiju.
Međutim, Emanuel je bio jasan:
– Ne mogu ja unovčiti marketing. Kako to ide, vi uzimate gotovinu, a ja dobivam nekakvu nematerijalnu marketinšku vrijednost? Završio sam osmi razred i znam da ova računica jednostavno ne štima.
Kupola nad istorijskim stadionom kao kap koja je prelila čašu
Prijedlog ugovora donosio je i bizarne zahtjeve koji su za gradonačelnika bili potpuno neprihvatljivi. FIFA je u ugovoru tražila pravo da zahtijeva izgradnju kupole nad otvorenim stadionom.
Emanuel se prisjeća tog razgovora:
- FIFA: Nikad to ne koristimo, ali to je nešto što tražimo od svih da uključe.
- Emanuel: Baš me briga jeste li to ikad iskoristili. Uvijek postoji prvi put. Izbacite to i možemo razgovarati o ostalom.
- FIFA: Ne možemo to izbaciti.
Nakon toga, gradonačelnik je prekinuo pregovore.
– Nema šanse da mi naređuju nešto što će poreske obveznike koštati između 50 i 100 miliona dolara. To je bila kap koja je prelila čašu – objasnio je Emanuel.
Dodatni problem bio je što je Soldier Field upisan u Nacionalni registar istorijskih mjesta, pa bi svaka izmjena zahtijevala posebne i komplikovane dozvole.
Stroga pravila i odricanje od poreza
Čikago su brinula i druga rigorozna pravila:
- Zabrana lokalnih partnerstava sa sponzorima koji su u sukobu sa zvaničnim sponzorima FIFA-e.
- Obaveza finansiranja besplatnog prevoza za sve vlasnike ulaznica.
- Organizovanje besplatnih i skupih navijačkih festivala tokom cijelog turnira.
- Zahtjev za izuzeće od poreza na promet za fudbalske ulaznice.
Emanuel je inače bio poznat po dovođenju velikih događaja u grad — za njegovog mandata Čikago je ugostio NFL i NHL draft, NBA Ol-star utakmicu, kao i ragbi spektakl između Irske i novozelandskih “All Blacks”. Ipak, popuštanje stranim zvaničnicima nije dolazilo u obzir.
– Ideja da gradovi i države bacaju novac na sportske klubove je luda. Pomisao da bih se odrekao poreza na zabavu ili promet za FIFA-u bila je neprihvatljiva.
Nakon što sam bio tako tvrd prema lokalnim klubovima (Čikago Bulsima, Blekhoksima i Kabsima), popuštanje FIFA-i izazvalo bi nerede u samom gradu – dodao je bivši gradonačelnik.
Odluka donesena bez ikakvog žaljenja
Dok se Svjetsko prvenstvo približava, a neki gradovi domaćini već strahuju da neće vratiti uloženi novac jer prodaja aranžmana ne ide po planu, Emanuel ne žali zbog povlačenja.
Ističe da ne likuje nad tuđim problemima i da želi uspješan turnir, ali čvrsto stoji iza svog poteza.
– Ako je prosječna cijena ulaznice 1.000 dolara, to znači da prosječni građani subvencionišu utakmicu i preuzimaju sav rizik za ulaznicu koju si nikada neće moći priuštiti. Ko sklapa takav posao?
Ako ste stanovnik Pilsena ili Litl Viledža, dva pretežno meksičko-američka kvarta, trebate biti finansijski odgovorni za utakmicu, a ne možete si priuštiti odlazak na nju? Ma dajte, molim vas. Nema šanse – zaključio je Emanuel.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.