Sukob u Iranu ponovo je skrenuo pažnju na kritičnu zavisnost zemalja Persijskog zaliva od postrojenja za desalinizaciju morske vode. Stručnjaci upozoravaju da bi njihovo uništenje moglo izazvati nestašicu vode, humanitarnu krizu i ozbiljne ekonomske posljedice.
Milioni ljudi zavise od desalinizacije
Kako piše Blumberg, zemlje Persijskog zaliva nemaju dovoljno prirodnih izvora slatke vode za potrebe stanovništva, industrije i poljoprivrede, zbog čega već decenijama koriste desalinizaciju morske vode za proizvodnju vode za piće.
Oko polovine svjetskih kapaciteta za desalinizaciju nalazi se u šest država članica Savjeta za saradnju arapskih država Zaliva: Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Omanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Od vode dobijene ovim postupkom u velikoj mjeri zavisi oko 60 miliona stanovnika.
Koliko su zemlje zavisne od ovih postrojenja?
Prema podacima Francuskog instituta za međunarodne odnose, postrojenja za desalinizaciju obezbjeđuju:
- oko 90 odsto slatke vode u Kuvajtu
- 86 odsto u Omanu
- 70 odsto u Saudijskoj Arabiji
- 42 odsto u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
Za razliku od svojih susjeda, Iran je manje zavisan od desalinizacije jer većinu vode dobija iz rijeka, akumulacija i podzemnih voda, iako se posljednjih godina suočava sa teškim sušama.
Napadi bi mogli izazvati humanitarnu krizu
Blumberg upozorava da bi uništenje ili ozbiljno oštećenje postrojenja za desalinizaciju u slučaju eskalacije sukoba moglo dovesti do ozbiljne nestašice vode, humanitarne krize i velikih ekonomskih posljedica.
Zemlje Persijskog zaliva spadaju među područja sa najvećim nedostatkom vode na svijetu, a ubrzani razvoj gradova poput Abu Dabija i Dohe dodatno povećava potrebu za desalinizacijom.
Upravo zahvaljujući toj tehnologiji razvijeni su veliki poslovni i turistički centri u pustinjskim uslovima, sa golf terenima, zatvorenim skijalištima i data centrima.
Zaštićena međunarodnim pravom, ali i dalje ranjiva
Prema Dopunskom protokolu uz Ženevske konvencije, napadi na postrojenja za snabdijevanje pijaćom vodom zabranjeni su jer su neophodna za opstanak civilnog stanovništva.
Iran je u martu optužio Sjedinjene Američke Države da su gađale postrojenje za desalinizaciju na ostrvu Kešm (Qeshm), zbog čega je, prema tvrdnjama Teherana, bez vode ostalo 30 sela.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči (Abbas Araghchi) izjavio je da je time stvoren opasan presedan, dok su SAD negirale da su gađale to postrojenje, navodeći da su cilj bili isključivo vojni objekti.
Postrojenja su već bila mete u ratovima
U julu je više puta napadnut kompleks Zur Saut u Kuvajtu, koji objedinjuje proizvodnju električne energije i desalinizaciju vode.
Pošto se postrojenja za desalinizaciju uglavnom nalaze uz elektrane zbog velike potrošnje energije, ona su posebno ranjiva na napade usmjerene na energetsku infrastrukturu.
Takvi objekti bili su meta i tokom Zalivskog rata 1990. i 1991. godine, kada su iračke snage uništile dio kuvajtskih kapaciteta za desalinizaciju i ispustile sirovu naftu u Persijski zaliv, čime je zagađena morska voda.
Kuvajt je tada bio prinuđen da se snabdijeva vodom iz hitnih rezervi koje su, između ostalih, obezbijedile Saudijska Arabija i Turska.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.