Alfred Hičkok ostao je upamćen kao jedan od najvažnijih i najuticajnijih filmskih reditelja u istoriji kinematografije. Njegovo ime postalo je gotovo sinonim za triler, napetost i psihološki strah, ali njegov značaj daleko prevazilazi jedan filmski žanr. Hičkok je decenijama istraživao ljudsku krivicu, sumnju, opsesiju, ljubomoru i strah, stvarajući filmove koji i danas djeluju moderno.
Njegov prepoznatljivi stil, pažljivo građenje napetosti i sposobnost da publiku navede da zna više od junaka učinili su ga jednim od rijetkih reditelja čiji je autorski potpis postao prepoznatljiv širom svijeta.
Od Londona do Holivuda
Alfred Džozef Hičkok rođen je 13. avgusta 1899. godine u Lejtonstonu, u Londonu. Odrastao je u strogoj porodici, a kao mladić pokazao je interesovanje za crtanje, tehniku i film.
U filmsku industriju ušao je početkom dvadesetih godina prošlog vijeka, najprije radeći na međunaslovima i scenarijima za nijeme filmove. Vrlo brzo počeo je da se interesuje za režiju, a već tokom nijeme ere pokazao je sklonost ka vizuelnom pripovijedanju.
Njegovi rani britanski filmovi postavili su temelje za ono što će kasnije postati njegov zaštitni znak – napetost koja se ne gradi samo kroz događaje, već i kroz kadar, montažu, muziku i pogled lika.
Čovjek koji je znao kako da publika čeka
Hičkokova najveća vještina nije bila u tome da publici samo prikaže opasnost. On je znao kako da je natjera da je očekuje.
U njegovim filmovima gledalac često zna da se nešto sprema prije nego što toga postane svjestan glavni junak. Upravo ta razlika između onoga što zna publika i onoga što zna lik stvara snažnu napetost.
Hičkok je jednom prilikom slikovito objasnio razliku između iznenađenja i napetosti: ako bomba neočekivano eksplodira ispod stola, gledalac je iznenađen; ako gledalac zna da je bomba ispod stola, a likovi nastavljaju da razgovaraju ne znajući šta se nalazi ispod njih, napetost može trajati mnogo duže.
To je postao jedan od temelja njegovog filmskog jezika.
Filmovi koji su promijenili triler
Hičkok je iza sebe ostavio više od pedeset dugometražnih filmova, a među najpoznatijima su ostvarenja koja su postala dio svjetske filmske baštine.
„Prozor u dvorište“ (1954) donio je priču o fotografu koji, prikovan za invalidska kolica, počinje da posmatra komšije kroz prozor i sumnja da se dogodilo ubistvo. Film je istovremeno triler, misterija i priča o ljudskoj potrebi da posmatra tuđe živote.
„Vrtoglavica“ (1958) danas se često navodi među najvećim filmovima ikada snimljenim. Priča o detektivu koji razvija opsesiju jednom ženom istražuje teme identiteta, ljubavi, gubitka i opsesije.
„Sjever sjeverozapad“ (1959) spojio je špijunski triler, humor i avanturu. Kroz priču o običnom čovjeku koji biva uvučen u opasnu zavjeru, Hičkok je stvorio jedan od svojih najuzbudljivijih filmova.
A onda je došao „Psiho“ (1960).
„Psiho“ i scena koja je promijenila istoriju filma
„Psiho“ je jedan od najpoznatijih trilera svih vremena. Priča o Marion Krejn, Normanu Bejtsu i motelu kojim upravlja njegova majka postala je dio popularne kulture.
Posebno mjesto pripada čuvenoj sceni pod tušem. Ona traje svega nekoliko minuta, ali je postala jedna od najprepoznatljivijih sekvenci u istoriji kinematografije.
Hičkok je pažljivo koristio montažu, muziku Bernarda Hermana i kratke kadrove kako bi stvorio osjećaj nasilja mnogo snažniji nego što bi ga izazvalo direktno prikazivanje.
„Psiho“ je pokazao da publika ne mora sve da vidi da bi nešto doživjela kao zastrašujuće.
„Ptice“ – kada svakodnevica postane prijetnja
Tri godine kasnije Hičkok je snimio „Ptice“ (1963), film u kojem obična bića iz svakodnevnog života postaju izvor neobjašnjive opasnosti.
Napadi ptica postaju sve češći i brutalniji, dok likovi pokušavaju da shvate šta se događa. Hičkok namjerno ne daje potpuno objašnjenje uzroka katastrofe.
Upravo ta neizvjesnost čini film posebno uznemirujućim. Gledalac nema sigurno objašnjenje niti jasno rješenje – samo osjećaj da se svijet koji poznaje iznenada pretvorio u nešto neprijateljsko.
Glumci koji su obilježili njegovu karijeru
Hičkok je posebno značajnu saradnju ostvario sa glumcima kao što su Džejms Stjuart, Keri Grant, Grejs Keli, Ingrid Bergman i Kim Novak.
Grejs Keli pojavila se u nekoliko njegovih najvažnijih filmova, uključujući „Nazovi M za ubistvo“, „Prozor u dvorište“ i „Drž’ te lopova“. Njena elegancija i hladna smirenost savršeno su se uklapale u Hičkokov vizuelni stil.
Džejms Stjuart bio je posebno važan za Hičkokovu karijeru. Zajedno su snimili „Konopac“, „Prozor u dvorište“, „Čovjeka koji je znao previše“ i „Vrtoglavicu“.
Hičkok i njegova prepoznatljiva pojava
Pored filmova, Hičkok je postao poznat i po sopstvenoj pojavi. Njegova krupna figura, ozbiljan izraz lica i karakterističan profil učinili su ga prepoznatljivim širom svijeta.
Pojavljivao se u kratkim scenama u velikom broju svojih filmova, toliko često da je publika počela da ih očekuje. Njegovi kratki nastupi postali su svojevrsna igra između reditelja i gledalaca.
Još jedan važan dio njegovog javnog imidža bila je televizijska serija „Alfred Hičkok predstavlja“, koja je dodatno učvrstila njegov status jedne od najpoznatijih ličnosti u svijetu trilera.
Majstor režije, ali i majstor manipulacije publikom
Hičkok nije želio samo da ispriča priču. Želio je da kontroliše ono što gledalac osjeća dok je gleda.
Kamera je često postajala produžetak psihologije njegovih likova. Pogled kroz prozor, ogledalo, stepenice, vrata ili hodnik mogli su postati važniji od samog dijaloga.
Kod njega prostor nikada nije bio samo prostor. Hotel, kuća, voz, ulica ili obična kuhinja mogli su u nekoliko sekundi postati mjesto straha.
Nasljeđe koje traje
Alfred Hičkok preminuo je 29. aprila 1980. godine u Los Anđelesu, ali njegov uticaj na film nije nestao s njim.
Njegove tehnike danas koriste reditelji širom svijeta. Način na koji je gradio napetost postao je dio filmske gramatike, dok su „Vrtoglavica“, „Prozor u dvorištu“, „Psiho“, „Sjever sjeverozapad“ i „Ptice“ ostali nezaobilazni naslovi za svakoga ko želi da razumije istoriju filma.
Hičkok je pokazao da najveći strah često ne dolazi iz onoga što vidimo, već iz onoga što očekujemo da će se dogoditi.
I upravo zbog toga njegovi filmovi, decenijama nakon nastanka, i dalje imaju moć da natjeraju gledaoca da gleda ekran bez treptaja.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.