Postoje reditelji koji prave filmove, a postoje i oni koji stvaraju čitave svjetove. Tim Burton pripada ovoj drugoj grupi.
Američki reditelj, scenarista, producent i animator, rođen 25. avgusta 1958. godine u Burbanku u Kaliforniji, decenijama gradi prepoznatljiv filmski univerzum u kojem se mračno i bajkovito, jezivo i nježno, groteskno i emotivno gotovo uvijek susreću na istom mjestu.
Burtonov rukopis prepoznaje se prije nego što se pojave ime reditelja ili naslov filma. Crne siluete, neobični junaci, iskrivljeni pejzaži, bizarni humor, čudovišta koja često imaju više ljudskosti od ljudi i likovi koji nikada sasvim ne pripadaju svijetu oko sebe postali su njegov zaštitni znak.
I možda je upravo u tome njegova najveća snaga: Burton nikada nije pokušavao da svoje junake učini običnim.
Od Disneyja do jednog od najprepoznatljivijih autora Holivuda
Burton je početkom karijere radio u Walt Disney Productions, gdje je kao animator i umjetnik učestvovao na različitim projektima. Upravo tokom tog perioda nastali su njegovi kratki filmovi „Vincent“ i „Frankenweenie“, koji su već pokazivali ono što će kasnije postati njegov autorski potpis.
Veliki proboj stigao je filmom „Pee-wee's Big Adventure“ iz 1985. godine, ali Burtonovo ime ubrzo je postalo sinonim za nešto mnogo specifičnije.
Tri godine kasnije stigao je „Beetlejuice“, a potom „Batman“ iz 1989. godine. Nakon toga više nije bilo dileme: Holivud je dobio autora koji je komercijalni film znao pretvoriti u nešto vizuelno potpuno lično.
„Batman“ je bio ogroman bioskopski uspjeh i jedan od ključnih trenutaka njegove karijere. Ali Burton nije odlučio da nastavi samo putem velikih franšiza.
Umjesto toga, napravio je film koji će možda najbolje objasniti ko je Tim Burton.
„Edward Scissorhands“ – film koji je postao Burtonov potpis
Godinu dana nakon „Batmana“, stigao je „Edward Scissorhands“.
Johnny Depp igra povučenog mladića sa makazama umjesto šaka, biće koje izgleda zastrašujuće, ali je iznutra nevjerovatno nježno. Film je istovremeno bajka, ljubavna priča, mračna fantazija i priča o neprihvatanju različitosti.
Upravo tu Burtonova estetika dobija emocionalnu dubinu.
Edward nije čudovište zato što je zao. On je čudovište zato što ga društvo ne razumije.
I to je motiv koji će se iznova vraćati kroz Burtonovu karijeru.
Mračni svjetovi, ali uvijek sa ljudskom pričom
Burton je tokom karijere režirao filmove koji pripadaju različitim žanrovima, ali se ispod njihove površine često nalazi ista tema – pojedinac koji se ne uklapa.
U „Batman Returns“ ponovo je otišao u mračniji Gotham. U „Ed Woodu“ ispričao je priču o čovjeku koji je, uprkos neuspjesima i kritikama, odbijao da odustane od svojih snova.
Tu su i „Mars Attacks!“, „Sleepy Hollow“, „Big Fish“, „Charlie and the Chocolate Factory“, „Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street“, „Alice in Wonderland“, „Dark Shadows“, „Frankenweenie“, „Big Eyes“, „Miss Peregrine's Home for Peculiar Children“ i „Dumbo“.
Neki od tih filmova bili su veliki komercijalni uspjesi, neki su naišli na podijeljene reakcije, ali gotovo nijedan nije mogao biti zamijenjen za djelo nekog drugog reditelja.
„The Nightmare Before Christmas“ nije režirao – ali je njegovo ime neodvojivo od filma
Jedan od najpoznatijih naslova povezanih s Burtonom je „The Nightmare Before Christmas“.
Film je režirao Henry Selick, dok je Burton bio njegov tvorac priče i producent, a upravo je Burtonov vizuelni i kreativni svijet postao temelj cijelog projekta.
Jack Skellington, Halloween Town i spoj gotičke estetike sa stop-motion animacijom postali su dio popularne kulture.
Burton je kasnije nastavio da istražuje stop-motion animaciju kroz „Corpse Bride“ i „Frankenweenie“.
Johnny Depp, Helena Bonham Carter i Danny Elfman
Burtonova karijera teško se može posmatrati bez njegovih dugogodišnjih saradnika.
Johnny Depp postao je jedno od zaštitnih lica njegovog filmskog svijeta, počevši od „Edwarda Scissorhandsa“, a zatim kroz filmove poput „Ed Wooda“, „Sleepy Hollowa“, „Charlieja i tvornice čokolade“, „Sweeneyja Todda“ i „Alice in Wonderland“.
Helena Bonham Carter takođe je bila važan dio Burtonovog filmskog perioda, posebno u „Corpse Bride“, „Charlie and the Chocolate Factory“, „Sweeney Todd“ i „Alice in Wonderland“.
A onda je tu Danny Elfman.
Njegova muzika postala je gotovo jednako važna za Burtonov filmski identitet kao fotografija, scenografija i kostimi. Elfman je komponovao muziku za većinu Burtonovih filmova, stvarajući zvučni pejzaž koji se savršeno uklapa u njegove mračne bajke.
Od „Batmana“ do „Beetlejuice Beetlejuice“
Burton se nije zaustavio na filmovima koji su obilježili osamdesete i devedesete.
Režirao je i velike produkcije poput „Alice in Wonderland“, koja je pokazala da njegov stil može funkcionisati i u ogromnom blockbuster formatu, kao i „Dumbo“ iz 2019. godine.
A onda se 2024. godine vratio tamo gdje je sve izgledalo kao da je počelo – u svijet „Beetlejuicea“.
„Beetlejuice Beetlejuice“ okupio je novu i staru publiku i pokazao da Burton još uvijek može otvoriti vrata svojih najpoznatijih svjetova bez potpunog odricanja od vlastite estetike. Film je postao njegov najnoviji dugometražni rediteljski naslov.
„Wednesday“ je Burtonov povratak televiziji
Burtonov uticaj posljednjih godina proširio se i na televiziju.
Serija „Wednesday“, zasnovana na likovima iz svijeta „The Addams Family“, omogućila mu je da svoju estetiku prenese u duži televizijski format. Režirao je više epizoda prve sezone i bio izvršni producent serije.
I ponovo se pojavljuje ono što je obilježilo gotovo cijelu njegovu karijeru – mlada osoba koja ne pokušava da se uklopi u svijet koji je okružuje.
Burton nije izmislio tamu. Dao joj je lice.
Tim Burton nikada nije bio samo reditelj „čudnih filmova“.
Njegova prava posebnost leži u tome što je uspio da čudnost pretvori u univerzalan jezik.
Njegovi junaci su autsajderi. Oni koje komšiluk posmatra sa sumnjom. Oni koji ne razumiju pravila. Oni koji imaju neobičan izgled, neobične sposobnosti ili jednostavno drugačiji pogled na svijet.
Zato „Edward Scissorhands“ i danas funkcioniše. Zato „Beetlejuice“ nije ostao samo proizvod osamdesetih. Zato Batman u njegovoj verziji izgleda kao stanovnik noćne more. I zato Burtonovi animirani filmovi imaju onu neobičnu sposobnost da istovremeno budu dječiji i duboko melanholični.
Njegov svijet je mračan, ali nije beznadežan.
Naprotiv.
Iza svih tih crnih kaputa, blijedih lica, oštrih silueta i čudovišta krije se jedna prilično jednostavna poruka: nije problem biti drugačiji. Problem je svijet koji od vas traži da to prestanete biti.
Tim Burton danas puni 68 godina.
I možda je najbolji način da se obilježi njegov rođendan upravo povratak njegovim filmovima – od „Beetlejuicea“ i „Batmana“, preko „Edwarda Scissorhandsa“ i „Ed Wooda“, do „Big Fisha“, „Sweeneyja Todda“, „Corpse Bride“, „Frankenweenie“ i njegovog novog susreta sa Beetlejuiceom.
Jer Burtonov film možete prepoznati po scenografiji.
Ali ono što ga čini Burtonovim prepoznaje se po osjećaju.
Kod njega čudovište često ima najviše duše.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.