Obnova Deliblatske peščare neće moći da počne odmah nakon gašenja požara. Prvo slijede procjena štete, uklanjanje oštećenih stabala i stabilizacija terena, dok bi za povratak borovih šuma moglo biti potrebno između 10 i 20 godina.
Prvo procjena štete, pa tek onda obnova
Dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu Branko Stajić rekao je da obnova Deliblatske peščare neće početi odmah nakon što bude ugašeno posljednje žarište.
Požar je zahvatio više od 3.500 hektara, a gašenje otežavaju jak vjetar, pjeskovito tlo, gusto rastinje i izuzetno nepristupačan teren. U borbi sa vatrenom stihijom učestvuju stotine ljudi, uz pomoć helikoptera i aviona.
Kada požar bude ugašen, pred stručnjacima i nadležnima ostaje dugotrajan posao. Prvi korak biće detaljna procjena stanja i stepena oštećenja, nakon čega će biti odlučeno koje površine mogu da se prepuste prirodnoj regeneraciji, a gdje će biti potrebno pošumljavanje.
Opasnost ne prestaje gašenjem požara
Stajić upozorava da ni nakon gašenja posljednjeg žarišta opasnost neće odmah nestati.
Pojedina žarišta mogu ponovo da se aktiviraju, dok suva i polusuva stabla predstavljaju dodatni rizik za zdrave dijelove šume.
– Još uvijek postoje ozbiljne opasnosti da će se ponovo pojaviti mali požari na pojedinim mjestima. Nakon toga je potrebno provjeriti svako to poluspaljeno drvo, a gorivi materijal koji je ostao, suva stabla, polusuva stabla, trebalo bi polako da se uklanjaju – kazao je Stajić.
Oštećena stabla mogu postati i žarište za pojavu i širenje insekata, prije svega potkornjaka, koji napadaju oslabljena stabla i mogu ugroziti okolne zdrave šume.
Pjesak mora da se stabilizuje
Prije bilo kakve obnove neophodno je utvrditi stepen oštećenja na svakoj površini.
– Potrebno je sa stepenom oštećenja, sa ostacima, detektovati zatečeno stanje i na bazi toga ući u pripremu za sanaciju tog područja – rekao je Stajić.
On je dodao da bi prerano pošumljavanje moglo biti kontraproduktivno i da je potrebno sačekati da se zemljište stabilizuje, pijesak ohladi i počne prirodna revitalizacija.
– Sve zavisi od jačine požara i od toga šta je ostalo poslije tih požara. Sva ta polusuva, izgorela, poluzgorela stabla moraju se ukloniti i posjeći – kazao je Stajić.
Travnata vegetacija oporaviće se najbrže
Brzina obnove zavisiće od toga koji dio ekosistema je uništen.
Najbrže bi trebalo da se oporavljaju travnate i prizemne formacije, zatim žbunasta vegetacija, dok će za povratak šumskog ekosistema biti potrebno znatno više vremena.
– Prizemna vegetacija i travnate formacije mogu to relativno brzo. Taj proces bi se sastojao od prirodne revitalizacije na onim mjestima koja su najbolje očuvana, a na onim mjestima gdje ima malo trave i zelenila, tu bi se mogao raditi neki podsticaj prirodnoj revitalizaciji, dok na onim mjestima gdje je to sasvim uništeno i gdje dolazi šumska vegetacija, tu bi morali raditi pošumljavanje – kazao je Stajić za RTS.
Prema njegovoj procjeni, travnatoj i žbunastoj vegetaciji biće potrebno nekoliko godina, dok bi se mlada bagremova šuma mogla formirati za pet do deset godina.
Za povratak borovih šuma biće potrebno oko 10 do 20 godina, dok bi potpuni oporavak cijelog ekosistema mogao trajati znatno duže.
Koje vrste mogu da izdrže buduću klimu?
Poseban izazov biće izbor vrsta koje mogu da podnesu sve ekstremnije klimatske uslove.
Stajić je naveo da se na Šumarskom fakultetu već analizira koje bi vrste mogle biti pogodne za pošumljavanje do kraja ovog vijeka.
– Iznenađujuće je da sigurno neke vrste drveća koje se sada koriste u takve svrhe neće biti u stanju da odgovore na ove uslove i neće moći da se adaptiraju – upozorio je Stajić.
Kada je riječ o boru, Stajić je istakao da je riječ o vrsti koja je veoma osjetljiva na požare, ali istovremeno može da opstane na veoma teškim staništima.
– Bor je takva vrsta da može da uspijeva na najgorim, najtežim staništima gdje nijedna druga vrsta, pa čak ni druga kultura, ne može da uspije – istakao je Stajić.
Zbog toga će prilikom budućeg pošumljavanja biti potrebno pažljivo procijeniti koje vrste mogu da izdrže ekstremne uslove koji vladaju u Deliblatskoj peščari.
Bez ljudskih žrtava, ali posljedice će biti velike
Stajić je kao najvažnije izdvojio to što nije bilo ljudskih žrtava i što su objekti okolnog stanovništva ostali sačuvani.
– Posljedice svega ovoga će biti velike za ekologiju, za ekonomiju, za šumarstvo, za sve pojedince koji se tamo nalaze, ali i za cijelo društvo – rekao je Stajić.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.