Ozempic i Mounjaro posljednjih godina postali su među najpoznatijim lijekovima za regulisanje šećera u krvi, a koriste se i u liječenju gojaznosti kroz odgovarajuće terapije. Međutim, njihova popularnost otvorila je i pitanje šta se dešava kada ih ljudi koriste duže nego što je propisano, samostalno povećavaju dozu ili ih uzimaju bez odgovarajućeg medicinskog nadzora.
Prvo treba razjasniti jednu stvar: dugotrajno liječenje samo po sebi ne znači da će lijek napraviti štetu. Ovi lijekovi mogu biti dio dugoročne terapije. Problem nastaje kada se terapija ne prati i kada se doza mijenja na svoju ruku.
Mučnina, povraćanje i problemi sa varenjem
Najčešće neželjene reakcije povezane su sa probavnim sistemom. Kod Ozempica su među najčešćim mučnina, povraćanje, proljev, bol u stomaku i zatvor, dok se kod Mounjara takođe često javljaju mučnina, proljev, smanjen apetit, povraćanje, zatvor i bol u stomaku.
Kod nekih ljudi simptomi mogu biti izraženiji nakon povećanja doze.
Kada gubitak kilograma postane prevelik?
Smanjen apetit je dio djelovanja ovih lijekova, ali kod nekih osoba može dovesti do toga da jedu premalo. Ako se terapija koristi bez pravilne ishrane i praćenja, brz gubitak tjelesne mase može biti praćen gubitkom mišićne mase i nedovoljnim unosom hranljivih materija.
Zato cilj terapije ne bi trebalo da bude samo što manji broj na vagi, već i očuvanje zdravlja i mišićne mase.
Dehidracija može napraviti ozbiljan problem
Dugotrajno povraćanje ili proljev mogu dovesti do gubitka tečnosti. FDA upozorava da kod Ozempica i Mounjara takva dehidracija može biti povezana sa akutnim oštećenjem bubrega, zbog čega je kod određenih pacijenata potrebno pratiti funkciju bubrega.
Žučna kesa i pankreas
Kod oba lijeka postoje upozorenja u vezi sa bolestima žučne kese, a akutni pankreatitis je takođe naveden kao ozbiljna moguća neželjena reakcija. Kod sumnje na pankreatitis terapiju treba prekinuti i potražiti medicinsku pomoć.
Jak i uporan bol u gornjem dijelu stomaka, naročito ako se širi prema leđima i praćen je povraćanjem, nije nešto što treba ignorisati.
A šta je sa štitnom žlijezdom?
I Ozempic i Mounjaro imaju posebno upozorenje povezano sa tumorima C-ćelija štitne žlijezde. Važno je naglasiti da je taj rizik potvrđen u studijama na glodarima, dok nije poznato da li isti rizik postoji kod ljudi. Zbog toga su ovi lijekovi kontraindikovani osobama sa ličnom ili porodičnom istorijom medularnog karcinoma štitne žlijezde ili sindromom MEN 2.
Najveća greška je povećavati dozu na svoju ruku
Ozempic i Mounjaro nisu preparati koje treba koristiti po principu „što više, to bolje“. Doze se postepeno povećavaju i prilagođavaju terapijskom odgovoru i podnošljivosti.
Posebno nije dobra ideja uzimati tuđi lijek, kombinovati različite preparate iz iste grupe ili samostalno povećavati dozu zato što gubitak kilograma uspori.
Ovo nisu obični preparati za mršavljenje koje treba uzimati nekoliko mjeseci bez kontrole. To su lijekovi koji djeluju na metaboličke procese u organizmu i zahtijevaju odgovarajuću procjenu i praćenje.
Najvažnije je zato razlikovati dugotrajnu terapiju od nekontrolisane terapije. Neko može lijek koristiti godinama uz ljekarski nadzor, dok drugoj osobi isti lijek ili ista doza mogu izazvati ozbiljne probleme.
Ako se pojave jak bol u stomaku, uporno povraćanje, znaci dehidracije, ozbiljna alergijska reakcija ili drugi neuobičajeni simptomi, potrebno je javiti se ljekaru.
Popularnost ovih lijekova ne znači
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.