Učitelj nije samo onaj koji predaje – on je onaj koji ostaje u životu
Postoje ljudi kojih se sjećamo po imenu. A postoje i oni kojih se sjećamo po jednoj rečenici, pogledu ili savjetu koji smo čuli prije mnogo godina.
Učitelji pripadaju ovoj drugoj grupi.
Možda smo zaboravili lekciju iz geografije, formulu iz matematike ili godinu nekog istorijskog događaja. Ali rijetko zaboravljamo nastavnika koji nas je ohrabrio kada smo mislili da ne možemo, koji je primijetio naš talenat prije nego što smo ga sami prepoznali ili koji nam je rekao da vrijedimo više nego što tada mislimo.
Zato Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. oktobra, nije samo još jedan datum u kalendaru. To je prilika da se podsjetimo koliko je obrazovanje važno i koliko društvo zavisi od ljudi koji ga svakodnevno nose u učionicama.
UNESCO ovaj dan obilježava od 1994. godine, u znak sjećanja na usvajanje Preporuke ILO-a i UNESCO-a o statusu nastavnika iz 1966. godine. Ona definiše međunarodne standarde koji se odnose na prava i odgovornosti nastavnika, njihovo obrazovanje, zapošljavanje i uslove rada.
A 2026. godina ima poseban značaj – obilježava se 60 godina od usvajanja tog dokumenta.
Šest decenija kasnije, pitanje nastavnika i dalje nije samo pitanje škole. To je pitanje kakvo društvo želimo.
Jer nema kvalitetnog obrazovanja bez kvalitetnog nastavnika
Danas se od učitelja i nastavnika očekuje mnogo više nego nekada.
Od njih se traži da obrazuju, vaspitavaju, motivišu, koriste nove tehnologije, razumiju različite potrebe djece, sarađuju sa roditeljima i prate promjene koje se dešavaju brže nego ikada.
Istovremeno, profesija se suočava sa novim pritiscima – od digitalizacije i razvoja vještačke inteligencije do klimatskih promjena, migracija, uključivanja djece sa različitim potrebama i promjena u načinu na koji djeca uče. UNESCO upravo ove izazove izdvaja kao dio problema sa kojima se savremena nastavna profesija suočava.
Zato pitanje nije samo kako ćemo obrazovati djecu.
Pitanje je i kako ćemo podržati ljude koji obrazuju našu djecu.
Učionica je mjesto gdje počinju velike promjene
Svaki doktor je nekada imao učitelja.
Svaki inženjer, novinar, umjetnik, programer, preduzetnik ili naučnik nekada je sjedio u školskoj klupi.
Prije nego što neko dobije diplomu, zanimanje ili funkciju, postoji neko ko ga je naučio prvim slovima, prvim računima, prvim pravilima i – možda najvažnije – prvim pitanjima.
U tome je posebna snaga učitelja.
On ne prenosi samo znanje. On pomaže djetetu da otkrije šta može postati.
Zato poštovanje ne treba da traje samo jedan dan
Lijepa riječ 5. oktobra je važna. Zahvalnost je važna. Ali status nastavnika ne gradi se čestitkama.
Gradi se uslovima rada, mogućnošću profesionalnog razvoja, podrškom institucija, poštovanjem u društvu i uključivanjem nastavnika u odluke koje direktno utiču na obrazovanje.
UNESCO upravo na to stavlja naglasak u 2026. godini – na potrebu da se zaštiti i unaprijedi status nastavničke profesije, uključujući profesionalnu autonomiju, podršku, glas nastavnika u kreiranju politika, plate, radno opterećenje i uslove rada.
Jer ako želimo obrazovano društvo, moramo poštovati one koji ga obrazuju.
I možda je zato najbolja poruka ovog dana jednostavna:
Hvala svakom učitelju koji je nekada rekao „možeš ti to“ – i promijenio nečiji život.
Neke lekcije zaboravimo.
One koje nam promijene život – nikada.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.