Strategije, zakoni, krediti i obećanja nisu donijeli značajnije promjene u borbi protiv zagađenja vazduha u BiH.
Dok se gradovi ponovo pripremaju za sezonu smoga, ekološki aktivisti upozoravaju da institucije ne rade svoj posao, a posljedice neefikasnosti plaćaju građani svojim zdravljem.
Zagađenje vazduha ponovo je jedan od najvećih problema u brojnim gradovima BiH, ali se, uprkos godinama upozorenja, planova i usvojenih propisa, konkretni rezultati teško vide.
O problemima u Sarajevu, Zenici i Bijeljini, odgovornosti institucija i zdravstvenim posljedicama zagađenja za N1 su govorili Anes Podić iz “Eko akcije”, Samir Lemeš iz “Eko foruma” Zenica i Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja “Eko put” iz Bijeljine.
Osam godina za zamjenu deset odsto peći
Anes Podić ocjenjuje da se stanje ne mijenja uprkos tome što se vlasti smjenjuju, a novac troši na različite studije, planove i strategije.
Posebno je izdvojio Kanton Sarajevo, gdje, kako kaže, ni projekti za koje je novac obezbijeđen ne daju očekivane rezultate.
Kao primjer naveo je kredit Svjetske banke za čist vazduh. Zahtjev za kredit upućen je 2021. godine, a odobren je 2024. godine. Međutim, prema njegovim riječima, ni krajem 2026. godine nije bio raspisan tender za zamjenu peći.
– Sada je kraj 2026. godine, a u Sarajevu još ni tender nije raspisan za zamjenu peći. Pet godina je prošlo, a mi još ni tender nemamo – upozorava Podić za N1 info.
Problem je, dodaje, i obim projekta. Čak i kada bi sve bilo realizovano prema planu, bilo bi zamijenjeno svega četiri do pet hiljada malih kućnih ložišta, odnosno oko deset odsto njihovog ukupnog broja.
– Osam godina za deset posto. Tim tempom ćemo peći u Sarajevu mijenjati 80 godina – poručuje Podić.
Zakoni postoje, ali inspekcije ne rade svoj posao
Podić smatra da problem nije samo u nedostatku novca i planova već i u nesprovođenju postojećih propisa.
Govoreći o Zakonu o zaštiti vazduha u Federaciji BiH iz 2024. godine, ukazao je na odredbe koje se odnose na prodaju peći koje ne zadovoljavaju standarde i zabranu prodaje vlažnog drveta.
– Dvije godine poslije nikakvih promjena u trgovinama nema jer inspekcija ne radi svoj posao – tvrdi Podić.
Dodaje da se i dalje prodaju različite vrste ogrjeva, uprkos propisima koji bi trebalo da ograniče upotrebu neprihvatljivih energenata.
Podsjetio je i na nekadašnju gasifikaciju Sarajeva, kada je za svega sedam godina izgrađen gasovod od Zvornika do Sarajeva, gasni prsten oko grada, a na prirodni gas prebačene kotlovnice i industrija u centru grada, prenosi N1 info.
– A mi sada šaku peći mijenjamo pet ili šest godina – ističe Podić.
Bijeljina: Ugalj, ložišta i nekontrolisana gradnja
Predsjednica Udruženja “Eko put” iz Bijeljine Snežana Jagodić Vujić upozorava da na kvalitet vazduha u ovom gradu utiče više faktora.
Iako Bijeljina ima automatske mjerne stanice, problem predstavljaju individualna ložišta, korištenje uglja, saobraćaj i nekontrolisana urbanistička gradnja.
– Imamo nekontrolisanu urbanističku gradnju, zgrade i niske kuće, sudaranje viših i nižih zračnih struja. Ljudi i dalje izuzetno mnogo koriste ugalj za ogrjev – navodi Jagodić Vujić.
Posebno je upozorila na kvalitet uglja koji se koristi za grijanje, uključujući ugalj iz Bukove Kose, za koji kaže da ima izuzetno visok procenat sumpora.
Problem predstavljaju i individualna ložišta u kojima se, prema njenim riječima, spaljuju različiti materijali.
– Loži se svašta, od sirovog drveta do guma i plastike. Ponovo nas čeka zima u kojoj ćemo disati zagađen vazduh– upozorava ona.
Dodaje da se podaci sa mjernih stanica objavljuju na stranici Grada Bijeljina, ali da se na osnovu njih ne preduzimaju konkretne mjere.
Zenica ima manje zagađenja, ali problem nije nestao
Samir Lemeš iz “Eko foruma” Zenica kaže da je kvalitet vazduha u ovom gradu danas bolji nego u periodu kada je dominantni industrijski izvor zagađenja radio punim kapacitetom.
– Danas smo u boljoj situaciji zato što smo ostali bez dominantnog izvora zagađenja – navodi Lemeš.
Ipak, smatra da problem nije riješen na odgovarajući način. Umjesto ugradnje filtera na industrijska postrojenja, industrija je ugašena, a potom su doneseni planovi za izgradnju spalionice otpada.
Upozorava i da geografski položaj BiH dodatno otežava situaciju jer se zagađenje u kotlinama zadržava zbog nepovoljnih geografskih i meteoroloških uslova.
Kao primjer neefikasnog rada inspekcija naveo je slučaj male kotlovnice na pelet u centru Zenice, iz koje svakodnevno izlazi crni dim.
– Inspekcija je izašla na teren i provjerila deklaracije na vrećama peleta. Deklaracije su bile ispravne, ali nisu provjeravali da li se zaista taj pelet loži niti su mjerili emisije – ispričao je Lemeš.
Zagađeni vazduh odnosi hiljade života
Posljedice zagađenja ne završavaju se na smogu i lošoj vidljivosti. Podić upozorava da zagađeni vazduh predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju stanovništva.
Prema procjenama međunarodnih organizacija koje je naveo, zagađeni vazduh u BiH svake godine odnese između 3.300 i 5.500 života.
Posebno je upozorio na lebdeće čestice koje su toliko sitne da mogu proći kroz pluća i dospjeti u krvotok.
– One su toliko sitne da prolaze kroz pluća, ulaze u krvotok i mogu doći do svake ćelije našeg organizma – ističe Podić.
Među područjima sa ozbiljnim problemima izdvojio je i Kakanj, gdje su, prema njegovim riječima, u novembru 2022. godine zabilježene koncentracije sumpor-dioksida uporedive sa onima koje je London imao tokom velike epizode smoga 1952. godine.
Kao problematične gradove naveo je i Doboj i Banjaluku.
Krakov pokazuje da promjene nisu nemoguće
Sagovornici N1 izdvojili su Krakov kao primjer grada koji je uspio značajno smanjiti zagađenje vazduha.
Lemeš je naveo da su u tom poljskom gradu korištene i stroge mjere kontrole, uključujući nadzor dimnjaka dronovima i mjerenje emisija.
Podić smatra da je važnu ulogu imao i pritisak građana, uz podršku ljekara i univerziteta koji su kroz istraživanja ukazivali na posljedice zagađenja.
Prema njegovim riječima, nakon protesta i pritiska javnosti promijenjeni su i propisi na nivou Poljske, čime je omogućena zabrana korištenja uglja i drugih čvrstih goriva u Krakovu.
Građani mogu pomoći, ali odgovornost je na institucijama
Sagovornici smatraju da građani mogu doprinijeti smanjenju zagađenja racionalnijom potrošnjom energije, boljom izolacijom objekata i korištenjem ekološki prihvatljivijih izvora grijanja.
Ipak, Lemeš upozorava da civilno društvo ne može preuzimati odgovornost institucija koje su plaćene da se bave ovim problemima.
– Nije civilno društvo to koje treba da nudi i donosi rješenja. Imamo jako mnogo institucija koje skupo plaćamo da rade svoj posao, a one ga ne rade – poručuje Lemeš.
Jagodić Vujić pozvala je građane da budu aktivniji i da koriste svoj glas kako bi od donosilaca odluka zahtijevali konkretne mjere.
– Pozivam ljude da ustanu i da se bore za svoje pravo na čist vazduh– poručuje ona.
Podić je, govoreći o političkoj odgovornosti, upozorio i na kratko pamćenje birača i česte promjene političkih kombinacija bez suštinskih promjena.
– Računaju na kratko pamćenje građana – zaključio je Podić.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

