Mladen Bosić: Najveće greške odlazećeg šefa najveće opozicione stranke

Nakon desetogodišnjeg upravljanja najvećom opozicionom strankom u Srpskoj, nasljedniku Mladena Bosića ostaje nemali zadatak da se izbori sa ogromnim rupama u SDS-u.

Bosić je, u pauzi sjednice Glavnog odbora SDS-a, rekao da smatra sebe krivim za loš izborni rezultat ove partije.

Portal SrpskaCafe vam donosi pregled “najvećih grijeha” Mladena Bosića i grešaka u političkim koracima koje su su ovu partiju potukle do nogu na prošlonedjeljnim izborima.

Nenad Stevandić

Bosićev odnos prema dojučerašnjem stranačkom kolegi, danas predsjedniku Ujedinjene Srpske i dijelom vlasti, Nenadu Stevandiću je jedna od najvećih grešaka bivšeg prvog čovjeka najveće opozicione stranke. Da je 2012. godine kandidat SNSD-a Slobodan Gavranović izgubio od ranije izabranog opozicionog kandidata Dragana Čavića, veliko je pitanje da li bi Milorad Dodik i njegov SNSD napravili bilo kakav rezultat na opštim izborima dvije godine kasnije. Isticanje kandidature Nenada Stevandića pokvarilo je opoziciono slavlje a Bosić je odlučio da ne reaguje i sve spusti na niži nivo pravdajući se da je takva odluka stvar „isključivo banjalučkog gradskog odbora“. Iako je rezultat u Banjaluci pokazao da su građani bili raspoloženi za smjenu SNSD-ove vladavine, što je pokazao i sam rezultat, dva opoziciona kandidata su bila dovoljna da se omogući kontinuitet SNSD-ove vladavine.

Iako se uveliko spominjalo da je Stevandić tada svjesno gurnuo opoziciju u poraz i da već uveliko sarađuje sa vladajućim SNSD-om, Bosić očito nije tako mislio pa ga je dvije godine kasnije stavio za nosioca liste na parlamentarnim izborima a potom i za potpredsjednika Narodne skupštine RS, čime je znatno ojačao njegovu političku težinu i omogućio da Stevandićev odlazak iz stranke bude značajno bolniji.

Ognjen Tadić

Za potpredsjednika SDS-a Ognjena Tadića i sam Bosić je konstatovao u neformalnim razgovorima da je „njegova najveća politička greška“, te da mu je teško palo što ga je pogrešno procijenio i uložio velike nade u njega.

I pored tri uzastopna poraza kao kandidat SDS-a (četiri ukupno) u predsjedničkim utrkama, Tadić je nanovo dobijao povjerenje Bosića i najatraktivnija i najplaćenija mjesta. Poraz 2014. godine kome je doprinio isključivo duel sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom je otvorio „Pandorinu kutiju“, te su krenule spekulacije kako je duel prodat, i svjesno ispuštena, gotovo dobijena predsjednička utakmica.

Uporedo sa predsjedničkim kandidovanjima katastrofalne posljedice Tadićevog načina djelovanja posebno je osjetio SDS-ov banjalučki odbor. Godine bez značajnih rezultata nisu bile dovoljne za Tadićevo povlačenje i prepuštanje odbora već je od avgusta prošle godine urađeno sve kako bi se ova stranka u Banjaluci potpuno razorila. Vrhunac je bilo dovođenje Predraga Vulina na čelo Gradskog odbora, ali i izborna lista koja je u potpunosti marginalizovala sposobne i kvalitetne ljude a u prvi plan izbacila poslušnike.

Bosić je bio upoznat sa Tadićevim djelovanjem i razaranjem banjalučkog odbora ali ništa nije učinio povodom toga.

Način upravljanja

Mladen Bosić se više ponašao, tvrde brojni članovi ove stranke, kao koordinator između opštinskih i gradskih odbora, a ne kao lider koji je mogao da mijenja loše stanje u tim odborima. To je na kraju i dovelo do uništenja SDS-a u pojedinim opštinama kao što su Novi Grad, Kneževo, Kozarska Dubica, Prijedor, Šipovo, Zvornik, pa dobrim dijelom i Banjaluka.

Prepuštao je opštine lokalnim predsjednicima SDS-a, nije im se miješao u posao što je dovelo do jačanja lokalnih lidera koji su često i proizvodili konflikte u stranci ne tragajući za pravim rješenjem dok Bosić ni na koji način nije imao uticaja. Najbolji primjer za to jeste GO Banjaluka u kojem je Ognjen Tadić za dvije godine proizveo ogroman broj konflikta između rukovodstva i članova do nivoa da je veliki broj članova napustio Gradski odbor, a stranka ostala u totalnom rasulu u ovom gradu, što su pokazali i prošlonedjeljni izbori. Slično je i u Gradišci gdje Bosić nije ni htio posredovati između dvije frakcije, predvođene Slavkom Dunjićem sa jedne i Zoranom Latinovićem sa druge strane.

Iako je znao za Dunjićevu saradnju sa vlastima nije učinio ništa i omogućio je znatno veću štetu koju je donijelo Dunjićevo napuštanje stranke. Rezultat je i gubitak načelničke pozicije u ovom gradu na nedjeljnim izborima, iako je, prema Bosićevim riječima, Latinović kvalitetno obavljao svoj posao. Ojačao je i Zlatka Maksimovića u Bijeljini, za potrebe unutarstranačkog izbora za predsjednika SDS-a, u kojem mu je kandidat bio Mićo Mićić. Svjesno Maksimovićevo jačanje kasnije se umalo „obilo o glavu“ ovoj stranci, jer je pobjeda za gradonačelnika obezbijeđena za samo nekoliko stotina glasova prednosti.

Nivo BiH

Način vršenja vlasti na nivou BiH posljednje dvije godine i njegovo predstavljanje u javnosti su najveći uzroci katastrofalnog rezultata na nedavno završenim lokalnim izborima. Agresivnom medijskom kampanjom, predvođenom Javnim RTV servisom, i totalnom pasivnošću vrha SDS-a na čelu sa Bosićem, kod velikog broja građana je ostavljen dojam da predstavnici ove stranke nisu radili u interesu RS i da su previše bili popustljivi politici SDA.

Od proklamovane borbe protiv kriminala i korupcije nisu ostvareni vidljivi rezultati niti je bilo velikih hapšenja u korupcijskim aferama koje su potresale Srpsku prethodnih godina, iako je to u više navrata najavljivano iz SDS-a. Nevješto je odigrana i uloga SDS-a u samom održavanju referenduma, koja je ostavila nedoumicu kod građana RS da li je ova stranka uopšte bila za ili protiv njegovog održavanja te se i tu može pronaći uzrok odliva glasova patriotski nastrojenih građana koji su tradicionalno biračko tijelo SDS-a.

Veliki broj kadrovskih rješenja na nivou BiH uopšte nije odgovorio zadatku na kojem su postavljeni. To se prije svega odnosi na ministra bezbjednosti Dragan Mektića i oba delegata u Domu naroda BiH, Darka Babalja i Ognjena Tadića, koji uopšte nisu branili stavove svoje sranke u medijima, a za to su bili jako dobro plaćeni.

Za dvije godine vršenja vlasti na nivou BiH, SDS nije ni uspio da najveći broj kadrova SNSD-a u državnim agencijama zamjeni svojim, što je svakako uticalo na povećano nezadovoljstvo unutar stranke. Najočitiji primjer je Uprava za indirektno oporezivanje BiH, gdje je SDS-u pripala funkcija pomoćnika direktora zaduženog za carine. Iako se radi o jednoj od finansijski najatraktivnijih fnkcija u državi, sasvim je neizvjesno kada će i da li će uopšte ova stranka postaviti svog čovjeka na ovu funkciju, koja mu je pripala koalicionim dogovorom. Učešćem u zajedničkoj vlasti SDS kao stranka nije imala nikakve benefite, osim nekoliko dobro plaćenih pojedinaca, a pretrpljena je neizmjerna šteta.

Ostalo

Zamjeri mu se i što nije direktno stajao na „crtu“ i borio se za poziciju predsjednika RS ili člana Predsjedništva BiH 2014. godine. Tu je i konstantno padanje u Dodikove „zamke“, ostajanje u NSRS nakon afere „dva papka“, neodržavanje protesta iako su obećani u banjalučkom parku Mladen Stojanović na protestu u maju, neistrajavanje u protestnim zahtjevima, mlaka odbrana od optužbi za izdaju, ali i odavanje utiska nezainteresovanosti.

Ognjen Tešić / SrpskaCafe

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.