Igra prestola
Film

Monika Ponjavić: Igra prestola – Muk


“Duga Noć” (The Long Night) naziv je treće epizode posljednje sezone “Igre prestola” (Game of Thrones), što je u jednu ruku odličan izbor, a u drugu i ne toliko, baš kao i sama epizoda koja je istovremeno ostavila i sladak i gorak ukus u ustima.

Sladak, jer kada je riječ o samoj egzekuciji epizode, u rediteljskom i tehničkom smislu, ovo je najbolje što nam “Igra prestola” može ponuditi. Bitka, bazirana na “Gospodaru prstenova” (The Lord of the Rings) i “Helmovom ponoru” (Helm’s Deep), trajala je ukupno sat i po vremena, čime smo dobili ne samo najdužu epizodu “Igre prestola” do sada, nego i sekvencu borbe koja se upisala u najdužu bitku u istoriji filma, odnosno televizije. Migel Sapočnik (čovjek koji je režirao i “Hardhome” i “The Battle of the Bastards”) je jednom riječju legenda. Napraviti ovakvu epizodu na osnovu teksta koji je dobio zaista je majstorski posao i na tome mu skidam kapu.

Ipak, i pored svog majstorstva, “Duga Noć” nije uspjela nadmašiti niti zasjeniti “Helmov ponor”, na čemu sam zahvalna. Jer jedan je “Gospodar”. I to je tako. Njegova kopija nam ne treba. Upravo zato onaj gorak ukus koji pominjem u prvom pasusu ima znatno veću težinu, jer, bez obzira koliko dobra ova epizoda bila, a odlična je, ono što ju je na samom kraju, u njenim posljednjim trenucima, između ostalog, ubilo, jeste smrt Kralja Noći i nagli prekid priče koja se gradi posljednjih osam godina. Prekid, bez ama baš ikakvog objašnjenja.

Za seriju koja svoj narativ gradi u dva paralelna smjera – kroz borbu za gvozdeni presto i jedinu bitku koja je važna, onu za život – razrješenje za ovo potonje prilično je banalno, lijeno, da ne kažem otaljano. Svih ovih sedmica, pa čak i mjeseci, govorilo se o trećoj epizodi, o najvažnijoj epizodi, epizodi koja će nam donijeti velike preokrete i odnijeti brojne živote, čime je stvoren jedan momentum među fanovima, momentum koji je na kraju izduvao kao balon. Niti se preokret desio, niti je toliko likova izginulo, što je šteta. Među mrtvima našli su se: Džora Mormont, Lijana Mormont, Berik Dondarion, Teon, Kono, Ed i Melisandra, dok su mojih omiljenih pet nekim čudom preživjeli. Davos, Tormund, Džejmi, Brijena i Bren. S tim što više nisam sigurna koliko mi je Bren nakon ove epizode omiljen.

Razlog za moje ogromno razočarenje, a ono fakat jeste ogromno, bez obzira na epske proporcije ove epizode, leži u činjenici da je “Igra prestola”, serija, a ne knjiga, jednostavno promašila sopstvenu poentu: da su razmirice među kućama i njihovo međusobno nadmetanje u igri za presto ništa u odnosu na prijetnju koja dolazi sa Sjevera. To je suština ove sage, priča koja se temeljno i studiozno gradila još od prologa i koja je zasnovana na jednostavnoj, ali genijalnoj premisi nedostatka perspektive. Jer, šta je drugo “Igra prestola” do priča o razvoju moralno kompleksnih likova čija se najveća snaga i hrabrost očitavaju u njihovoj spremnosti i želji da se suoče sa ličnim demonima i da, za promjenu, kolektivno dobro stave ispred svog, ličnog.

Sa svega tri epizode do kraja, serija je uspjela samo jednom epizodom pogaziti sve što je do sada tokom proteklih osam godina izgradila, pokazavši nam da su najsebičniji likovi, koji nikada nisu bili u stanju sagledati širu sliku, zapravo sve vrijeme bili u pravu. Samim tim, Sersi Lanister je, kako se ispostavilo, najbistriji lik ove priče, što je ujedno i najveći šok treće epizode za koju je u više navrata obećano da će, u pogledu priče, biti epskih proporcija. Gledajući sa ove pozicije, postavlja se pitanje koja je poenta Bijelih šetača i Kralja Noći u širem narativnom smislu i zašto je ova epizoda uopšte bila potrebna, osim zarad spektakla? Da bismo gledali desetine minuta zmajeva izgubljenih u oblacima? Da bi Melisandra upalila mačeve hordi Dotrakija koji će svega minut kasnije nestati kao da nikada postojali nisu? Da bi Arja dobila kul herojski momenat koji nam konačno može opravdati besmislenost njenog treninga u Bravosu? Da bi Bren sve vrijeme bitke sjedio u kolicima, čekajući kao Doktor Strejndž da se stvari odviju svojim tokom, dok ljudi oko njega padaju kao muve, braneći ga? Da šta?

Pitanja ovdje naravno ne prestaju, jer, kada imaš osam godina postepenog i temeljnog građenja priče i mitologije Vesterosa, sasvim je logično da će se tokom tog vremena ona nakupiti, jer kako drugačije zadržati misteriju? Međutim, kao i uvijek kada su misterije u pitanju, postoji jedan trenutak koji zahtijeva određeno razrješenje, a ono naravno podrazumijeva odgovor na postavljena pitanja. Šta je Melisandra radila u Volantisu? Zašto se toliki akcenat stavio na Kripte, kada su drevni Starkovi koje je Kralj Noći digao iz mrtvih na kraju bili potpuno besmisleni i bespotrebni? Zašto nismo vidjeli barem jedno poznato lice? Da li je Džon vraćen u život kako bi bio potpuno neupotrebljiv tokom naredne dvije sezone? Zar on nije “pjesma leda i vatre”? I da li je to uopšte na kraju i važno?

Da li je Deneris pošlo za rukom da ujedini sve Dotrakije (što se nikada do nje nije desilo) samo kako bi ih dovela u Vesteros da umru u napadu tokom bitke bazirane na opsadi? Da li je poenta razvoja Melisandrinog lika i njene službe Gospodaru svjetla ta da tokom sedam sezona besramno griješi, da bi u osmoj upalila oružje Dotrakijima kako ne bi ginuli u potpunom mraku i kako bi rekla Arji da ode i zabode bodež u Kralja noći? Je li to to?

A šta je sa Azorom Ahaijem? Ko je Azor Ahai? Ko je uopšte Melisandra? Ko je Trooki gavran? Zašto Trooki gavran, koji je bio obdaren zelenim-vidom, i koji je znao kako se Kralj Noći može ubiti, nije Džodženu poslao viziju da sa sobom ponesu jedan bodež od valirijskog čelika kako bi ubili Kralja u pećini tokom prošle sezone? Da li su zbog ovoga izginuli Hodor, Ljeto, Džodžen, Bendžen, Ed, Džora i brojni drugi likovi? Kako je moguće da Kralj Noći, najvažniji vorg obdaren zelenim-vidom koji živi 8 000 godina, koji je u stanju da diže ljude iz mrtvih pokretom ruke i pretvara ljude u Bijele Šetače, koji je izbrisao jednim potezom Djecu šume i Brindena Riversa sa lica planete, kojem vatra zmaja ne može ništa (a valirijski čelik može, iako njegova posebnost leži u činjenici da je on iskovan zmajevom vatrom?!), koji vidi prošlost, sadašnjost, budućnost itd, kako je moguće da takav lik nije bio u stanju da vidi da će Arja prebaciti bodež iz jedne u drugu ruku? Osam hiljada godina postojanja da bi skončao na tako banalan način, okružen vojskom nemrtvih i Bijelih šetača, pored kojih se Arja prosto ušetala kung-fu stilom i završila stvar.

Nemojte me shvatiti pogrešno, odlično mi je što je Arja bila lik koji je dobio priliku to uraditi i to bodežom koji sa sobom nosi takvu simboliku i koji indirektno vraća priču na sami početak, vežući Brena, Džejmija, Džofrija, Ketlin, Neda, Bejliša, Tiriona, Džona i Arju u jednu priču koja itekako ima smisla. Međutim, završiti sa Kraljem i Bijelim šetačima u jednoj epizodi nakon osam, ponavljam osam godina postepenog građenja priče je u najmanju ruku neozbiljno. Neozbiljno, jer sve što je rečeno i prikazano tokom vremena koje je ovoj epizodi prethodilo, sve što je dovelo do ovog trenutka, svaki lik koji je umro zarad ovog cilja i “velikog rata, jedinog rata koji je važan”, sve to je, prema tvorcima serije, očigledno nebitno. I to je ta ljenost o kojoj govorim, jer svaka teorija napisana u posljednjih dvadeset godina ili čak posljednjih sedam dana, bolja je od onoga što smo na kraju dobili. Umjesto da dogura do Kraljeve Luke kako bi se obračunao sa najgorim šljamom Vesterosa, Kralj Noći se upecao na Brenovu zamku i umro u Zimovrelu kao najveći idiot. A zajedno sa njim nestala je i čitava jedna rasa o kojoj ni dan danas ne znamo ništa osim onog najbanalnijeg, da su zli. Kakav antiklimaks.

Što se same bitke tiče, da, bitka je imala svojih momenata, ali “Hardhome” i “The Battle of the Bastards” su i dalje moje omiljene bitke. Pod jedan, vidjele su se, što je presudno u jednom vizuelnom medijumu poput televizijske serije. Pod broj dva, vojne strategije u njima nisu bile glupe. I pod broj tri, ulozi su bili realni, i vrijedili su. Ništa od toga se ovaj put nije desilo.

A što se samog “šokantnog preokreta” koji su nam tvorci serije najavljivali tiče, on se desio tamo gdje smo ga najmanje očekivali, u subverziji svih naših očekivanja. I to na najgori mogući način. Očekivali smo smislenost u gubitku omiljenih likova, i to velikog broja njih. Očekivali smo da njihove smrti znače nešto. Očekivali smo neki zaključak po pitanju svih tema koje su otvorene prije, čini se, million godina. U realnosti, sve te brojne i naizgled važne teme su zapravo besmislene. Nevažne su. Skrajnute su i banalizovane. I naposlijetku, očekivali smo, a ovo je možda i najvažnije od svega, da bitka između života i smrti ima neku težinu, da znači nešto… da serija nije počela prologom kojim je počela onako, da Deneris nije izgubila zmaja onako, da Bren nije ušao u viziju igrom slučaja, dajući Kralju Noći prostor da prođe kroz Zid onako, da Džon nije proveo posljednjih sedam sezona skupljajući i ujedinjujući ljude u jednu vojsku kako bi se zajedno borili u “velikom ratu, jedinom ratu koji je važan” onako.

Očekivali smo da se zaplet “Igre prestole” nije desio onako. Očekivali smo da “Igra prestola” bude bolja. To je isključivo naša greška, jer smo očekivanja postavili visoko, a “Igra prestola” je uradila ono što je do sada uradila bezbroj puta. Iznenadila nas je… na najgori mogući način. Nakon ove epizode samo jedno je sigurno – Sersi Lanister je najinteligentniji lik Vesterosa i aposlutno zaslužuje presto. Long live the Queen.

Najbolje od epizode:

– Migel Sapočnik. Legenda. Izrežirati ovakav tekst zahtijevalo je nadljudske napore. Postaviti ugao gledanja na više likova, umjesto samo na Džona, što je do sada bio slučaj, ovdje je izvedeno gotovo besprijekorno i tako suptilno. Ponovljene scene iz “Tvrdidoma”, sada prilagođene Zimovrelu, ne mare, jer i dalje imaju gotovo istu snagu, te je u tom smislu najbolji aspekt ove epizode tretiranje zvuka i slike. Poigravanje sa tišinom i hororom koji je prati bio je odličan način da se taj horor prenese na publiku koja je, bez obzira na odnos prema samoj epizodi, bez sumnje sjedila na ivici tokom ovih sat i po vremena. Sa druge strane, ono što je istovremeno bilo i problematično, ali i u neku ruku dobro i interesantno jeste Sapočnikov način kontrolisanja i prikazivanja prostora koji, za razliku od “Helmovog ponora”, nije toliko jasan niti pregledan. U tom smislu unutrašnjost Zimovrela mi je ostavila jači utisak od njegove spoljašnjosti jer se na momente činilo kao da se zidovi ovog drevnog dvorca konstano pomijeraju, jedan ka drugom, gušeći u toj sveopštoj klaustrofobiji svoje likove. Beskrajni hodnici, vrata i uglovi doprinijeli su toj klaustrofobičnosti i činjenici da je Zimovrel pretvoren u jednu vrstu lavirinta iz kojeg nema spasa.
– Lijana Mormont, legenda. Kakav lik. Kakva hrabrost. Smrt vrijedna svih para. Smrt dostojna jednog Mormonta.
– Berik Dondarion, legenda. Hrabrost ne poznaje granice.
– Džejmi Lanister, legenda. Lijeva ruka, za sve one koji su sumnjali, itekako radi posao.
– Džora, legenda. Zaljubljen i lojalan do kraja.
– Teon Grejdžoj, legenda. Kakav razvoj lika. Da mi je neko rekao da mi neće biti dobro u trenutku kad Teon izgubi život, rekla bih mu da nije normalan. Od iritantnog lika, do najgoreg izdajnika koji skoro da je desetkovao Roba, uništio Zimovrel i ubio Rodrika, preko jadnika do čovjeka koji konačno ima svoje ja i koji je uspio pomiriti dva identiteta u sebi, Teon Grejdžoj je prošao odličan razvojni put, a Alfiju Alenu je pošlo za rukom da udahne život svom liku, što nije bio nimalo jednostavan zadatak.
– Takozvani “ples zmajeva”.
– Džorina smrt, jer Deneris sada sama mora donijeti odluku po pitanju Džona i prestola.
– Melisandrin razgovor sa Arjom, tokom treće, ali i ove sezone. Zelene oči, plave oči, smeđe oči…oči koje će Arja zauvijek zatvoriti. Barem je jedno postavljeno pitanje dobilo svoj odgovor. Praise be.
– Melisandrina smrt. I njena poetičnost…
– Osmijeh Kralja Noći. Što znači da on ipak nije bezumno zlo koje djeluje po komandi, no dobro.
– Džejmi, Tormund, Davos i Brijena su preživjeli. Uprkos svemu.
– Sansa Stark i Tirion Lanister. Najbolji par Vesterosa. Pod hitno ponovo pred oltar.
– Što se još uvijek možemo radovati “Vjetrovima zime”, potpuno sigurni da Martin priču o Bijelim šetačima neće završiti na ovako banalan i neinventivan način.

Najgore od epizode:

– Besciljno jahanje zmajeva izgubljenih u oblacima.
– Dizanje mrtvih Starkova iz Kripti… bez ikakve poente.
– Duh u društvu Džore i Dotrakija?! Ponavljam, Duh u društvu Džore i Dotrakija?! U prvim redovima? Pored živog Džona, Brena, Sanse, Arje, Eda, Sema, Tormunda, Davosa… ljudi koje zapravo zna i uz koje je trebalo da bude tokom bitke. Nevjerovatno.
– Slanje svih Dotrakija ovog svijeta u sigurnu smrt. Pored toga što je scena sjajno odrađena i što je imala efekta u nekom audio-vizuelnom smislu, narativni smisao je potpuno podbacio. Forma iznad funkcije. Kakav glup potez.
– Edova smrt, zbog Sema. Tačno mi je drago što se Džon nije zaustavio da mu pomogne.
– Još jedna velika kuća je prestala da postoji. Mormonti, pamtićemo vas po čojstvu i junaštvu.
– Deneris na Drogonu, na zemlji, dok joj zmaja živog izjedaju horde nemrtvih. Evo, ne znam.
– Vraćanje fokusa na prokleti gvozdeni presto i na pitanje ko će na kraju na njega sjesti. Sva ona priča o razvaljivanju točka i slično pada u vodu jer samo je presto važan. Tri epizode po sat i po vremena posvećene borbi za presto, protiv Sersi Lanister, a za nadolazeću zimu, za koju se ispostavilo da je lagani povjetarac i ništa više od toga, samo jedna. Čini se kao da ponovo gledamo “Izgubljene” (Lost).
– Smrt Kralja Noći. Kakav potencijal, protraćen.

Najbolji citat: “It would never work” (Sansa, referišući se na brak sa Tirionom). Oh, itekako bi.

Ocjena: 4/5 (dajem joj ovako visoku ocjenu samo zbog režije, Sapočnika i nekoliko sjajnih trenutaka…posebno tokom prvog čina, inače je u pitanju solidna trojka, a možda čak i dvojka ako bismo sudili samo na osnovu napisanog teksta)

U nadi da ipak griješim i da će se pitanju Bijelih šetača ponovo vratiti u fokus u nekom trenutku tokom posljednje tri epizode, do sljedećeg ponedjeljka….

Monika Ponjavić / SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Beograd: Maturanti blokirali saobraćaj

AP

Snarky Puppy spremaju spektakl u Beogradu

DB

Apel hrvatskih poslodavaca: Zovite Srbe jer nema ko da radi!

DB

Srpski “delfini” kreću po zlato, olimpijsku vizu i 350 000 dolara

DM

Kad tattoo majstori pretvaraju ožiljke u umjetnost (FOTO)

DB

Naplata putarina u Njemačkoj je nezakonita!

AP

15 komentari

Blah Utorak, 30.04.2019., 00:15 at 12:15 am

Stanislave preterano se**š 😋

Odgovor
Nemanja Utorak, 30.04.2019., 01:19 at 1:19 am

Kul je Monika napisala clanak, ubacila clanak sa gamesofta u google translate i potpisala ga kao svoj… (;
A way to go… 👏

https://www.gamespot.com/articles/game-of-thrones-season-8-episode-3-review-and-so-i/1100-6466520/

Odgovor
Dani Utorak, 30.04.2019., 22:36 at 10:36 pm

Da li vam je žao što Night King nije non stop dizao i spuštao ruke?
Ne treba on da ubije Sersi. Ona je poslednja koju zlo želi da ubije i nije najpametnija već samo lukava. Da je najpametnija ne bi došla u situaciju da mora da se kreše sa jednim likom kakav je Juron Grejdžoj.
Ova epizoda je potpuno ok. Nije bajkovita već potpuno realna. Svetu se ne može ugoditi. Da je dobra govori i to što će svi gledati sledeću. Mnoge sam serije prekinula da gledam kad mi se nešto ne dopada. Probajte to je odlično.

Odgovor
Ljutic Utorak, 30.04.2019., 10:25 at 10:25 am

Klasican jedač go**a. Ali klasičaannnn…. Još se poštapala sa tuđim osvrtom, jer zaboga, nema na našim prostorima ljudi koji čitaju strane portale. Kolika potreba da budeš kul i pamentan, pa neverovatno! Da mi nije mrsko, sad bih izbacila delove gde sama sebi uskače u reč! I dok se autor orignalnog teksta i ova što ga je prevela pitaju zašto se u 3. epizodi nije razrešilo sve, a da se razrešilo, bilo bi zašto se sad sve odjenom saznalo, ja se evo pitam kad će neko objasniti tzv kritičarima da su oni one osobe koje nemaju talenat ni za šta drugo, osim da se**u po tuđem trudu, a kao što vidimo iz priloženog , ni to ne mogu da urade majstorski i sami. Dok čekamo sledeće tri epizode, ja se evo pitam kad će neki psihijatar razrešiti misteriju jedača go**na i dati im dijagnozu, da se ne potpisuju kao recezenti i kritičari? I kad će ljudi shvatiti da je neko nešto napisao jer je baš tako hteo. Tako mu se svidelo. Tako mu došlo. Matinova saga, njegova pravila, njegova želja, a svi ostali, nek lepo napišu neki svoj fan fikšn GOT-a, ili čak spin of pa ih lepo puste u etar i sačekaju recenzije svog savršenstva.

Odgovor
Shkene Utorak, 30.04.2019., 15:18 at 3:18 pm

Druže, stvar je u tome što ovo uopšte nije Martinova saga i baš je suprotno njegovim pravilima. Martin odavno ne radi na seriji i prepustio je posao dvojici scenarista koji su od serije napravili Dizni bajku sa hepi endom za glupake. Sve da se lakše proda tinejdžerima debilima koji se lože na Ariju i romansu izmedju Deni i Džona. Martin se javno ogradio od svega što se radi nakon što je on izašao, a izašao je baš zbog toga što su scenarsiti i režija hteli da prave holivudsko sranje, a ne nešto stvarno revolucionarno i za pamćenje. Naravno da ljudi koji su ušli u seriju jer im je ponudjeno nešto sasvim novo u odnosu na klasična proseravanja epske fantastike sada imaja puno pravo da se ljute jer im se prodaje naka druga priča.

Odgovor
Milan Utorak, 30.04.2019., 10:56 at 10:56 am

U danasnje vreme svako ima misljenje. Bolje predji na komentarisanje “Nemanjica”

Odgovor
Stomp Utorak, 30.04.2019., 12:49 at 12:49 pm

Slažem se sa tvojom recenzijom.

Ljudima je ok da se Arija pojavi odjednom i niotkud ubije glavnog negativca. Pa ovo je najbitniji trenutak u svih 8 sezona, valjda smo zaslužili da vidimo kako je došla u priliku da ubije NK-a.

Izgleda da bi ljudi bili zadovoljni tim da Arija samo nestane i pojavi se u zadnjoj epizodi noseću glavu Sersi Lanister, bez ikakvog objašnjenja i razrade. Valjda je ta pozadina i kompleksna radnja i suština ove serije i ono što je odvaja od akcionih filmova tipa Rambo.

Baš prazna priča sa hepiendom za široke narodne masta, a GoT je sve samo ne to

Odgovor
Milan Srijeda, 1.05.2019., 14:36 at 2:36 pm

Prvo, gde ti vidis hepiend, ili end uopste. Kraj je za jos 3 epizode. Vidim da jenpisac ove recenzije razocaran sto ispada da je Sersinu pravu i sto ce imati koristi jer su drugi stavili “grreater good” ispred licnih interesa. Da li to ide ka hepiendu? Ne, to je bas u stilu GOT. Ajmo dalje. Mjogi, ukljucujuci i autora recenzije, smatraju da je borba zivih protiv mrtvih bitnija od borbe za presto. 1. Previse diznijevsko-bajkovito gledanje, koje je serija zaobisla. 2. Serija se zove Igra PRESTOLA. Mozda vam je naslov dao nagovestaj sta je centralna prica. Mracan ambijent i slaba vidljivost? Epizoda se zove Long night, uz recenicu “The night is dark and full of terrors.” A i desava se u toku noci. Ono na sta ima osnova za zamerke je taktika, odnosno nedostatak taktike, koji je samo delimicno objasnjen impulsivnom reakcijom Deneris na pokolj Dotraka, koji su i sami glupo poginuli. Ta scena je dobra vizuelno, i za podizanje tenzijei straha, i pokrece neracionalnu reakciju Deneris, ali u osnovi su naivno poginuli, i tu fali malo bolje objasnjenje. Sto se tice smrti Night Kinga, da ga nije tako lako ubiti izbliza, ne bi imao potrebe da stalno stoji iza tolike vojske i ne bi se okruzio tolikim brojem mrtvihbkoje ne mozes lako ubiti. A vec kad je otisao od Dzona i onim osmehom je pokazao da jenpostao overcocky. Tu upada u klise svih negativaca, i to je isto nesto sto je uradjeno lose. Moglo se malo vise vremena potrositi na Teonovu smrt, a ne da se zaleti kao Dzejmi na Deneris, vec da napad bude smisleniji, za tako iskuskog borca. Najveca greska kod mnogih je sto su ovu bitku zamisljali kao poslednju i presudnu, iako je kraj prosle sezone i pocetak ove, kao i, opet se vracam na to, NASLOV SERIJE, govorio drugacije. Zato nisu mogli unovoj epizodi da poginu bitni likovi u vecem broju. To se cuva za 5. i 6. epizodu. A ocekujte da ce biti jos iznenadjujucih detalja.

Odgovor
bob rock Utorak, 30.04.2019., 14:42 at 2:42 pm

najkraći komentar:
“8 years of build up with the Azor Ahai Lightbringer & we get Arya killing the Night King I am so FUCKING disappointed in S8 Ep3 they just dont fucking care for the Game of Thrones lore”

Odgovor
Sirio Forel Utorak, 30.04.2019., 16:15 at 4:15 pm

Štovana autorko teksta,
Ne znam zaista kakvo ste razrešenje i kakav klimaks u ovoj epizodi očekivali ? Možda je Arja trebala da zadavi Kralja Noći, onako, lagano, “s pjesmom na usnama” što rekoše Nele i Nadrealisti jednom ? Još od prve sezone poznato je da hodače ubija vatra i opsidijan, a njihovog kralja “prizivača” valirijski čelik, a isto tako i da svi nemrtvi ginu ako se on ubije (pokušao Džon u Tvrdidomu pa nije uspeo). Baš me zanima kako bi ste Vi i gomila pametnjakovića sa sajta odakle ste preuzeli i preveli ovaj tekst režirali kraj Kralja Noći. Osećam da bi bilo epic, ali epic fail.

Odgovor
Peci Utorak, 30.04.2019., 20:22 at 8:22 pm

Kao što na jednom forumu reče jedan tip: epizoda mi je totalno sra*e zato što se nije desilo ono što sam očekivao. Pa sta ste očekivali dragi drugari?i kakav je to glupi argument da se nešto što se gradilo 7 sezona završilo u jednoj epizodi? Pa, u nekoj od epizoda poslednje sezone se nešto mora i završiti. Noćni kralj je stvoren ubodom valirijskog čelika /zmajskog stakla u srce ispod svetog drveta, umro je na isti način, istom vrstom oružja u isto mjesto na istom mjestu. Pomislio je da je besmrtan i to ga je ubilo. Ne znam zašto su se ljudi pretvorili u likove kojima sve što nije po njihovoj volji smeta i ne valja? Gledajte seriju i uživajte ako vam se sviđa, ako vam se ne svidja upalite neku drugu, dosta preseravanja više.

Odgovor
Zorana Srijeda, 1.05.2019., 02:06 at 2:06 am

Možda katarza Treće nije ono što je većina očekivala, ali moćna jeste.
Možda je Piščeva ideja, u početku, bila drugačija, ali, u odsustvu bolje, ova sasvim radi posao.
Arja jeste rođena za velika dela. Igla, ili ne, jasno je bilo da će običan svet napraviti razliku.
Kao neko bez lica ko čita kompulzivno, i ko zaključuje da je Igra jedno od najkompletnijih dela u istoriji književnosti, uživah u kadrovima. Jer je valjalo reči pretvoriti u pokret. A to nije mala stvar.
Nema savršenih. Ni zločinaca. Ni pravednika.
Kao neko ko je rastao uz Gospodara, shvatam da još mnogo toga nije ispričano.
A treba da bude.

Odgovor
MJ Srijeda, 1.05.2019., 03:23 at 3:23 am

Apsolutno se slažem, svako slovo. Ko god da je autor ovog teksta, svaka mu čast.

Odgovor
GoraN Srijeda, 1.05.2019., 12:46 at 12:46 pm

Ne razumem ljude kojima smetaju kritike drugih a u isto vreme su sposobni da kritikuju i pljuju po onome što im se ne sviđa.
Ako filmski kritičar napiše nešto što mu se ne sviđa to je njegovo mišljenje. Zar ne sme da misli drugačije od vas? Treba li pljuvati po osobi kojoj se ne dopada nešto što se vama dopada?
Hoćete li i mene pljuvati kad kažem da se serija bazirana na Martinovom delu pretvorila u karikaturu tog dela? Ako kažem da je serija mogla biti deleko bolja to ne znači da tvrdim da je ona loša. Naprotiv odlična je ali mi je krivo što je u nekim segmentima protraćen veliki potencijal. Da, mislim da je mogla biti bolja. Smem li to da kažem a da me veliki fanovi serije ne oteraju u tri lepe jer ne mislim kao oni da je serija savršena?

Odgovor
Marko Srijeda, 1.05.2019., 19:12 at 7:12 pm

meni je neverovatno koliko ljudi vole da pametuju. Svi se bolje znaju. Svi bogom dani selektori, reziseri, pisci, muzicari, politcari, generali… za tastaturom. Ako je protracen potencijal, lepo napravis svoju verziju, da drugi vide to savrsenstvo bez protracenog potencijala, i svakako ova sto je prevela tekst i autor originalnog ce naci mane, jer jbt, kako drugacije da budu kul? Svi vi kojima su poslednja dva serijala losa, okupite se, donirajte po 10€ , skupite kintu i napravite to remek delo. Nama glupim bice dovoljno ovo sto nam nude. P.s. I ne cudi me sto Martin ne zeli da napise nastavke, pa rastrgli bi ste Ga iako on ima potpuno pravo da sa svojim likovima radi sta hoce. Bas ste losi ljudi. Bas, bas.

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više