1.
Suviše toga se dogodilo da bih samo jednom događaju posvetio pažnju. Ako napišem nekoliko pasusa o Kondićevom radu, ode mi niz vodu nacrt Zakona o pozorišnoj djelatnosti. Ako pažnju ipak poklonim nacrtu, gdje će da mi se dene Kondiću Novače? Ukoliko nekako spojim obje teme u jednu ideju, šta ću sa himnom Univerziteta u Banjoj Luci? A šta sa nagrađenom predstavom Narodnog pozorišta RS? Ergo, broj po broj i put pod tabane…
2.
Dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci i dvostruki ministar finansija u prethodnim vladama RS Novak Kondić bio je jedan od kandidata za novoga rektora. Nada, kako reče Njegoš, nema prava ni u koga do u boga i u svoje ruke, pa se nadam da će Kondića i njegov tekst editor bozi sljedeći put pogledati, a ako se to već i ne desi, ondak se nadam da će Novak sam očistiti dunum jezičke prljavštine pod kandidatskim noktima. Cinik bi na drugom mjestu upitao: ako ovako piše program rada univerziteta, kakvi su mu tek radovi i knjige? Ako dekan fakulteta i kandidat za rektora napiše “Banja Lučki univerzitet” – onda je više nego neophodno govoriti o jednoj vrsti, kako već rekoh nekim drugim povodom, cerebralne nepismenosti. Ako se slučajno neka drvena advokatura javi sa prigovorom u kojem se veli da dekan ekonomskog nije isto što i dekan filološkog i da dekan filološkog sigurno ništa ne zna o dividendama, pa zašto bi dekan ekonomskog morao išta znati o prisvojnim pridjevima na “ski, ški i čki”, odgovor tužbe je sljedeći: ta pravila, kao i desetine drugih i sličnih, pripadaju osnovnom obrazovanju. Uostalom, ostali kandidati su to znali, pa bi trebao da zna i Kondić. Ako mu je jezik ovakav, kakva mu je revizija? Simbolima Univerziteta vratiću se još jednom, na kraju, u posljednjoj numeraciji. O Kondiću za sada samo ovoliko. Mada ni toliko nije zaslužio.
3.
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je na devetoj redovnoj sjednici nacrt Zakona o pozorišnoj djelatnosti RS. Ako je suditi po pravopisnim i gramatičkim greškama, nacrt je bez sumnje pisao Kondić, iako čaršija na mjestu “velikog majstora nacrta” vidi drugog dekana. Koji se nije kandidovao za rektora. Greške su, dakle, zabilježene. Kao i činjenica da umjetnički direktor mora imati 20 godina umjetničkog staža. Drugim riječima – namješta se ponovo. Ali, svima su, osim revnosnom Čavi, promakli članovi 13 i 14 u kojima se, konačno, kao da prethodno nije bilo dovoljno, vraća stara dobra cenzura. Predstave, po slovu zakona koji je u nacrtu, ne mogu imati uvredljiv sadržaj (ma šta to značilo), a Ministarstvo prosvjete i kulture odobrava programski rad pozorišta, odnosno – repertoar. Sreća pa je “Narodni poslanik” postavljen prije nekoliko godina. But than again…
4.
Kada smo već kod pozorišta bila bi istinska gre'ota ne spomenuti i ovo: na Festivalu monodrame i malih scena u Istočnom Sarajevu, u decembru prošle godine, prvo mjesto pripalo je predstavi Narodnog pozorišta Republike Srpske “Mrešćenje šarana”. Predstavu je, prema tekstu Aleksandra Popovića, režirao Egon Savin. U predstavi igra 11 glumaca: Željko Stjepanović, Anja Ilić, Boris Šavija, Aleksandar Stojković, Zlatan Vidović, Nikolina Jelisavac, Branko Janković, Sandra Ljubojević, Ognjen Kopuz, Rok Radiša i Bojan Kolopić. Prema tome, “Mrešćenje šarana” niti je predstava za malu scenu niti je monodrama. Ali, ko mari? Predsjednik žirija Festivala bio je Rade Simović. Simović je ujedno i dramaturg u Narodnom pozorištu RS. Toliko i o ovome.
5.
Kako bi se zvala stranka koju bi zajedno osnovali Stevandić dr Nenad i Nikola Špirić? Ponude u polja predviđena za odgovore.
6.
Novi pomoćnik ministra prosvjete i kulture RS neće biti direktor Dječijeg pozorišta RS Predrag Bjelošević. Novi pomoćnik biće ujedno i stari – Milica Kotur, iako je ona već u više od dva mandata v.d. pomoćnika. Malešević je, kažu, insistirao da i ovo mjesto pripadne DNS-u, iako je ono namijenjeno ocu trojičine koalicije. Bjelošević je na konkursu dobio najviše bodova, ali će konkurs biti poništen. I treba. Bjelošević je više od dvije decenije na čelu DPRS i jedan je od rijetkih direktora koji je napravio malo čudo u toj ustanovi. A s obzirom na to da su u kulturi mala čuda zapravo vazda velika, Bjeloševiću magarac u vidu pomoćničke fotelje uopšte ne treba. Ali pitanje je da li Ministarstvu treba Koturova? Pa, ako im treba Malešević, onda im zasigurno treba i Koturova. Zajedno tvore prazan skup. Ako su dolaskom Mutabdžije poslovi kulturni i prosvjetni vapili za Kasipovićem, onda sada isti ti poslovi vape za Mutabdžijom.
7.
Januarski broj Šikija-Mikija, časopisa koji se koristi u osnovnim školama Republike Srpske i koji košta tri marke, pun je pravopisnih i logičkih grešaka. Za analizu svake priče ili pjesme bi trebalo poviše vremena i hartije, ali recimo tek ovoliko: pjesmu Mraz potpisuje stanoviti F. B. Pjesma niti je cela, niti je lepa, što bi reklo staro zakeralo Popović. Jedan stih u šestercu, drugi u sedmercu, treći u petercu; redom, iz strane u stranu, ureničke neznajše pišu “sve oboj”, “nacrtaj ih i oboj”, “nacrtaj i oboj” umjesto jedino ispravnog – oboji; pisac nikakve pričice Pahuljica veznike rastavnih i izričnih priča odvaja zarezom. Jedna vježba traži od razigranog djeteta da zaokruži životinje koje se kreću nadesno i da oboji (piše “oboj životinje”) koje se kreću nalijevo. U zadatku je nacrtano vaistinu nekoliko životinja (sa preciznom definicijom leptira kao životinje!) koje žure i lijevo i desno, ali nacrtani su i gušter, zmija, kornjača i krtica koje idu gore ili dolje! Tri marke! Pamet je precijenjena. Programski savjet izdavača Šikija-Mikija čine Drago Branković (predsjednik), Petar Đaković, Mile Ilić i Pero Spasojević.
8.
Univerzitet u Banjoj Luci dobio je u novembru prošle godine himnu. Evo i teksta:
Generacije te grade
Sve nas veže ista nit
“U znanju je moć”
Otkrismo svi
Tvoje časti mi smo štit
Nek’ nam živi, vječno traje
Univerzitet, mudrosti hram
Banja Luka ponosna je
Nek’ se širi nauke plam
Nek’ nam živi, vječno traje
Cijeli svijet nek’ čuje za nas
Banja Luka ponosna je
Nek’ se čuje nauke glas!
Ako su nam dekani onakvi, a himne ovakve, nije ni čudo što je Lukač magistar, a Tegeltija docent. Ostaje još jedino da Žeks Cvijanović postane Rajko Kuzmanović.
Autor: Goran Dakić
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
2 0 komentara
Evo nam opet Gorana Dakica! I kako to i dolikuje ovom antibiotiku sirokog spektra djelovanja, dijeli lekcije svima i o svemu. On samara i lijevo i desno, ne samo da samara nego bogami i pljuje i pljucka. Htio sam da ga predlozim za rektora Univerziteta, ali bojim se da je bolje za nas da bude ministar kulture. Nevolja nova je,medjutim, sto se u javnosti s vremena na vrijeme pojavi natuknica da bi Mile mozda mijenjao Zeljku, a Dakic je upravo to – idealni predsjednik Vlade RS. On najbolje zna kako ovu zemlju, pardon entitet, izvuci iz ekonomske krize. Decko zna sve. Istina u novinarstvu je najslabiji, ali mu to ne smeta da iz dana u dan piskara po svim portalim koji mu dopuste da svoju svekoliku mrznju prema svakom u RS rasipa nemilice. Dosta te je Dakicu! Otidji malo u Dalj, odmori i sebe inas
Odlican tekst. Na zalost sve je ovako i jos gore. Posebno ova prica o casopisu u skolama. Katastrofa. A da ih sve treba pljuvati treba jos i gore. Jos vise ovih sto ih brane a drustvo nam unistavaju.