Youth (Italija), rež. Paolo Sorrentino
Okruženje u novom filmu italijanskog režisera Paola Sorentina (ita. Paolo Sorrentino) pod nazivom “Mladost” (eng. Youth), neodoljivo podsjeća na sanatorijum Berghof Manovog “Čarobnog brijega”. U “Čarobnom brijegu”, njegovom najznačajnijem djelu, veliki Tomas Man se bavi izolovanim pojedincem, izgubljenom dušom, kreativnim stvaraocem, te njegovom borbom protiv besmislenosti postojanja na šta su u velikoj mjeri uticali filozofi Artur Šopenhauer i Fridrih Niče, te kompozitor Rihard Vagner, pod čijim vođstvom je stvarao. Sorentinova “Mladost”, baš kao i “Čarobni brijeg” bavi se istim pitanjima i problemima. U njoj je sanatorijum zamijenjen velnes centrom, a kako se radi o švajcarskim Alpama, možda je to čak i isti prostor. Ne mari jer poenta leži u atmosferi kojoj ovo mjesto, mjesto usporene nostalgične reminiscencije nekada slavnih umjetnika, daje život. Velnes centar tako postaje neka vrsta sopstvenog čistilišta unutar kojeg ostarjeli kompozitor Fred Balindžer (eng. Fred Ballinger) kojeg igra Majkl Kejn (eng. Michael Caine), pretili Maradona (igrajući samog sebe), Mik Bojl (eng. Mick Boyle) neostvareni holivudski režiser (Harvey Keitel), pokušavaju da izađu na kraj sa samim sobom i svojom prošlošću. Lagani ritam filma nas kroz izlazak iz apatije glavnog lika uvodi u introspekciju, odvajajući nas od zemlje, od realnog, poput levitirajućeg budističkog monaha, jednog od brojnih živopisnih posjetilaca ovog odmaralšta, koji sam po sebi predstavlja odraz publike, nas koji priču pomno pratimo. Drugim riječima, “Mladost”, baš kao i “Čarobni brijeg”, predstavlja živopisnu simfoniju života i smrti.
Nedostatak ovog inače vizuelno bogatog i božanstvenog filma, leži u činjenici da se ovdje ipak radi o jednoj blijedoj kopiji Sorentinovog prethodnog filma, za koji možemo reći da je istinsko remek djelo. Riječ je naravno o njegovoj “Velikoj Ljepoti” (ita. La Grande Bellezza) iz 2013. godine za koju je, između ostalog (Golden Globe, BAFTA, European Film Awards itd.) dobio i nagradu “Oskar” u kategoriji Najboljeg stranog filma. Plagiranje samog sebe sasvim sigurno nije zločin, mnogi reditelji su to radili prije njega, međutim, upravo ta činjenica – ugledanje na veliku “Veliku ljepotu” – unižava vrijednost i značaj “Mladosti”, filma koji ne samo da svog prethodnika prati u stopu nego u tom procesu postaje čak i pomalo površan. Tako je i glavni lik, Fred Balindžer, modelovan prema svom prethodniku Gambardeli (Jep Gambardella), ostarjelom piscu, koji tumarajući ulicama Rima, u žalu za nekim prošlim životom, sreće razne likove i ličnosti iz svog života koji tokom filma neumorno preispituje. I jedan i drugi su naravno reinterpretacija Marčela Rubinija, glavnog lika filma “Slatki život” (ita. La Dolce Vita), kojeg igra Marčelo Mastrojani, što tako predstavlja jednu vrstu suptilnog omaža velikom Federiku Feliniju pod čijim uticajem Sorentino stvara.
Ukoliko zanemarimo ovaj gotovo neznatan nedostatak ili bolje rečeno nesposobnost režisera da se izbori sa ličnim uticajem i sopstvenim opusom, film “Mladost”, prepun interesantnih likova i čudnih situacija, koje ćete ispratiti s lakoćom, je zaista jedan od najboljih filmova prethodne godine, a i kako ne bi bio kada mu je uzor “Velika Ljepota”? Drugim riječima, prosječan film Paola Sorentinija je uvijek za klasu bolji od najboljih holivudskih izdanja. Ako imate priliku, svakako prošetajte do kina Palas i pogledajte ovu vizuelnu eksploziju ljepote u večernjim terminima od 19:00 i 21:30 časova.
Ocjena: 4.5/5
Tekst napisala: Monika Ponjavić
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.