Monika Ponjavić: “Igra prestola” – Zatišje pred buru

AND NOW HIS WATCH HAS ENDED

Šesta sezona počinje tamo gdje smo ostavili petu, sa tijelom beživotnog Džona Snoua ispod zidina Crnog zamka, u lokvi krvi i prvim tragovima nadolazeće zime. Ionako već napetu, i dovoljno srceparajuću scenu, dodatno je naglasilo i tužno zavijanje Džonovog jezovuka (inače potpuno nijemog u knjizi zbog čega je i dobio ime Duh), zatvorenog u neposrednoj blizini. Grebanje po vratima, te uporno zavijanje koje se prolamalo kroz vazduh poslužilo je kao signal Davosu da nešto nije u redu.

On tako postaje prva osoba koja stiže na mjesto brutalnog zločina. U šoku i nevjerici, kao između ostalog i dobar dio fanova prošle godine, Davos kao da ne može da vjeruje da je Džon, dječak koji ne samo da je sklopio primirje i tako spasio Slobodne narode, nego i preživio direktni susret sa Bijelim šetačima, mrtav. Ne možemo ni mi. Uz pomoć nekolicine „braće“ još uvijek lojalne svom zapovjedniku, Davos prenosi Džonovo tijelo na sigurniju lokaciju unutar izdajničkog kompleksa. Tu im se pridružuje i Ed, jedini od preostalih Džonovih prijatelja u blizini, pa samim tim i jedino poznato lice kojem Duh još uvijek navodno vjeruje. Tako je stvorena jedna interesantna grupa odabranih i voljnih da umru (ako baš ne postoji drugi izbor) za tijelo osobe kojoj mnogi duguju svoje živote; među njima tri bezimena pripadnika Noćne straže, Davos, Melisandre, Ed i Duh. Mala grupa, ali odabrana.

Na drugoj strani dvorišta, vidimo Alisera Torna, glavnog organizatora napada na Džona, u pokušaju da privoli ostatak Noćne straže „epskim“ govorom tokom kojeg je uspio, koliko-toliko pojasniti svoje motive: 1) Džon je dobio to što je tražio 2) jer Aliser nije imao drugog izbora s obzirom da su 3) Džonove odluke vodile Noćnu stražu u direktnu i neminovnu propast. Šta je tu je. Na kraju krajeva, šta se mora nije teško. U međuvremnu, po uspješnom oslobađanju izbezumljenog Duha (koji je upravo izgubio najvažniju osobu u svom životu) iz zatočeništva, Ed odlazi po pojačanje južno od Zida, u nadi da će Tormund imati sluha za novonastalu situaciju.

POVRATAK U VES DOTRAK

Deneris se vratila tamo odakle je krenula, a priča je dosegla pun krug.
Gledajući epizodu, i ovu scenu konkretno, očigledna razlika uspostavljena između Deneris Targarijen i Tiriona Lanistera postala je još očiglednija. Pod uslovom da se našao u istoj situaciji, Tirion garantovano ne bi prestao sa pričom sve dok se do kraja scene ne bi nametnuo kao vlasnik ove nove Dotraki horde.

Međutim, Deneris nije Tirion. Njena taktika – da ne progovara i ne otkriva svoje trikove, u ovom slučaju poznavanje jezika, do onog trenutka kada to apsolutno mora – je dijametralno suprotna i njen uspjeh zavisi isključivo od spleta okolnosti pod kojim je odluka donešena. Ovaj put, za razliku od fantastičnog momenta u trećoj sezoni kada joj je poznavanje jezika omogućilo ne samo kupovinu „Neukaljanih“ bez ikakvih uloženih sredstava nego i satisfakciju prženja Kraznisa mo Nakloza na zmajevoj vatri, isti trik nije urodio istim plodom. Otkrivanjem svog identiteta, kao Drogove udovice, Deneris je uspjela da se spasi silovanja, pa čak i potencijalne smrti ali je zauzvrat dobila Doš Kalin. Kako to nije, kao udovica Kala Droge, znala, odnosno kako je to uopšte zaboravila, ostaće vječna misterija.

Uglavnom, Doš Kalin je vladajuća grupa unutar društvene hijerarhije Dotrakija, sačinjena iz udovica ubijenih kalova, koje u svojstvu vidovnjakinja i vračara presjedavaju Ves Dotrakom, svetim gradom ovog naroda. Naš prvi susret sa Doš Kalinom desio se u prvoj sezoni, i to u epizodi „Zlatna kruna“ (eng. Golden Crown), kada je Deneris dobila zadatak da pojede sirovo konjsko srce kako bi pripadnice ovog reda mogle da joj predskažu budućnost. Tom prilikom, nakon uspješno izvedenog zadatka, Deneris je pored toga što je postala miljenica svog plemena, dobila i informaciju da će njihov sin Rego (označen kao „Stallion who mounts the world“) biti veliki osvajač čiji se dolazak dugo predskazivao u Dotraki istoriji. Međutim, sudbina ju je odvela u drugom pravcu, na put gubitka ne samo djeteta nego i muža, čijom je smrću sada osuđena ili na priključivanje ovom svetom redu ili na smrt, u slučaju da odbije. Ali kako je ovdje ipak riječ o Deneris Targarijen ono što možemo sasvim sigurno očekivati jeste treća opcija, najizvjesnija od svih. Drogon ex machina.

BEZUMLJE U DORNU

Nakon loših kritika povodom nespretnog tretiranja jedne od najinteresantnijih priča „Pjesme leda i vatre, a koje je serija pretrpila tokom prošle godine uvođenjem likova takozvanih „Pješčanih zmija“, vanbračnih kćerki neprikosnovenog Oberina Martela, činjenica da su se tvorci serije, Beniof i Vajs, uopšte odlučili na povratak u Dorn, iznenađuje. Da iznenađenje bude još veće, kraljevska porodica je tokom ovo epizode u potpunosti izbrisana sa lica zemlje. Naravno, ostaju nam Oberinove kćerke (kakva utjeha, kakva radost), međutim, srž i jezgro ove čuvene, neustrašive i legendarne porodice, su zajedno sa Doranom Martelom sada zauvijek izgubljeni, baš kao i smisao Dorna koji sada izgleda više kao neka farsa, odnosno, parodija na ono što je Dorn trebao biti i predstavljati unutar tkiva serije. Slijedi kratki čas istorije.

Kuća Martel je jedna od Velikih kuća Vesterosa. Ova porodica je vladala (od večeras koristimo prošlo vrijeme) poluostrvom Dorn na krajnjem jugu kontinenta iz svog zamka, Sunčevo koplje, odnosno Sanspir (eng. Sunspear). Njihove riječi – Nepokoreni, Nesavijeni, Nesalomivi – odnose se na vrijeme takozvanog „velikog osvajanja“ Egona Targarijena, kada su sve kuće, pa samim tim i zemlje kojima su vladale, izgubile svoju nezavisnost, sve osim kuće Martel kojoj je jedinoj pošlo za rukom da izađe kao pobjednik u ratu sa zmajevima, pri tom zadržavajući pravo na svoje kraljevske titule. Tako smo do juče imali dva princa u Vesterosu, princa Dorana i princa Tomena, budućeg kralja. Svi ostali kraljevi, kraljice, prinčevi i princeze su po uspješno završenoj opsadi Vesterosa degradirani u lordove i dame, čak i porodica Stark, koja je, i pored snažnog i silovitog otpora pruženog Targarijenima, ipak pokleknula tih davnih godina na Torenovom trgu.

Članovi porodice Martel su se tako, usljed hrabrosti i spretnosti koju su pokazali u borbi sa osvajačima, nametnuli kao odlična prilika u kontekstu sklapanja novih, ugovorenih brakova i veza koje će Vesteros držati čvrsto na okupu. Upravo iz tog razloga – spajanje i tradicionalan odnos porodica Martel i Targarijen uspostavljen putem braka – večerašnje ubijanje Dorana Martela nije imalo nikakvog smisla. U knjizi (a i u seriji tokom prošle sezone) princ Doran Martel je imao plan. Taj plan je podrazumijevao osvetu Lanisterima (za smrt Elije i Oberina) suptilnim uticanjem na političko stanje u državi pružanjem nedvosmislene podrške Deneris Targarijen, i to kroz njen eventualni braka sa Kventinom Martelom, Doranovim sinom. Ideja je dakle bila olakšati Deneris Tragarijen uspon ka tronu. Međutim, u seriji, Kventin se nije ni spomenuo a kamoli pojavio. Doranov plan iz prethodne sezone (čiji sadržaj ni Elarija nije saznala iako joj je bilo nagovješteno) ostao je samo riječ na ekranu kojoj se nažalost više nikada nećemo vratiti. Umjesto detaljno razrađene prevare nezapamćenog majstora obmana i kompleksnih taktika dobili smo narativni preokret lišen logike, po kojem je nevječana udovica koja čak i nije Martel, u želji da osveti smrt svog ljubavnika, odlučila da ubije njegovog voljenog brata i nećaka, jedinog preostalog nasljednika ove legendarne porodice.

Jedno je sigurno, čak i da Elarija ova ubistva planira iskoristiti kao sredstvo putem kojeg će okriviti Lanistere (što bi moglo funkcionisati jedino da su Džejmi i Bron ostali u Dornu gdje bi krivica sasvim sigurna pala na njih), uvlačeći ih tako u rat koji će ih dodatno oslabiti ako ne i uništiti, činjenica da je iskoristila Dorana, Tristana i Hotu da to postigne, nam govori da se Oberin sasvim sigurno prevrće u grobu.

CRVENA ŽENA

Za mnoge je ovo novo otkriće, o kojem se po internetu špekulisalo nadugo i naširoko, bilo apsolutni šok, međutim, s druge strane, za nas koji smo već neko vrijeme upoznati s pričom, ova scena bila je samo potvrda da su naše teorije, kako se ispostavlja, ipak bile tačne.

Kako ne bi bilo zabune, važno je naglasiti da sama scena ili, bolje rečeno, situacija kojoj ste posvjedočili ne znači da je Melisandra rapidno ostarila pred vašim očima, niti da joj je niz neuspjeha vezanih za Stanisa, princezu Širin i Džona oduzeo mladost i vitalnost, ne. Istina je zapravo mnogo jednostavnija.

Melisandra ima preko 200 godina. Nekoliko dekada gore dole. Koliko tačno, niko ne zna sa sigurnošću. Ako ste primijetili, a tome je u knjigama pridana velika pažnja, Melisandra oko vrata obično nosi ogrlicu (iako je do sada bilo nekoliko takozvanih grešaka u kontinuitetu) ukrašenu velikim crvenim rubinom koji s vremena na vrijeme sija jarkom, crvenom svjetlošću. Mnogi fanovi su teoretisali da upravo taj rubin posjeduje određena natprirodna svojstva putem kojih Melisandra uspijeva da prikrije, odnosno zamaskira svoj pravi izgled. U pitanju je takozvana tehnika „privida“ ili „opčaranosti“ (eng. glamouring) koju je ona do sada, u par navrata već koristila.

Prije svega, u slučaju Mensa Rajdera koji je u knjizi spašen od lomače tako što je Melisandra stvorila privid po kojem je u trenutku pogubljenja, većina prisutnih vjerovala da je čovjek spaljen na lomači Mens, umjesto Retlširt, koji je to veče izgubio život. Mens, u tijelu Retlširta, a sada prerušen u Abela pjevača, se trenutno nalazi u Vinterfelu, na tajnom zadatku, a po naređenju Stanisa i Džona. Uglavnom, serija je tokom prošle sezone, s ciljem pojednostavljivanja ove kompleksne sage, otišla u sasvim drugom smjeru, potpuno ignorišući ovaj element priče. Mens je mrtav. Retlširt je mrtav.

Tajni zadaci u Vinterfelu ne postoje, ružičasto pismo nije napisano, a ni svita Sjevernjaka odanih porodici Bolton se ne gosti unutar zidina našeg omiljenog dvorca jedući pite napravljene od mesa Volderove djece. Svi aspekti ove priče se dakle ignorišu, izuzev Melisandrinih godina, izgleda i sposobnosti. S kojim ciljem? Još uvijek je rano za predviđenja jer ne znamo u kom pravcu priča ide, ali šanse su da će ovaj mali preokret poslužiti u spašavanju Džona. Postoji par teorija ali, kako vas ne bih dodatno bunila, ostaviću to za neki drugi put, ili možda već za sljedeću recenziju, nakon što vidimo u kom pravcu će se priča Brena Starka ove sezone kretati, jer Bren i Brinden Rivers (Bloodraven) bi mogli imati neke veze s tim.

SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

Najbolje za kraj.

Ako zanemarimo činjenicu da se Sansa, žena koja je bila spremna skočiti sa zidina Vinterfela u sigurnu smrt kako bi izbjegla ponovni susret sa Remzijem Boltonom, ustručavala hladne vode tokom bijega pred Remzijevim vojnicima i da je Teon, ranije poznat kao Rik, bio taj koji ju je konstantno gurao naprijed, i ako zanemarimo činjenicu da su Remzijevi psi, u dva kadra tokom napada, nestali kao rukom odnešeni, ovo je bila dobra scena. Zapravo najbolja u cijeloj epizodi. Brijena je konačno stigla na vrijeme da spasi Sansu od daljeg zlostavljana. Čak je i Teon pomalo došao sebi a Podrik poprimio obličje pravog štitonoše. Podsjećanje na zakletvu koju je dala Ketlin Stark, uz mač (napravljen simbolično od dijelova mača Neda Starka) koji je dobila od Džejmija Lanistera na poklon uz obećanje da će spasiti Sansu, je bio zaista dirljiv trenutak, kao i Sansino nepoznavanje tradicije usljed preranog gubitka roditelja koji prosto nisu imali vremena da je istoj poduče. Sve u svemu, srećan kraj za Sansu i čini se konačna pobjeda. Mala ali vrijedna. Sjever pamti!

NAJBOLJE OD EPIZODE
-Rasplet situacije za Sansu Stark.
-Sve vezano za događaje oko zida, posebno šale na Edov račun.
-Veris & Tirion, fantastični duo.
-Otkriće o stvarnom Melisandrinom izgledu.

NAJGORE OD EPIZODE
-Greška u kontinuitetu vezana za ogrlicu Melsandre od Ašaija (u par scena vidimo Melsandru bez ogrlice u svom tijelu tridesetdevetogodišnje glumice Saris can Huten)
-Protok vremena u Dornu i činjenica da “pješčane zmije” mogu postojati na dva mjesta u isto vrijeme, i činjenica da je vijest o smrti princeze Mirsela do Dorna stigla brže nego što je svita koja ju je otpratila stigla od doka do bašte unutar dvorca. I zašto je Tristan ostao sam na brodu nasred mora? Zar nije logičnije bilo da se priključi Džejmiju i Mirseli na čamcu za glavni grad Vesterosa? Što duže razmišljate o ovoj priči to vas glava više boli. Idemo dalje.
-Prsten u plastu sijena. Ni Golumu ovo ne bi pošlo za rukom.
-Amnezija Deneris Targarijen koja je zaboravila da udovice Dotraki Kalova čeka Doš Kalin
-De facto ne prepoznavanje Deneris Targarijen kao žene i udovice Kala Droge, o kojoj cijeli Esos već godinama žamori. Kakav propust za Kala Mora.
-Priznanje Sersi Lanister da je čudovište. Ako imalo poznajete Sersi onda znate da se ovo nikada, ali nikada ne bi desilo. Sersi je oličenje samozadovoljne, okrutne, sebične, narcisoidne i sujetne žene što ovo njeno suočavanje sa samom sobom u potpunosti stavlja van njenog lika, bez obzira na očiglednu ljubav koju osjeća prema svojoj djeci.
-Traćenje lika Džejmija Lanistera kojem čak ni spašavanje fijaska zvanog Dorn nije pošlo za rukom. Kakav besmislen put na jug.
-Paljenje flote u Mirinu kako bi nekad tokom sezone Grejdžoj brodovi došli kao kec na desetku.

Najbolji citat: „I am not blind, nor deaf. I know you all believe me weak, frightened, feeble. Your father knew me better. Oberyn was ever the viper. Deadly, dangerous, unpredictable. No man dared tread on him. I was the grass. Pleasant, complaisant, sweet-smelling, swaying with every breeze. Who fears to walk upon the grass? But it is the grass that hides the viper from his enemies and shelters him until he strikes.” Iako ove riječi nisu izgovorene u epizodi “Crvena žena”, one vam možda i najbolje mogu dočarati ko je Doran Martel zaista bio, te kakav je odnos gajio sa svojim mlađim bratom Oberinom. Počivajte u miru. Poginuli ste uludo.

Najbolji citat (iz epizode): “Edd is our only chance. It's a sad fucking statement that Dolorous Edd is our only chance.”

Sve u svemu, ako zanemarimo knjigu na kojoj je serija bazirana (što je nama koji smo je pročitali zaista teško iako dajemo sve od sebe da ova dva medijuma posmatramo kao zasebne jedinke) i ako se skoncentrišemo isključivo na kanon koji je sama serija uspostavila, dolazimo do zaključka da je, samo tokom prve epizode šeste sezone, ona, u više navrata, uspjela samu sebe demantovati. Postojanje ovog paradoksa tako ne sluti na dobru sezonu. Međutim, bez preuranjenih zaključaka, trebamo ostati pozitivni jer na kraju krajeva uvijek nam ostaje prekrasna fotografija, sasvim solidan humor, odlični efekti, Bron, Ed I Tormund, te Sjever, a on obiluje odličnim likovima i još boljim pričama.

Ocjena: 3/5
Tekst napisala: Monika Ponjavić

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.