Kultna rečenica “Stvari koje radimo zbog ljubavi” (eng. Things we do for love) je svoj život započela onog trenutka kada ju je Džejmi Lanister, u želji da sačuva i nastavi svoj nezakonit odnos sa sestrom blizankinjom, Sersi Lanister, iskoristio kao opravdanje za bacanje osmogodišnjeg dječaka, Brena Starka, sa vrha tornja u prvoj epizodi “Igre Prestola” što je konflikt koji je ujedno označio i sam početak priče. Ista ta rečenica jeste fokus i ove epizode jer u terminologiji “Igre prestola” ona sada postaje slogan koji nam govori da je lično ujedno političko i da je političko neizbježno lično. Samim tim možemo zaključiti da je osma epizoda šeste sezone pod nazivom “Niko” (eng. No One), posvećena svim onim likovima koji se neće libiti ničega što iz ljubavi prema porodici, imenu, kući, časti, što iz ljubavi prema svom narodu ili prema pojedinicima koje vole. Epizoda takođe služi i kao podsjetnik da u feudalnom društvu, kakvo je uspostavljeno u Vesterosu, privrženost iz ljubavi nerijetko vodi ka katastrofi i patnji koja se osjeća diljem zemlje i koja itekako utiče na sve njene stanovnike a ne samo one koji će u ime ljubavi počiniti najgora zlodjela. Demonstraciju ove ljubavi o kojoj govorimo, te njihove snažne pripadnosti nekome ili nečemu, u večerašnjoj epizodi najradikalnije su pokazali Džejmi Lanister, Brinden “Crna Riba” Tali, Arja Stark i Sandor Klegejn.
DŽEJMI LANISTER
U Brzorječju nam se pruža prilika da prisustvujemo situaciji koja u dobroj mjeri za cilj ima izazvati osjećaj već viđene scene, odnosno proizvesti deja vu kod publike. Edmjur Tali, preuzimajući ulogu Džejmija Lanistera iz druge sezone, odnosno Džejmi Lanister preuzimajući ulogu Ketlin Tali, stoje kao podsjetnik da će Džejmi, baš kao i Ketlin učiniti sve da zaštiti ljude koje voli. Za Ketlin je to bilo puštanje smrtnog neprijatelja na slobodu, greška koja će je koštati svega, dok je za Džejmija to bio govor o najgore čuvanoj javnoj tajni u Vesterosu. Ne ulazeći sada u problematiku njegovog govora, niti u karakterizaciju njegovog lika, motivaciju i slično, o čemu je bilo govora u prethodnim recenzijama, činjenica da Džejmi više nema šta da izgubi osim Sersi, te da je zbog nje propustio jedinu šansu za iskupljenje govori sama za sebe.
S druge strane, šta je bila prelomna tačka koja je Edmjura nagnala na odlučujući potez, da li obećanje o skorom viđenju žene i djeteta, ili previsoka cijena časne borbe, nije u potpunosti jasno. Koristeći ljubav kao svog keca u rukavu, te lik i djelo Kejtlin Stark kojoj se za njenog života divio, Džejmiju je pošlo za rukom da nagovori Edmjura da bez puno borbe preda svoju kuću predaka Lanisterima i tako osigura sigurnu smrt svog strica.
BRINDEN “CRNA RIBA” TALI
Titula najdosljednjijeg lika ove epizode svakako pripada Brindenu “Crnoj Ribi” Taliju koji i pred ogromnim pritiskom bez borbe nije planirao napustiti svoj dom. Za neke stvari se ipak vrijedi boriti pa čak i pod cijenu odbijanja pomoći kćerki njegove voljene Ket. Pored ljubavi prema svom domu i imenu, ovdje je najviše riječ o ponosu i drugoj šansi koju Brinden Tali odlučuje iskoristiti za iskupljenje zbog navodnog bježanja sa “Crvene svadbe” (u knjizi on svadbi naravno nije ni prisustvovao tako da se na svu sreću neće ni morati iskupljivati). Koristeći Džejmijevu blagonaklonost i ulazak u Brzorječje kako bi privolila Brindena za Sansin cilj, Brijena daje sve od sebe. Daje i gubi jer predati se Lanisterima bez borbe nikada nije bilo u opisu ličnosti Ketlininog strica. S mačem u rukama, braneći svoj dom od kuće koja mu je masakrirala porodicu, još jedan od velikih likova koje smo voljeli gubi svoj život, gotovo uludo i bez razloga. Prateći analogiju i zlatno pravilo “Igre prestola” po kojoj se smrt kojoj nismo posvjedočili nije ni desila, zaključiti da Brinden Tali nije ni poginuo ne bi bilo toliko pogrešno. Međutim, kako je ovdje riječ o šestoj sezoni i činjenici da se treba rješavati viška likova, ostaje nam samo da mu poželimo laku zemlju.
ARJA STARK
U Bravosu i ove sedmice prisustvujemo svojevrsnom paradoksu gdje se Arja, hladnokrvni ubica, opire ubijanju po naredbi (nešto ka čemu je sezonama svjesno težila) ili bolje rečeno, ubijanju po nalogu Boga, istovremeno dokazujući da će ubiti bez problema ako to znači povratak identiteta i lične slobode. U bijegu pred Terminatorom, poznatom i kao Vejf, Arja odlazi u svoje tajno skrovište, u potrazi za “Iglom”. U ovoj tami, dva učenika Mnogolikog Boga – odlučna Vejf i Niko – bore se do smrti, koja se kao i u slučaju “Crne Ribe” Talija i ovaj put dešava izvan našeg vidokruga. Međutim, dokaz o njenoj smrti, u vidu lica koji Arja donosi u “Kuću crnog i bijelog” kao danak Bogu kojem ne može služiti, služi kao jasan signal da je iritantna Vejf konačno mrtva. Na opšte iznenađenje, Džaken ovu vijest prima sa izvjesnom dozom zadovoljstva, kao da mu je laknulo gotovo jednako kao i nama, publici. Ova neobična reakcija za sobom povlači niz pitanja, među kojima je najznačajnije ono koje na površinu izlazi u trenutku kada pokušate da uporedite petu sezonu sa šestom. Knjigu ovaj put nećemo ni spominjati.
Dakle, pred sami kraj pete sezone, neposredno nakon ubistva Merina Trenta iz osvete, Arja saznaje da Džaken nije Džaken što je sasvim logično uzevši u obzir da se ovdje radi o kultu Mnogolikog Boga čiji su podanici Niko. Kada malo bolje razmislite, čitava poenta Bezličnih jeste njihovo zahtijevanje da položite svoj identitet ovom kultu, da napustite sve svoje zle misli, da se odreknete patnje i postanete čovjek bez lica, bez identiteta. Ova tema, kao što je već rečeno, dobija na značaju krajem pete sezone kada prestravljena Arja povlači mrtvo Džakenovo lice iza kojeg se nalazi drugo lice, iza kojeg se nalazi treće lice, četvrto, peto i tako u nedogled. Međutim sada, tokom ove sezone, pisci serije su se odlučili na krajnje nelogičan potez – da izgrade priču oko lične netrpeljivosti, kivnje i mržnje koju Vejf, iz nepoznatih razloga, gaji prema Arji. Gotovo kao da Vejf nije Niko nego ipak Neko, i to, ni manje ni više nego neko iz prošlosti Arje Stark. Pored ovog jednog (a sada i drugog) neodbačenog identitetiteta, pisci serije su takođe odlučili da se vrate ideji po kojoj je Džaken samo Džaken, te da je on sam vođa kulta i jedina osoba koja, pored Vejf, živi u “Kući Bijelog i Crnog”.
Iako vrlo nelogično, ipak ništa od gore navedenog nije toliko značajno koliko otkriće da je po ubistvu Vejf, Arja stekla svoje mjesto u “Kući Crnog i Bijelog”, da je ubistvo jednog od Bezličnih njen lični uspjeh, te da će joj Džaken kao nagradu za to, ipak dodijeliti status Nikoga. Ovo naravno, ni pored dobre volje da okrenemo glavu i zažmirimo na određene propuste, nema ama baš nikakvog smisla. Biti Niko ne podrazumijeva demonstraciju ličnih sposobnosti ubijanja, a kamoli ubijanja jednog od svojih. Radi se o sposobnosti napuštanja identiteta, polaganja sebe kultu smrti, oba zadatka u kojima je Arja podbacila zbog čega je na kraju nagrađena. Niti je uspjela da se riješi svog identiteta, niti je uspjela da izvrši naređenje i ubije lejdi Krejn. Jedino što joj je pošlo za rukom jeste ubistvo člana kulta smrt kojem je htjela pristupiti. Da li je to bio test? Džakenov osmjeh na kraju scene je vrlo misteriozan, utoliko da se postavlja pitanje ko je uopšte Džaken i šta je njegov krajnji cilj s Arjom bio? Da li je sve ovo bio test, jedna vrsta treninga koja je za cilj imala spremiti Arju za borbu koja tek dolazi. I naposlijetku, da li je moguće da je trening započeo još onda u Vesterosu, na dvoru kada je Arja počinjala da hoda koracima pravog ubice. Da li to onda znači da je Džaken, kao što su mnogi fanovi teoretisali, ipak Sirio Forel, čiju smrt takođe nismo vidjeli na ekranu?
SANDOR KLEGEJN
Ako po stranu stavimo sve neukusne trenutke od kojih je ova scena satkana, a bilo ih je na pretek, u kontekstu same epizode, prepune dosadnih šala i pošalica, možemo doći do zaključka da se ipak radi o možda čak i najboljem dijelu epizode. Iz ljubavi prema vođi hipi komune Vesterosa koji mu je podario dom i određenu vrstu spokoja, kao jedini preživjeli član surovog masakra, Sandor Klegejn kreće na krvavi pohod osvete. U roku od samo par minuta broj poginulih dostiže četiri. Pobješnjelog Sandora ništa ne može zaustaviti, osim naravno Berika Dondariona, čovjeka kojeg je već jednom ubio. Činjenica da je Berik živ ne bi trebala iznenaditi, međutim, ako govorimo u kontekstu knjige, ovo nam je svima konačna potvrda da se nemrtva Kejtlin Stark ipak neće vratiti na male ekrane. Možda je tako i bolje. Uzevši u obzir da su se, samo ove sezone, u život vratili Džon, Bendžen i Sandor, njen povratak bi bila kap u ionako prepunoj čaši.
NAJBOLJE OD EPIZODE
-Odlučnost Brindena Talija
-Dio govora Džejmija Lanistera
-Razmjena između Sandora, Berika i Torosa
-Dosljednost u insistiranju na značaju Sandora Klegejna u nadolazećem ratu. Kakva li će njegova uloga biti u cijeloj toj priči?
-Sloboda Arje Stark. Sloboda da ubije Voldera Freja u jednoj od narednih epizoda.
-Tužni, gotovo melanholični rastanak naboljeg tandema “Oluje mačeva”. Pustivši Brijenu i Podrika na slobodu, Džejmi je demonstrovao mogućnost eventualnog iskupljenja koja, kako stvari stoje, isključivo zavisi od toga što će Sersi uraditi u naredne dvije epizode. Kako se Džejmi, zbog Brijene i Sanse, u knjizi već oprostio sa voljenom sestrom, postavlja se pitanje čemu ovoliko insistiranje na njegovoj zaluđenosti majkom kraljicom? Da li je konačni cilj ove sulude karakterizacije dovesti Džejmija u takvo stanje koje bi trebalo da evocira njegov odnos sa Erisom? Sasvim je sigurno da je glasina o kojoj je Kajburn govorio divlja vatra koju Sersi planira uptrijebiti tokom finala, što je Bren vidio u jednoj od svojih vizija, rame uz rame sa vizijama iz prošlosti kada Džejmi ubija pomahnitalog Erisa. Ako Tomen pogine tokom ove sezone, a sve su prilike da hoće, to znači da će se proročanstvo o mlađem bratu uskoro desiti. Kada nadživi smrt svoje djece, mlađi brat će joj okončati život. Ukoliko Sersi odluči zapaliti Kraljevu Luku, da li će Džejmi smoći snage da uradi ono što je potrebno i ubije svoju voljenu sestru, po istom principu po kojem je ubio i svog kralja? Držimo fige.
NAJGORE OD EPIZODE
-Arja je preživjela višestruke ubode u stomak a pri ruci joj se našao hirurg prerušen u glumicu. Baš zgodno.
-Banalizovanje Bezličnih.
-Nesposbnost najboljih ubica da ubiju djevojčicu.
-Sve vezano za Mirini s akcentom na Verisovu “tajnu misiju” (povratak u Dorn i pakt sa Elijom Martel sakloni nas bože) i Tirionove viceve.
-Beskončani fileri koji se, kako vrijeme odmiče, gomilaju nemilice.
-Smrt Brindena “Crne Ribe” Talija.
-Džejmi-Sersi dinamika, odnosno Džejmijeva nerealna ljubav prema Sersi koja postaje njegova jedina motivacija u opsadi Brzorječja. Ova želja da se vrati svojoj sestri postaje sve bizarnija jer u potpunosti negira Džejmija koji gubi kontrolu nad svojim radnjama.
-Uspostavljena dinamika između Džejmija i Brijene koja je zaključno s ovom epizodom vjerovatno najbizarnija scena koju smo imali prilike vidjeti u ovoj seriji do sada. Razgovor počinje otkrićem da je Sansa pronađena i spašena, što je zakletva koju su i Brijena i Džejmi dali Ketlin Stark, te jedan od razloga zbog kojih je Džejmi odlučio da dio Nedovog mača pokloni Brijeni. Kao i u situaciji sa Džakenom i ovdje nailazimo na problem jer su pisci serije sada odjednom odlučili promijeniti Džejmijevo mišljenje o cijeloj situaciji sa Sansom. Ako se sjećate, Džejmi Brijenu zadužuje mačem nakon Džofrijeve smrti, odnosno nakon što je Sersi optužila Tiriona za Džofrijevo ubistvo. Samim tim, Džejmi je već tada znao da Sersi krivi Sansu i Tiriona za smrt svog sina. Uprkos tome, Džejmi Brijenu zadužuje da zaštiti Sansu a Tiriona oslobađa iz zatvora. Sada, dvije sezone kasnije, Džejmi kao da je zaboravio redoslijed odigranih događaja jer da nije, nikada mu ne bi palo na pamet da kaže kako Sersi želi Sansu mrtvu; on to već zna i taj podatak mu do sada nikada nije predstavljao problem. Da stvar bude gora, odmah po direktnoj prijetnji po Sansin život, Brijena zahtijeva susret sa Brindenom kako bi ga nagovorila da da vojsku Sansi koja želi povratiti Vinterfel iz ruku Boltonovih. Otkriti Džejmiju ovaj podatak je vrlo neozbiljno s njene strane, pogotovo u kontekstu novonastale situacije, jer Džejmi je u Brzorječju upravo iz tog razloga – da spriječi pobunu. Brzorječje je nakon “Crvenog vjenčanja” pripalo porodici Frej, baš kao što je Vinterfel pripao porodici Bolton, simpatizerima krune. Ako se Talijevo postojanje u Brzorječju čita kao pobuna zar Sansina želja da povrati Vinterfel nije ista stvar?! Zar to ne znači da će Džejmi Lanister, već sljedeće sedmice, sa svojom mnogobrojnom vojskom, krenuti put Vinterfela da pruži pomoć svom savezniku, Remziju Boltonu? Na kraju krajeva, prateći ovu analogiju, to bi bila jedina logična stvar, osim ako se Džejmi već sada nije poželio svoje sestre pa negdje usput odluči da Vinterfel ipak nije vrijedan ni vremena ni živaca, što će najvjerovatnije i biti slučaj koji priliči ovom bizarnom svijetu.
-Izgubljena Brijena koja je izgleda zaboravila da je mač koji nosi napravljen od Nedovog “Leda” i da, ako već treba da ga pokloni nekome, treba da ga pokloni Sansi Stark.
-Besmisao prikazivanja opsade Brzorječja koja pored toga što se nije desila, nas nije ni odvela nigdje.
-Gdje su preživjeli jezovuci i da li ćemo ih ikada vidjeti? Šta se dešava sa Najmirijinim čoporom i zašto se Duh od druge epizode uopšte nije pojavio?!
-Frustracija izazvana propuštanjem najboljih događaja koji se tokom ove sezone uglavnom dešavaju van našeg vidokruga.
-Struktura epizoda – počinjemo na jednom mjestu gdje i završavamo dok se između ove dvije tačke fileri smjenjuju naizmjenično – koja se uporno nastavlja.
ZA KRAJ
Gledajući retrospektivno, s izuzetkom epizode “Vrata” (eng. The Door), šesta sezona “Igre prestola” se ispostavlja kao apsolutni gubitak našeg vremena. Nadajmo se da će nam posljednje dvije epizode (ako zanemarimo Pitera Bejliša koji će sljedeće sedmice na krilima vjetra spasiti Sjever) nadoknaditi izgubljeno vrijeme. U međuvremenu, dok čekamo da se u “Igri prestola” konačno nešto (smisleno) desi, pogledajte odličnu treću sezonu Peni Dredful (ako već niste), seriju koju s punim pravom možemo proglasiti najboljom na televiziji trenutno.
Najbolji citat: “I am not No One. I am Arya Stark of Winterfell. And I am going home.”
Najbolji citati iz knjige koji svjedoče o tome ko je Džejmi Lanister:
“Ser Jaime?” Even in soiled pink satin and torn lace, Brienne looked more like a man in a gown than a proper woman. “I am grateful, but…you were well away. Why come back?”
A dozen quips came to mind, each crueler than the one before, but Jaime only shrugged. “I dreamed of you,” he said.” – “Oluja mačeva” (eng. A Storm of Swords), 2000.
“I know”, Jaime said, “there has been a white raven from the Citadel. Winter has come.”
“No, my lord. The bird was from King's Landing. I took the liberty…I didn’t know…” He held the letter out.
Jaime read it in the window seat, bathed in the light of the cold white morning. Qyburn's words were terse and to the point, Cersei's fevered and fervent. Come at once, she said. Help me. Save me. I need you now as I have never needed you before. I love you. I love you. I love you. Come at once.
Vyman was hovering by the door, waiting, and Jaime sensed that Peck was watching too. “Does my lord wish to answer?” the maester asked, after a long silence.
A snowflake landed on the latter. As it melted, the ink began to blur. Jaime rolled the parchment up again, as tight as one hand would allow, and handed it to Peck. “No” he said. “Put this in the fire.” – “Gozba za vrane” (eng. A Feast for Crows), 2005.
It was near midnight when two came riding back with a woman they had taken captive. “She rode up bold as you please, m'lord, demanding words with you.”
Jaime scrambled to his feet. “My lady. I had not thought to see you again so soon.” Gods be good, she looks ten years older then when I last saw her. And what's happened to her face? “That bandage…you've been wounded…”
“A bite.” She touched the hilt of her sword, the sword that he had given her. Oathkeeper. “My lord, you gave me a quest.”
“The girl, Sansa. Have you found her?”
“I have,” said Brienne, Maid of Tarth.
“Where is she?”
“A day's ride. I can take you to her, ser…but you will need to come alone. Eleswise, the Hound will kill her.” – “Ples sa zmajevima” (eng. A Dance with Dragons), 2011.
Tekst napisala: Monika Ponjavić
Ocjena: 3/5
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.